Znate li ko je dr. A from Bosnia?

Ime dr. Kenana Arnautovića danas je poznato svakom studentu u svijetu, a kako i ne bi kada je ovaj Sarajlija porijeklom iz Travnika , u Americi izgradio impozantnu svjetsku karijeru u čudesnom svijetu neurohirurgije.

Čak šta više,  uspjesima, dostignućima i ponašanjem u operacionoj sali , doktora koji godišnje uradi blizu 400 operacija, uglavnom na ljudskom mozgu i kičmi, diči se čitava američka neurohirurška zajednica, a  naročito dvije američke države, Tenesi i Arkanzas, te grad Memfis , gdje sa porodicom posljednjih godina živi i radi čuveni “Dr A from Bosnia”, koji Ameriku osjeća svojom državom i pritom nikad ne zaboravlja odakle potiče.

U razgovoru za Kliker, čovjek kojeg među kolegama širom svijeta bije glas da nesebično dijeli i preporučuje svoje dragocjeno znanje , iskustvo i resurse , naročito klinikama i stručnjacima iz svoje matične domovine i država na području bivše Jugoslavije, opširno govori o svom životnom i profesionalnom, putu, novoizabranom predsjedniku SAD Donaldu Trumpu, te svom odnosu prema Bosni i Hercegovini koja je njegov svijet i identitet.

Kliker : Ovih dana dr. Arnautoviću svi razgovori u Americi počinju i završavaju sa novoizabranim predsjednikom Donaldom Trumpom. Recite nam kakvi su vaši dojmovi o turbulentnoj predsjedničkoj kampanji , izborima te aktuelnom izboru članova budućeg kabineta koji će bez svake sumnje uticati na sudbinu ove države pa i čitavog svijeta?

 Arnautović : U pravu ste. Iza nas je jedna od najneobičnijih i najturbulentnih predsjedničkih kampanja u USA koju smo svjedočili u zadnjih dvadeset i nekoliko godina koliko živimo ovdje. Ja nisam bio toliko iznenađen ovakvim izborom Amerike iz dva razloga.

Prvi je da najčešće nakon mandata predsjednika iz reda Demokrata gotovo po ravilu  dolazi Republikanac i obratno. Drugi razlog je jedno nezadovoljstvo američke srednje klase koja je u posljednjih desetak godina pod snažnim negativnim ekonomskim pritiskom i koja je dala odgovor vladajućoj garnituri da se stvari moraju mijenjati.

Naravno, i novoizabrana garnitura će biti podložna sličnoj evaluaciji za četiti godine. Što se tiče uticaja izbora novozabranog predsjednika Trumpa na sudbinu Amerike i čitavog svijeta,svaka američka administracija ima tu snagu i uticaj.

Mislim da ćemo svjedočiti određenim taktičkim izmjenama u američkoj politici, ali generalno gledajući osnovni pravac te politike se ne mijenja već decenijama.U domaćoj politici, biće u ovom ciklusu republikanske prevage u fiskalnoj, socijalnoj i drugoj politici.

Ne vjerujem u neke značajne promjene vanjske politike koje su uspostavili Ronald Regan, Bush stariji i mlađi, Clinton i sada Obama. Bez obzira što su oni bili iz različitih partija snažna i neprikosnovena Amerika su uvijek bili zajednički imenitelj.Na kraju, ja sam pobornik američke filozofije da je svaka promjena prilika za poboljšanje. Bob Dole, političar kojeg mnogo cijenim je neki dan rekao da će se Amerika i Svijet uskoro ugodno iznenaditi ovom promjenom. Da vidimo.

Kliker : Onako iskreno, osjeća li se danas Kenan Arnautovuć iz Sarajeva jednako sigurno,spokojno i ponosno kao u vrijeme dolaska u ovu zemlju ?

Arnautović : Ni meni nije drago što su se u medijima i izjavama nedavno pojavile ksenofobične teze koje ciljaju na specifične rasne, etničke i religijske grupacije koje su sastavni dio tkiva ove zemlje. Međutim, američko geografsko i populacijsko tkivo je slično bosanskom- poput je kože leoparda. Neće moći jedna grupa dominirati nad drugom i obratno.

Postoje i mnogi mehanizmi korekcije vlasti u ovom društvu- izvršni, sudski, policijski i zakonodavni a sada bih rekao i medijski koji uvijek koriguju anomaliju ako se pojavi. Također je interesantan fenomen da su mnogi građani u Americi veoma naoružani. I oni koji možda nekome prijete ali i oni kojima se prijeti.

