Šta misliš o bezalkoholnom pivu,da li je halal ili haram?

                           Historijat proizvodnje i konzumacije piva

Povijest piva je stara gotovo kao i povijest civilizacije, iako stručnjaci navode da moramo razlikovati pivo prije industrijske revolucije u 19. stoljeću i današnji napitak od hmelja. Najraniji dokazi o proizvodnji datiraju iz 4. tisućljeća pr. n. e. i upućuju na Sumerane. Napitak koji se spominje čak i u epu o Gilgamešu dolazi od drevnih Egipćana koji su ga proglasili „božanskim pićem“. Tijekom 1985. ekipa Škotskoga narodnog muzeja iz

Edinbourgha iskopala je u Rimu, na jednom od hebridskih otoka, posudu od terakote s nepoznatim sastojcima iz neolitskog doba. Analiza je pokazala da je riječ o pivu koje se dobivalo od zobi, ječma, meda i paprati. To se piće koristilo već u pretpovijesnom razdoblju. Proizvodili su ga Kelti, Germani, Slaveni i Skiti i to od ječma, pšenice, zobi i heljde, a stari narodi dodavali su mu začine i med. Pivopijska središta u Starom vijeku bila su u Armeniji, Mezopotamiji i Egiptu. Pivo su poslije preuzeli Grci i Rimljani, a našlo se u prvom pisanom zakoniku na svijetu – Hamurabijevu zakoniku.

Danas je glavni sastojak hmelj koji se počeo koristiti tek u 13. stoljeću. Smatra se da su Slaveni prvi Europljani koji su uveli tradiciju pravljenja piva dodavanjem hmelja. Upravo tako i započinje povijest današnjeg piva. Receptura se stoljećima prenosila s koljena na koljeno i u današnje vrijeme pojavljuje se u najrazličitijim varijantama – bockbie (tzv. jarac pivo), pilsner, lager, kolsch, ale…

Riječ pivo (birra, bier, beer, bire) nastala je u samostanima između 6. i 7. stoljeća, u vrijeme kad se pivu pri vrenju počeo dodavati hmelj. U Srednjem vijeku proizvodnjom piva bavili su se samostani. Treba spomenuti i Williama IV., grofa od Bavarske, koji je 1516. donio zakon o čistoći piva kojim propisuju što smije ići u pivo (voda, slad, hmelj i pivski kvasac) na kojem se bazira i današnja pivarska industrija.

S druge strane, proizvodnja piva s nižim postotkom alkohola nego je to uobičajno datira iz srednjovjekovne Europe, gdje je takvo piće služilo kao alternativa za vodu koja je često bila zagađena izmetom i parazitima. Činjenica da takvo piće sadrži manje alkohola, ali i posljedične intoksikacije organizma, te potrebe za puno većim pijenjem kako bi se izazvalo stanje opijenosti – potrošače je ponukalo na sve veću proizvodnju.

U SAD-u konceptualizacija bezalkoholnih pića počinje ograničavanjem količine alkohola u pića na bazi slada na 2,75%, a koju predlaže tadašnji predsjednik Wilson. Razlog je toksično djelovanje dotadašnjih alkoholnih pića, zbog velike količine alkohola. U konačnosti uvode i pojam bezalkoholnih pića i piva s kojim ograničavaju sadržaj alkohola na manje od 0,5%. Ovaj trend postaje jako popularan među Amerikancima zbog smanjenja kalorijske vrijednosti pri smanjenom udjela alkohola.

                                Konzumiranje alkohola u svjetlu islama

Islam je u svojim osnovnim izvorima, Kur'anu i Sunnetu, kategorički osudio i zabranio konzumiranje alkoholnih pića, naloživši muslimanima ne samo da ih ne konzumiraju već i da se ne priključuju ovoj velikoj pošasti i „majci svakog zla“, kako je alkoholna pića okarakterizirao Sunnet. Razlog zabrane pijenja alkohola, kao i jedenja svinjetine nije posljedica „hirovitih“ odluka Svevišnjeg, nego činjenica da sve što se događa oko Screenshot_135nas ima neku svrhu i razlog postojanja. Budući da konzumiranje alkohola manje ili više ugrožava sve temeljne ljudske vrijednosti i dobra, a posebno razum, sasvim je logična zabrana njegova konzumiranja. Međutim, ona nije došla odjednom, uvedena je postupno do potpune zabrane, sukladno ljudskoj nemoći da se odupre tome zlu.

