Uzgoj đumbira

Đumbir je ljekovito bilje i spada u vrstu začina. Riječ je o gomoljastoj biljci čiji se podzemni dio već nekoliko tisuća godina koristi kao lijek i hrana.

Njegovi ljekoviti gomolji rastu blizu površine zemlje. Meso korijena je tvrdo, žute boje, dok mu je kora izvana u tamnosmeđe ili smeđe boje. Korijen je nalik na kvrgave prste, a stabljike mogu narasti i preko jednog metra. Listovi đumbira su kopljasti pa ova biljka nalikuje na trsku, a cvjetovi dolaze u ljubičastoj i žutoj boji i prošarani su prugama i točkama.

Sadnja đumbira

Đumbir se razmnožava dijelovima korijena, a sadnja se obavlja u proljeće. Za uzgoj đumbira kod kuće potrebno je nabaviti veću posudu, malo zemlje i pijeska, kompost te svježi korijen đumbira. Đumbir se može uzgajati u posudama ili u vrtu.

Sadi se u veće posude s dobrom drenažom koje je moguće lako premjestiti, ovisno o tome koliko će svjetlosti i topline đumbir trebati. Za sadnju je potreban čvrst i deblji komad svježeg korijena đumbira koji ima vidljive male izbočine. Iz tih će izbočina s vremenom izbiti novi izdanci.

Klijanje starijeg komada đumbira može se potaknuti tako da se korijen stavi u vrećicu i nekoliko tjedana ostavi na tamnom mjestu.

Idealno vrijeme za sadnju đumbira u vrtu je travanj i svibanj, dok se kod uzgoja u posudama može saditi bilo kada između proljeća i jeseni. Ako je korijen suh, potrebno ga je prije sadnje ostaviti preko noći da se namače u toploj vodi.

Đumbir se sadi u mješavinu organskog komposta, zemlje i manje količine pijeska. 2/3 posude ispune se tom mješavinom, a zatim se u nju zabode komad svježeg đumbira. Preko toga se dodaje tanak sloj zemlje, tek toliko da korijen đumbira bude lagano prekriven.

Nakon sadnje treba dobro zaliti đumbir i prekriti posudu plastičnom vrećicom ili folijom kako bi se zadržalo što više vlage. Posuda se nakon toga treba držati na mjestu do kojeg djelomično dopire sunčeva svjetlost.

Uzgoj đumbira i održavanje nasada

Što se tiče daljnjeg uzgoja, đumbiru će biti potrebno puno vode i visoke temperature zraka pa to imajte na umu. Nakon otprilike 30 dana trebali bi se pojaviti mladi izdanci đumbira i tada se može maknuti plastična vrećica s posude. Đumbir se nakon toga drži u toploj prostoriji u kojoj ima dosta svjetlosti.

Posuda s đumbirom se može držati i na otvorenom, pod uvjetom da temperatura iznosi 20 ili više stupnjeva. Tlo u kojem se uzgaja đumbir trebalo bi biti vlažno, ali dobro drenirano. Đumbiru smeta suša pa mu u ljetnim mjesecima osigurajte dovoljne količine vode. U ljeto također treba prihraniti i plijeviti biljku.

Ako naknadno shvatite da je posuda u koju ste posadili đumbir premala, možete ga presaditi nakon što biljke dosegnu visinu od 10-ak centimetara. Presađivanje treba obaviti oprezno, kako ne bi došlo do oštećenja na korijenu. Iz istog korijena raste nekoliko biljaka pa ih treba oprezno razdvojiti laganim trganjem ili nožem. Između presađenih biljaka treba ostaviti 20 – 30 cm razmaka.

Kad je u pitanju uzgoj đumbira u vrtu, dijelovi korijena se sade nakon što prođe opasnost od mrazeva. Sadnja se obavlja na mjestu koje je zaštićeno od vjetra, a dubina sadnje iznosi oko 5 cm.

Zaštita od bolesti

Može se pojaviti trulež pa izbjegavajte pretjerano natapanje tla. Iako đumbir voli vlažno tlo ne smije ga se previše natopiti vodom. Bitno je osigurati i pravilnu drenažu.

Berba đumbira

Đumbir se bere kada zelena stabljika dosegne visinu od 1 m i može se koristiti odmah ili se može skladištiti za kasniju upotrebu. Stajanjem gomolji postanu pikantniji. Berba se odvija 7 mjeseci nakon prve cvatnje. Ako ćete gomolj sušiti, najbolje bi ga bilo izvući iz zemlje 10 mjeseci nakon što se ga posadili. Pohranite ih u hladnjak na najviše mjesec dana i to tako da ih omotate folijom. Mogu se i zamrznuti.

Ljekovita svojstva đumbira

Đumbir se od davnina koristio kao prirodni lijek u Kini, a danas je prepoznat i diljem svijeta. Pomaže kod povraćanja, proljeva i općenito probavnih tegoba, groznice, bolova u želucu i kod bolesti grla. Koristi se i za mršavljenje, kod detoksikacije organizma te kao kućni lijek za snižavanje kolesterola. Odličnog okusa, mirisa i velike ljekovitosti je i čaj od đumbira.

Đumbir u kulinarstvu

Koristi se u mnogim zemljama kao začin u kuhinji. Njime se mogu začiniti i slatka i slana jela. Dodaje se u razne umake, juhe, jela s rižom, koristi se kao čaj, a dodaje se i prilikom izrade piva ili vina. Koristi se kao svjež i suh začin, a dolazi i u obliku praha. Prije upotrebe gomolji se moraju oguliti kako bi im odstranili tvrdu kožu.

Svježi đumbir se dodaje slasticama sa svježim i suhim voćem, poput kolača od jabuke, a suhi đumbir se može koristiti u pripremi običnog pudinga, peciva, muffina i biskvita. Od voća se dobro slaže s ananasom, bananama, kruškama i narančama.

Omiljen je začin u Indiji i Kini te u drugim azijskim zemljama. Ondje ga koriste tako da ga sitno nasjeckaju, preliju vodom i ostave stajati nekoliko sati, a jelima ga dodaju neposredno prije posluživanja. Đumbir koji se upotrebljava na ovakav način zadrži aromatičan, svjež i blago ljut okus.

Važan je sastojak raznih začinskih mješavina, a u Indoneziji se s drugim začinima koristi za pripremanje mesa koje će se peći na masti ili na roštilju.

Svježi đumbir se u hladnjaku može sačuvati najmanje tri tjedna. Neoguljen korijen stavlja se u plastičnu vrećicu iz koje se istisne sav zrak, a vrećica se drži u donjoj ladici hladnjaka.

Zanimljivosti o đumbiru

Đumbir se već tisućama godina uzgaja na području Indije i Kine, a Europljani su za njega saznali nakon putovanja Marka Pola po Kini. U Europu je prvi put stigao u 9. stoljeću i vrlo brzo je postao omiljen začin.

U medicinskim knjigama se još u 17. stoljeću spominjao kao ljekovita biljka, a danas se najviše uzgaja na Jamajci te u Indiji i Nigeriji.

Njegova pozitivna svojstva dokazana su brojnim istraživanjima pa je đumbir na Zapadu prihvaćen kao funkcionalna hrana i pomoć u klasičnoj medicini. Osim toga, đumbir se koristi i u proizvodnji lijekova, kozmetike, alkoholnih pića i slatkiša.