Tako da postoji i neka ravnoteža samopuzdanja i straha na svim stranama.Što se mene lično tiče, ja živim 22 godine u Arkanzasu i Tenesiju, dvije države koje su na Jugu USA, konzervativne i velikom većinom Republikanske. Ja sam prijatelj, poznanik i financijski donator mnogih političara u Memfisu, državi Tenesi i naših predstvnika u Washigtonu.

U razgovoru sa njima u proteklih 20 godina, ali u svom životu kao običnog građanina sa svojim komšijama, kolegama i pacijentima, ja, relativno “svježi immigrant,” “Dr A from Bosnia”,nikada nisam doživio ni najmanju neprijatnost. Dapače, u Memfisu sam do sada operisao 4-5000 ljudi, ogromna većina njih su dobro i zadovoljno.

Veliki sam navijač i poznajem mnoge igrače i članove uprave Memfis Grizlija, NBA ekipe. Kad odem u bilo koji restoran ili Mall u Memfisu, mnogo me ljudi prepoznaje pozdravljaju sa osmijehom na licu. Ja stvarno osjećam Memfis kao svoj grad. Hvala mu za sve što je dao meni,mojoj neurohirurškoj karijeri i mojoj porodici. Amerika je moja država kojoj doprinosim mnogo, a u isto vrijeme imam sva prava kao i drugi. Ni manje ni više.

Kliker : Gospodine Arnautoviću i prije dolaska u Ameriku ste bili uspješan i priznat neurohirurg koji je svoje znanje i sposobnosti stavio u službu odbrane svoje domovine.Ovdje ste sada stručnjak svjetskog glasa pa nas interesuje da li je to logičan i normalan put svojevremeno najboljeg studenta generacije na Medicinskom fakultetu u Sarjevu ili je za tako nešto ipak bilo potrebno američko iskustvo i ambijent?

 Arnautović : Da, ponosam sam što sam veliki dio rata (oko tri četvrtine) proveo u Bosni, sa svojim narodom, radeći i operišući u Kliničkom Centru na Koševu stotine neurohirurških ranjenika u opkoljenom Sarajevu. Bio sam i pripadnik hirurske čete Vrhovnog štaba Armije BiH i pješice sa svojom ekipom bio među prvima koji su iz Jablanice sanitetski probili blokadu Mostara i radio u Ratnoj bolnici Mostar oko mjesec dana 1993 godine.

Što se tiče moga profesionalnog puta, još od rane mladosti sam od rahmetli oca Ibrahima i majke Azijade, profesora Veterinarskog fakulteta u Sarajevu i magistra farmacije naučio da se svaki posao, a pogotovo profesionalni, mora raditi po sistemu perfekcije.

Od početka studija sam se trudio da svaki ispit naučim do izvrsnosti tako sam na kraju studija medicine “zaradio” prosjek ocjena 9,73. Kasnije sam imao neobičnu privilegiju da se educiram na Klinici za neurohirurgiju Univerziteta u Arkanzasu sa najboljim neurohirurzima svijeta. Da pomenem samo profesore Al-Mefty-ja, Yasargila i Boop-a.

Od njih sam naučio ne samo najsofisticirane tajne i tehničke finese neurohirurgije nego i mnogo elemenata iz filozofije života, odnosa prema kolegama i pacijentima, profesionalnošću itd. Jedna od najvažnijih- graditi mostove između ljudi.Pored mentorstva ovih velikih ljudi iz svijeta neurohirurgije, ostao sam zauvijek počastvovan što sam postao istinski prijatelj sa njima, što se redovno čujemo, viđamo i posjećujemo, što se u svakom njihovom domu osjećam kao kod kuće.

I oni su naši redovni gosti u Memphisu.Njihovi pozivi već deceniju i pol, da svake godine predajem sa njima na njihovim neurohirurškim kursevima širom Amerike meni su najveća profesionalna počast.

Kliker : Pripremajući se za ovaj intervju od vaših kolega i prijatelja sam čuo informaciju da godišnje uradite preko 300 najsloženijih operacija na mozgu i kičmi za što prema njihovim riječima trebaju gotovo nadljudske sposobnosti i vrhunska edukacija i iskustvo.

Recite nam pričate li o tim vašim iskustvima sa svojim kolegama u BiH i kako oni reaguju kada im kažete da toliko vremena provodite u operacionoj sali?