Prema mišljenju većine učenjaka zabrana upotrebe alkoholnih pića prošla je kroz tri faze, dok manji broj smatra da je zabrana prošla kroz četiri faze. Prvi objavljeni od ova četiri ajeta je 67. ajet sure En-Nahl: „A od plodova palmi i loze pripremate piće i hranu prijatnu.“ Iz činjenice da je hrana u ovom ajetu atribuirana kao „prijatna“, dok je spomenuti atribut izostavljen kod spominjanja pića, neki autori izvlače zaključak da piće, za razliku od hrane, nije dobro.

Druga faza zabrane (zapravo prva prava faza) započinje objavom 219. ajeta sure El-Bekara: „Pitaju te o vinu i kocki. Reci: ‘Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi’.“ Ovo je prvi ajet, po pretežnom mišljenju, koji se odnosi na opojna pića, ali on ne sadrži imperativnu zabranu konzumiranja alkohola. Neki učenjaci smatraju da i spomenuti ajet podrazumijeva zabranu opojnih pića. Ajeti koji slijede samo potvrđuju ovu zabranu.

Treća faza započinje objavom 43. ajeta sure En-Nisa’: „O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali što izgovarate…“ Ovaj ajet ukazuje eksplicitno na zabranjenost opojnih pića, zbog postojanja imperativne zabrane, ali je ona ovdje vezana za određenu okolnost, a to je obavljanje namaza.

Četvrta i posljednja faza zabrane započinje objavom 90. i 91. ajeta sure El-Maida: „O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa, hoćete li se okaniti?” Ovim ajetom je izrečena definitivna zabrana konzumiranja alkoholnih pića i upotpunjen je legislativni aspekt ovog problema. Neupitan je i konsenzus islamskih pravnika o zabrani opijanja, a više detalja o ovoj zabrani naći ćemo u Sunnetu Allahova poslanika, a.s.
Međutim, muslimanima nije zabranjeno samo konzumiranje alkohola, nego i njegova prodaja. Poznat je princip u islamskom imovinskom pravu da ono što nije dopušteno muslimanu konzumirati nije mu dopušteno ni prodavati. Takav je slučaj i sa alkoholnim pićima. Muhammed, a.s., spominje ovaj propis u vezi sa trgovanjem alkoholnim pićima, proširujući ovu zabranu na sve one koji uzimaju bilo kakvo učešće u pripremi proizvodnje, proizvodnji, uvozu, izvozu, distribuiranju, prodavanju, posluživanju i propagiranju alkoholnih pića. U hadisu koji su zabilježili Et Tirmizi i Ibn Madže navodi se da je poslanik Muhammed, a.s., prokleo 10 osoba koje imaju posla s opojnim pićima: proizvođača, naručioca proizvodnje, konzumenta, distributera, skladištara, poslužitelja, prodavca, korisnika zarade, onoga tko ga kupuje i kome se kupuje.

Screenshot_136Utjecaj alkohola (i bezalkoholnog piva) na zdravlje čovjeka

Etilni alkohol (etanol) neizostavni dio svakog alkoholnog pića rabi se u različite svrhe: kao dezinfekcijsko sredstvo, u industrijama i preparatima u kućanstvu, ali i u alkoholnim pićima. Količina alkohola u pojedinim pićima varira od 0,5% do 50%.
Etanol koji se popije u obliku alkoholnog pića vrlo brzo se apsorbira u krv, čak 80-90% unijete količine apsorbira se unutar 30-60 minuta. No na apsorpciju utječu mnogi čimbenici: količina, koncentracija i karakteristika pića, pokretljivost želuca i tankog crijeva (pijete li na prazan ili pun želudac), da li su istovremeno uzeti neki lijekovi itd. Razgradnja prvog prolaza etanola kroz probavni sustav viša je kod muškaraca nego u žena, viša je kod onih koji ne piju alkoholna pića nego kod onih koji piju.

Nakon što je osoba popila alkoholno piće, kao što je već opisano, unutar pola sata apsorbira se etanol u krv čovjeka. Potom slijedi depresija (uspavljivanje) središnjeg živčanog sustava. U početku se koče manje funkcije središnjeg živčanog sustava, osoba je sretna i euforična. Postupno, povećanjem količine etanola koči se veća količina središnjeg živčanog sustava i osoba postaje sedirana, tužna, pospana, sa usporenim refleksima, smanjene sposobnosti koncentracije i kritičnosti. Ovo se događa već pri koncentraciji etanola u krvi 0,3-1,2‰.

