Tešanj – ”mala Švicarska” unutar Bosne i Hercegovine

Tešanj je ime za poslovnu filozofiju u kojoj se uspijeva na nezavisan način, samostalno, bez vanjskih faktora i pomoći države. Tamo ništa nije nemoguće! Svijet je u rasulu, a odrasli ljudi ganjaju Pokemone, zatekavši se čak i u minskim poljima. Drugi, obučeni u klaunove, plaše ljude i ispuštaju neartikulirane zvukove. Za to vrijeme novi američki predsjednik Donald Trump gradi zidove između ljudi, prijeti i ponižava.

A četvrti, u manjini – oni su samozatajni, empatični, natprosječno uspješni, motivirani i grade mostove između ljudi. Ne, ne govorim o apstraktnom, virtualnom svijetu, govorim o mojem iskustvu iz „države u državi“, maloj „Švicarskoj“ unutar Bosne i Hercegovine – gradiću Tešanj. Tešanj se nalazi u „slijepom crijevu“, na putu od Slavonskog Broda prema Sarajevu. Morate baš ciljano skrenuti s glavne ceste nakon Doboja i ući u taj magični gradić. Svi znademo tko je glumac Enis Bešlagić (Šemso), a znademo li i da dolazi iz Tešnja?

Dok je Europu i svijet tresla recesija i kriza, ovaj gradić sa samo 11.000 stanovnika postaje najrazvijenija općina u BiH gdje cvjeta obiteljsko poduzetništvo i izvoz. Tešanj je sinonim za uspješnost i raj za investitore. Tešanj je dio jedne pozitivne priče unutar BiH, u vrijeme sivila i ružnih vijesti. Ima najnižu stopu nezaposlenosti u zemlji.

Prema FDI magazinu, koji je u grupaciji Financial Timesa, ovo područje je među jednim od deset glavnih europskih investicijskih lokacija južne Europe. To je područje poslovne izvrsnosti BEAR (Business Excellence Area). Rast tešanjske privrede se neprekidno nastavlja posljednjih pet godina zaredom, a taj trend će prema procjenama biti nastavljen i u narednom periodu. Vodeće tešanjske firme bilježe porast prometa, izvoza, investicija i broja radnih mjesta.

Već kod prvog susreta s ljudima na recepciji hotela „Ukus“ u Tešnju sam osjetila iskrenu i srdačnu dobrodošlicu. Nosili su moj kofer do sobe, objašnjavali koje wellness sadržaje ima hotel, podešavali temperaturu u mojoj sobi. Jednakom ljubaznošću i profesionalnošću su se ophodili s gostima iz Italije i Njemačke.

Takvu uslugu nisam doživjela niti u hotelima s 5 zvjezdica u Hrvatskoj. Nakon toga je uslijedio susret s managementom zastupnika Gardene, Rotringa, Fackelmanna, Curvera za BiH. Visokoobrazovani, kulturni, srdačni, s ponosom u očima mi objašnjavaju kako su prvi počeli s internetskom prodajom vrtnog namještaja i da je rezultat i njih iznenadio. Oni već razmišljaju o njihovom kupcu sutra, o prilagodbi komunikacijskih kanala novom kupcu, usuđuju se testirati, biti drugačiji od prosjeka!

Da li je potrebno reći da me na vratima njihovog ureda dočekuje mladić Hakija s velikim osmijehom, suvlasnikov sin, koji odmah preuzima moju tešku torbu sa skriptama i vodi me do kancelarije!? On je diplomirao ekonomiju na Američkom univerzitetu u Sarajevu.

Drugi dan me Tarik, jedan od vlasnika firme vodi kroz Tešanj i poslovnu zonu: tu Playmobil izrađuje svoje igračke, Fackelmann daske za meso, MANN+HUMMEL BA filtere za auto industriju, mesna industrija Madi s najvećom klaonicom peradi na Balkanu…, a onda emocionalan obilazak starog dijela grada, prekrasna povijesna tvrđava – Gradina i pogled na veliku Tarikovu kuću u kojoj je odrastao. Tešanj je ujedno i mjesto duhovnosti i znamenitosti iz bogate prošlosti, s prelijepom prirodom.

Među 100 najuspješnijih kompanija iz BiH u različitim kategorijama iz Tešnja su čak 23 kompanije. Među najuspješnijim kompanijama su i one koje su svojim poslovanjem postale lideri u određenim privrednim sektorima. Takav primjer je kompanija Hifa Oil d.o.o. koja je najveći uvoznik i distributer nafte i naftnih derivata u BiH. Imala sam čast upoznati i njihove menadžere dr.sc. Venana i dr.sc. Nedžada, ali i samog vlasnika, gospodina Izudina Ahmetlića. Prema Forbesu, on je najbogatiji u BiH, a njegova Hifa grupa posluje u naftnom sektoru i ostvarila je dobit u iznosu od 330,5 miliona eura.

Često imamo predrasude o takvim ljudima. Ja sam vozila svojim autom gospodina Dietera Schwarza, vlasnika najvećeg trgovačkog lanca u Europi – Lidl & Schwarz (trgovački lanci Kaufland i Lidl). Na putu od Osijeka do Zagreba smo pričali o ljudima, hrani, njegovim unucima, igranju golfa, šljivovici… Posve jednostavna i topla osoba. Često očekujemo bahatu i prepotentnu osobu sa zlatnim satom, dijamantnim prstenom, odijelom od 10.000 € …

Kada sam u lipnju došla u Tešanj kod gospodina Izudina, nije bio okružen body guardovima sa crnim pilotskim naočalama. Bio je sam, nasmijan, vrlo gostoljubiv.