Arnautović : Godišnje obavim skoro pa 400 neurohirurških operacija. To je stvarno veliki broj,kao što kažete možda polovina operacija koje se godišnji obave na nekoj od neurohirurških klinika na Balkanu.Za takav radni, neurohirurški tempo je potrebno znanje, iskustvo, edukacija ali i  visoko profesionalni tim asistenata, anesteziologa, sestara kao i vrhunska oprema.

Imam sreću da radim i vodim neurohirurgiju u jednoj od najvećih bolnica u Tenesiju i taj radni ambijent je uvelike zaslužan za ovakvu profesionalnu produkciju Da je sve ovo što mi se u životu dogodilo neko prorekao jednom dječaku sa Grbavice prije četrdesetak godina- zvučalo bi kao vrlo neslana šala.

Kliker : Kako ste se inače odlučili da postanete “doktor za glavu” u Americi pošto smo čuli da je neurohirurčku specijalizaciju najteže dobiti ali i završiti ?

Arnautović :Kada sam došao u Ameriku na subspecijalizaciju baze lobanje u Little Rock, Arkansas, i počeo publikovati naučne radove, uvijek sam se trudio da moj rad bude originalan, prepoznatljiv i visoko kvalitetan. Tako sam uspio dobiti naslovnu stranu najvažnijeg neurohirurškog časopisa-Journal of Neurosurgery- tri puta.Uz to, ponovno sam uradio specijalizaciju iz neurohirurgije.To je trajalo dugih osam godina izuzetno teškog rada i odricanja. Svako jutro sam se budio u 4.30 ujutro a kući dolazio iza sedam uveče, a uz to svaku treću noć dežuran u bolnici.

Ni sam ne znam kako sam to izdržao.Sada, kada gledam unazad, zahvalan sam što sam imao tu mogućnost jer sam dobio edukaciju,iskustvo i samouvjerenost da mogu uraditi veliku većinu sofistiranih neurohirurških operacija na mozgu i kičmi na najbolji mogući način. I sada, svaku operaciju radim kao da mi je prva ili zadnja i dajem od sebe 100%.

Kliker : Posmatrati, liječiti i istraživati ljudski mozak , jasno je svakome, mogu samo odabrani,pa me interesuje da li je za uspješan i sretan kraj dovoljno biti vrhunski hladeni profesionalac ili je potrebna i neka druga dimenzija odnosno priprema. Kako se vi pripremate ? 

Arnautović : Za ovakve napore stvarno morate biti fizički i  psihički spremni. Ja redovno vježbam, glavnom kod kuće gdje sam napravio jednu salu sa spravama. Također, moj organizam zahtijeva sedam, osam sati sna. Mnogo volim da slušam muziku na svom I Phonu koju sam sakupljao godinama.

Također volim da čitam knjige i časopise i da pišem. Pišem neurohirurške radove sa mlađim kolegama ali i neke svoje privatne zabilješke, memoare, zapažanja. Imam veliki broj prijatelja širom svijeta sa kojima se svakodnevno čujem preko društvenih mreža. Tako održavam draga prijateljstva iako ne živimo u istom gradu. Ovi kontakti me obogaćuju i psihološki svakodnevno čine snažnijim.

Kliker : Bije vas glas jednog od najangažiranijih intelektualaca bosanskog porijekla napodručju Sjeverne Amerike. Jedan ste od osnivača Bosanskoameričke Akademije nauka iumjetnosti,aktivno ste angažirani u Savjetodavnom vijeću za BiH, neumorno učestvujete u pružanju stručne pomoći našim ljekarima i bolnicama u BiH i naširem poručju bivše države što dokazuje da niste zaboravili zavičaj i domovinu. Šta vas motiviše dr.Arnautoviću ?

Arnautović : Angažovanost prema Bosni koju pominjete spade u moje hobije. Nije nikakva tajna da strastveno volim Bosnu. U Bosni sam rođen, iškolovao se jednim dijelom, u Bosni mi živi brat sa familijom, prijatelji, tamo su mezarevi mojih roditelja i predaka. To je moj svijet i identitet.

Ja Bosnu nikada ne mogu zaboraviti uvijek se u nju rado vraćam, nekoliko puta godišnje.Jedan kolega i prijatelj sa moje klinike u Memfisu, veliki poznavalac Starog i Novog Zavjeta mi je uvijek govorio da se “Od onih kojima je mnogo dato, mnogo se i očekuje.” Meni se mnogo dalo u životu a osjećam se izuzetno dobro kada dio toga vraćam mojoj domovini. To mi je jedina nagrada i motiv.