Potom, u trećem stupnju slijedi obrat. Smanjuje se eskcitiranosti (povećanje podražljivosti), pri čemu osobe najčešće postaju agresivne, osjetljive na pojedine riječi, postupke, slabijeg su pamćenja i razumijevanja, slabije kritične prosudbe. U ovoj fazi u stanju su učiniti stvari u potpunom sutrašnjem crnilu i tzv. „rupi u glavi“, pri čemu se ničega neće sjećati ili će biti svjesni samo pojedinih stvari.

U četvrtom stupnju opijenosti, kada je koncentracija etanola u krvi 1,8-3,0‰ dolazi do mentalne konfuzije, osoba postaje dezorijetirana, tuži se na vrtoglavicu, nerazumljivo govori, ispoljava nemir, strah, ljutnju, tetura u hodu, ima oštećenja sluha, vida, dimenzije predmeta su nerealno velike ili male. Javljaju se čak i halucinacije. U petom stupnju kada je koncentracija etanola u krvi 2,7-4,0‰ osoba postaje apatična, slabost mišića se pogoršava, a mišićna nekoordinacija se sve više intenzivira, počinje povraćati, mokriti nekontrolirano, čak ne kontrolira ni stolicu. Stanje svijesti je sve lošije. U šestom stupnju kada je koncentracija etanola u krvi 3,5-5,0‰ osoba je bez zaštitnih refleksa i svijesti, a u sedmom stupnju ishod je smrtan najčešće zbog respiratorne paralize.

Dugotrajno konzumiranje alkohola, odnosno kronični učinak akutnog trovanja ima posljedice na cijeli organizam. Tako se javljaju oštećenja živčanog sustava u obliku odumiranja moždanih stanica u kori mozga te posljedično moralno, umno propadanje, promjena osobnosti, nekritičnost, zaboravljivost, smetnje ravnoteže i drhtanje prstiju, nesigurni hod, grčevi u potkoljenicama, gubitak osjeta, paraliza, alkoholna epilepsija.

Oštećenja probavnog sustava: češće se javlja karijes i paradontoza (propadanje zubnog mesa), a kod alkoholičara je uočena i veća učestalost karcinoma jezika, grla i grkljana, česte upale sluznice, slabost donjeg sfinktera i refluksni ezofagitis, a pet puta se češće javlja karcinom jednjaka nego u osoba koje ne piju. Javlja se gastritis i oštećenje sluznice želuca i crijeva pa su uobičajena jutarnja povraćanja i mučnine kod alkoholičara, te ciroza jetre. Kod alkoholičara je i učestalije javljanje karcinoma jetre. Javlja se i alkoholni pankreatitis – opasna upalna bolest gušterače, česta komplikacija alkoholizma.

Screenshot_137Oštećenje srčano žilnog sustava – alkohol izravno oštećuje srčano žilni sustav, a zbog nedostatka vitamina B1 javlja se alkoholna kardiomiopatija (oštećenje srčanog mišića). Alkoholičari češće boluju od bolesti visokog krvnog tlaka (hipertenzije).

Oštećenje kože – kod dugotrajnog uzimanja alkohola javlja se plavkasta boja lica zbog proširenja malih vena lica, naročito na nosu i obrazima, a posebno je to izraženo na hladnoći. Može doći i do pelagrae (bolesti kože izazvane nedostatkom vitamina grupe B, nikotinske kiseline i nikotinamida). Kao komplikacija alkoholizma česta je tuberkuloza.

Duševni poremećaji – pretjerano konzumiranje alkohola dovodi do trajnih poremećenih međusobnih odnosa u obitelji, na poslu i komunikaciji s prijateljima. Česte su neobjašnjive promjene raspoloženja, nervozno i grubo reagiranje. Kod alkoholičara se često javlja i depresija koju on ne prepozna i simptome lošeg raspoloženja, tuge i bezvoljnosti „liječi“ alkoholom, što još više pogoršava depresiju. Bolesno pijano stanje ozbiljan je duševni poremećaj suženja svijesti, nemira i agresivnosti. Delirium tremens je najčešća alkoholna psihoza, a u akutnom stanju javljaju se psihomotorni nemir, strah, potpuna dezorijentacija u vremenu i prostoru, te karakteristične halucinacije sitnih životinjica ili insekata („bijeli miševi“). U 10% slučajeva je smrtonosan. Korsakovljeva psihoza obilježena je najprije djelomičnim, a poslije potpunim gubitkom pamćenja, te bježanjem u izmišljenu stvarnost. Psihoza ljubomore češća je kod muškaraca, a povezana je s vrlo čestom impotencijom kod kroničnih alkoholičara.