Znala sam da takvi biznismeni nemaju vremena za veliki uvodni razgovor, no on je sam započeo priču o svojim počecima, o ratu u Tešnju, o tešanjskom čudu, o svojoj ljubavi prema prirodi. Ono što mi je posebno upalo u oko je skromnost, jednostavnost i riječ „mi“. Njemu su njegovi ljudi, suradnici, menadžeri – dio tima i dio njegove velike obitelji. Toliko zahvalnosti, ponosa i lijepih riječi o njegovim suradnicima. Ponosno mi je rekao da ima visokoobrazovani kadar, a i nekoliko doktora nauka.

Dok priča o poslu, kao da govori o svojem hobby-ju. On se zabavlja radeći. I budući je vizionar i odličan strateg, već razmišlja o bliskoj budućnosti – trendovima u smjeru bio/organsko, o novom potrošaču, novim komunikacijskim kanalima… On nije na autopilotu kao većina poduzetnika; stalno promatra svijet oko sebe, kupca i otkriva tržišne niše.

Na dvodnevnoj radionici na Vlašiću sam upoznala njegove suradnike i glavne menadžere. Kažu da je on ponizan i tih kada pobjeđuje i dobiva, a motivira i tješi suradnike kada „padaju duhom“ ili gube. Njegova je deviza da se velike ribe ne snalaze baš najbolje u maloj vodi. Male ribe su brže. Za njega je uspjeh, prije svega, u ljudima, a zatim u bankarskom sektoru i administrativnom aparatu.

Tešanj ima daleko najmanje administrativnih radnika po glavi stanovnika. Kaže mi gospodin Izudin da su načelnici nekih gradova u BiH slali svoje delegacije službenika u Tešanj da „prepisuju“ i da nauče.

Tešanjski uspjeh se bazira isključivo na tržišnim principima. Uvedena je elektronska uprava koja je omogućila brzu reakciju u obradi zahtjeva potencijalnih investitora. „Politika se ovdje ne miješa, i pomogla nam je time što nas nije zaustavljala“, kaže gospodin Ahmetlić. Privreda je ovdje nadjačala politiku koja izvlači benefite osluškujući bilo privrede. To i jeste budućnost ove države: da je politika servis privrede, a privreda mora puniti budžet.

Upoznala sam i predsjednika Udruženja privrednika Biznis centra Tešanj, gospodina Senada Brku. On je servis poduzetnicima; osluškuje, predlaže, organizira, mijenja… Nakon što je doletio u nedjelju avionom iz Švicarske, sjeo je u auto i došao je na edukaciju Hifa grupe na Vlašiću.

On je dio tešanjskog tima uspješnih, generator promjena, trendova, empatična osoba i stručnjak na pravoj poziciji u pravo vrijeme. Dok se te večeri na Vlašiću do kasnih sati čuo kristalan glas emotivnog pjevača Ibrahima, slušala sam nevjerojatne Senadove priče o aktivnostima, sajmovima i uspjehu Tešnja.

Biznismen, gospodin Ahmetlić podsjeća da se u Tešnju „može napraviti šta god poželiš“: Tešanjska voda Oaza je na međunarodnom testiranju voda u američkom Berkeley Springsu već dva puta proglašena najboljom vodom na svijetu.

No, ono što je nekoliko puta naglašavao je da su ljudi njihov strateški resurs. I to ne samo deklarativno! On tako živi i radi. On je sretan kada drugima pomaže, kada daje toplu riječ, savjet… „Nije važno koliko puta padneš, važno je da svaki put ustaneš!“ Gospodin Izudin je mega uspješan jer je shvatio da je samo zadovoljan radnik dobar i učinkovit radnik.

Kada sam se vraćala od njega za Zagreb, na autocesti kod Nove Gradiške zazvonio je moj mobitel. Bio je to gospodin Izudin: “Samo da ti zahvalim što si izdvojila vrijeme za nas!“ Nisam mogla vjerovati da postoje takvi ljudi!

Tešanj je ime za poslovnu filozofiju u kojoj se uspijeva na nezavisan način, samostalno, bez vanjskih faktora i pomoći države. Oni imaju „X faktor“ u biznisu koji sjedinjuje osobine poslovnog Nijemca iz Stuttgarta, fleksibilnog Amerikanca i lukavog Židova. Tri u jedan!

Da, Tešanj pomiče granice mogućeg!

Dok sam se omamljena pozitivnom energijom ljudi i čarolijom ovog divnog grada vraćala kući, na izlazu iz Tešnja me dočeka policijska palica. Prekoračenje brzine: dozvoljeno 60 km/h, a ja sam vozila 78 km/h. Plaćam 40 konvertibilnih marki kazne i nastavljam pjevajući poznatu pjesmu „Ništa mi neće ovi dan pokvarit“. Hvala Tešnju! Baš mi je bio pravi merak i veselim se sljedećem susretu uz Vašu vrhunsku Begovu čorbu!

Što sam naučila u Tešnju? Možete kupiti nečije vrijeme; zaposlenikovu fizičku prisutnost na radnom mjestu; možete čak kupiti mjerljivi broj fizičke aktivnosti po satu. Ali ne možete kupiti predanost njegovog uma, srca i duše. To morate zaslužiti!