Ne mogu a da ne pomenem još jedan od mojih hobija- fudbal. Član sam i navijač Fudbalskog kluba Željezničar od kada znam za sebe. Također sam veliki fan fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kad god imam vremena, sjednem na avion da pogledam utakmicu naše reprezentacije.

Kliker : Bosna i Hercegovna je danas, čin mi se više nego ikad do sada, na opasnom putu koji je neminovno vodi u siromaštvo, nestabilnost pa čak i nestanak. Kako komentarišete ovu situaciju i šta poručujete političkim odlučocima ali i građanima u domovini?

Arnautović : Bosna je jedna čudesna zemlja. Ja redovno, kada dolazim u posjetu ili kada održavamo Dane Bosansko-Hercegovačko Američke Akademije Nauka i Umjetnosti (BHAAAS) u Bosni dovodim moje prijatelje i kolege iz USA. Prosto je nevjerovatno kako su oni svi redom zavolili Sarajevo, Zenicu, Tuzlu, Mostar, Brčko, Bihac, Neum, mjesta u kojima smo bili.

Svaki put kad idem je red potencijalnih putnika neurohirurga koji žele opet da dođu. Dvojica kažu da će kupiti stan u Sarajevu. To nešto govori o njenoj ljepoti i atrakciji. Bosna je već vjekovima na udaru susjeda iz bliže ili dalje okoline. Kad god je pokušana izmjena njenih granica, vodio se krvavi rat, ali je na kraju Bosna uvijek opstajala. Što je bila veća nestabilnost u Bosni, to je rasla nestabilnost u regionu i obratno.

Jednom je i svjetski rat započeo u Sarajevu. Mislim da izazivači nestabilnosti i palikuće dobro znaju da bi i njihova kuća izgorila u ratnom požaru. U slučaju promjene granica Bosne, domino efekt bi izmjenjao sve granice na Balkanu. Svima je dobro kad je Mirna Bosna. Ekonomska situacija je teška, ali mislim da ima pozitivnih pomaka. Oni su spori. Međutim vidljiv je rast i razvoj Sarajeva, Goražda, pa i nekih drugih sredina. Ima naravno i drugih krajnosti i velikog siromaštva.

Kliker : Kliker je nedavno došao do informacija da pojedine organizacije koje okupljuaju Bosance i Hercegovce u SAD i Kanadi ozbiljno razmišljaju da na narednim izborima u BiH dijaspora ima svoga kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. da li je to realno i izvodljivo ?

Arnautović : Mislim da bosanska dijaspora u svijetu mora dalje nastaviti poboljšavati svoju organizaciju i komunikaciju. Svima je poznato koliko je hrvatska dijaspora pomogla Hrvatskoj u ratu. Bosanska dijaspora nemjerljivo pomaže Bosnu već decenijama ne samo ogromnim financijskim dotacijama nego i na mnoge druge načine. Mislim da će bosanska dijaspora u budućnosti sve više uticati na ekonomske i političke prilike u zemlji.

Kliker : I na kraju dr. Arnautoviću , podsjećamo vas na vašu svojevremenu izjavu da imate san i želju da Sarajevo, Tuzla, Banjaluka i Mostar budu moćni medicinski centri gdje će specijalizacija iz neurohirurgije biti ista onakva kakvu ste vi imali u Americi. Može li se taj san i želje ostvariti u ovakvoj BiH i sa ovakvim vođama ?

Arnautović : Ja sam ponosan što sam imao čast u proteklih desetak godina biti domaćinom dvadesetak kolega iz Osijeka, Sarajeva, Mostara, Novog Sada, Beograda i Moskve, koji su na mojoj klinici u Memfisu proveli od 5 dana do 2 mjeseca i nešto naučili. Također, ja sam čest gost na neurohirurgijama u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Novom Sadu i Beogradu. Na nekim od ovih klinika sam biran i za nastavnika  neurohirurgije.

Vidljivi su pomaci u neurohirurškoj kvalitetu ovih centara svake godine. Kolege iz ovih centara kao i njihove porodice su moji dragi prijatelji. Zajedno operišemo,pišemo radove, držimo simpozijume i predavanja, organizujemo kongrese, idemo na izlete i zajedničke večere. Oni dobro znaju da smo im vrata američke neurohirurgije širom otvorili. Ja ću sa svojim americkim kolegama nastaviti odrađivati naš dio. Do njih je koliko žele uzeti sa menija.

Halil Šetka (Kliker.info)

BY MojaBiH