Oštećenje reproduktivnog sustava i poremećaj seksualnih funkcija – alkohol pojačava spolni nagon, ali smanjuje spolnu moć (snižava sposobnost erekcije). Dugotrajna upotreba dovodi do nepovratnog propadanja tkiva testisa i smanjenja fertilne sposobnosti muškarca. Kod žena često je uzrok promiskuitetnom ponašanju, a u trudnoći često uzrokuje spontane pobačaje. Trudnice koje konzumiraju alkohol, čak i u malim količinama (bezalkoholno pivo), često rađaju djecu s oštećenjima koji uključuje i mentalnu retardaciju djeteta. Ova bolest se naziva fetalni alkoholni sindrom kojeg karakterizira skupina simptoma novorođenog djeteta sa abnormalnim crtama lica, problemima sa rastom i središnjim nervnim sistemom, pamćenjem, pažnom, komunikacijom, vidom, ili sluhom. Nije rijedak slučaj da pate od kombinacije ovih problema.

                                      Tržište bezalkoholnog piva

Početkom 21. stoljeća bezalkoholo pivo dobiva svoju iznimnu popularnost na Bliskom istoku, koji sada čini trećinu tržišta. Jedan od razloga je izadavnje fetvi od strane islamske uleme s kojom je dopuštena potrošnja ovog piva, sve dok to pivo nema onu „količinu“ alkohola koja će opiti. U posljednjih pet godina konzumacija bezalkoholnog piva porasla je čak za 80%. Zapanjujuće, zar ne?

U Republici Turskoj posebno je zanimljiva situacija. Najezdom turskih TV-sapunica, kao i mi, tako se i Zapad jako zainteresirao za njihovu (pomalo) zaboravljenu kulturu, povijest, ideologiju i vjeru/islam. Prizori mladih u turskim sapunicama koji simbolično drže tespih u ruci i ispijaju rakiju „raki“ su zbilja diskutabilni – ili nisu? Zašto? Zato što turska povijest nalaže da se nečiji identitet izrazi glasno i jasno. Pa makar se on ogledao i u „rakiju“. No, u današnjoj visoko polariziranoj Turskoj, konzumiranje alkohola obvezuje da ostane jasna crta razgraničenja između različitih identiteta. Istraživanja tržišta bezalkoholnog piva u Turskoj pokazuju da oni koji si ne mogu priuštiti „raki“ kao odliku njihovog identiteta, posežu za bezalkoholnom pivom. Osim toga, podizanje svijesti o zdravom načinu života, te kulturnom kontekstu (tespiha i rakije) ključne su psihološke odrednica pozicioniranja proizvoda i percepcije potrošača bezalkoholnih piva. Zbog toga je prisutan porast u proizvodnji i potrošnji bezalkoholnog piva u Turskoj.

S druge strane, mišljenja o tome da li je bezalkoholno pivo halal ili haram u Turskoj uvelike se razlikuju i izazivaju brojne polemike. Po mišljenju poznatog turskog islamskog učenjaka Abdulaziza Bayindira bezalkoholno pivo može biti halal. Ipak, stručnjaci se nikako ne mogu usaglasiti da li je eventualno zaostala količina alkohola od 1,0-1,5% prihvatljiva. Turski psihijatar Nevzat Tarhan izjavio je da konzumiranje bezalkoholnih pića zapravo predstavlja povratak u stara ovisnička stanja kod liječenih ovisnika. Ovaj dio je potkrijepljen i iskustvima liječenih alkoholičara (dalje u tekstu), no, dobra je podloga za nove ovisnosti. Jer, laboratorijske analize koncentracije alkohola u bezalkoholnom pivu rađene u Turskoj pokazale su koncentraciju od čak 0,26%. Previše da bi bilo zanemareno, što je dodatno učvrstilo argument da je bezalkoholno pivo, zapravo, zamka! Dizajnirano je od strane proizvođača i besramnog oglašavanja, s ciljem postupnog primamljivanja mladih ljude ka konzumiranju alkohola. Narodski rečeno, čista „navlakuša“.
Na Bliskom istoku je slična situacija. U Iranu je 2013. godine konzumacija bezalkoholnog piva bila četiri puta veća nego u 2007. kada su rađena prvotna istraživanja. Iran proizvodi bezalkoholno pivo Delster koje se izvozi i rado pije u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Drugi su Laziza u Libanonu, uz Birell, Fayrouz i Moussy. Sve su to, kako proizvođači deklariraju, bezalkoholna piva.

Bezalkoholno pivo – šejtanova spletka

Od neizmjerne je važnosti spomenuti različita tumačenja „slučaja bezalkoholnog piva“ među islamskim zemljama. Tako je 2011. godine Malezijsko nacionalno vijeće za fetve donijelo fetvu da je bezalkoholno pivo Barbican kojeg proizvode Ujedinjeni Arapski Emirati dopušteno za konzumaciju muslimanima kao „piće koje nije proizvedeno kao alkoholno pivo i svaka pojava alkohola u njemu je slučajna“. S druge strane, Islamsko vijeće za fetve u Singapuru osporava ovu činjenicu i izdaje fetvu u kojoj ističu kako bezalkoholno pivo nikako ne može biti dozvoljeno muslimanima za konzumaciju. Ipak, ugledna saudijska i egipatska ulema izdala je fetve o halal pivu i ovo pitanje potpuno proglašava legitimnim, te pijenje bezalkoholnog piva nije zabranjeno. Stoga, ne iznenađuje činjenica da se u Mekki može naći pregršt bezalkoholnih piva u supermarketima, pa i u blizini Ka'be.

Screenshot_138

Dakle, ugledna saudijska, egipatska ali i ulema sa naših područja tvrdi da nije stvar u nazivu pića nego sadržaju. U svojim fetvama većinom se dotiču hadisa poslanika Muhammeda, a.s., koji kaže: „Sve što opija je haram.“ Svejedno bilo ono što opija u maloj količini ili velikoj, sukladno riječima Poslanika, a.s.: „Ono što opija u velikim količinama i u malim je haram.“ Postavlja se pitanje i razvija plodno tlo za diskusiju fetve koju je donijelo Malezijsko nacionalno vijeće koje doslovno stavlja legitimnim slučajni alkohol u pivu i dopušta muslimanima da to piju. Na koji Sunnet poslanika Muhammeda, a.s., se ova ulema poziva? S druge strane, ističe ulema, ako nije potvrđeno da neko bezalkoholno pivo (ili sok od ječma i slično) opija, nema nikakve smetnje u njegovom konzumiranju. Dokazi o postojanju alkohola u bezalkoholnom pivu predočeni su u ovome tekstu i to sa dva neovisna instituta, onoga u Turskoj i onoga na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Dalje, ističe ulema „za neko piće se zna da je opojno po tome što u sebi sadrži alkohol, ili ima poseban prepoznatljiv miris ili je opće poznato među ljudima da je ono piće koje opija ili po nekom drugom prepoznatljivom znaku. Pošto bezalkoholna piva ne opijaju osnova je da su dozvoljena, a iz ovog se izuzimaju ona bezalkoholna piva za koja se potvrdi da opijaju, ako takvih ima u praksi.“ Ova konstatacija bi i bila točna da ne postoje detaljne laboratorijske analize koje potvrđuju suprotno. Postavimo pitanje, hipotezu ili tvrdnju: sadrži li bezalkoholno pivo točno 0,0% alkohola? Je li istina da ne opija? Što kažu znanstvena istaživanja? Ono što je islam zabranio prije više od 1.400 godina, znanost otkriva unazad dva stoljeća. Slijede odgovori…

                                    Tehnologija proizvodnje piva

Prema Pravilniku o pivu i pivu s dodacima (NN 42/05, NN 142/11, NN 141/13), pivo je „proizvod dobiven vrenjem pivske sladovine upotrebom čistih kultura pivskih kvasaca, a samo iznimno samovrenjem ili uporabom mješovitih mikrobnih kultura“. Kratka, no nešto jednostavnija definicija bila bi osvježavajuće piće s malom količinom alkohola i svojstvenom aromom po hmelju. Prema istom Pravilniku i Zakonu o hrani (NN 46/07, 84/08, 55/11, 81/13, 14/14) u Republici Hrvatskoj, ali i svugdje u svijetu pivo se tretira kao prehrambeni proizvod, pa ga je za razliku od ostalih alkoholnih pića moguće reklamirati.
Osnovne sirovine koje se koriste za proizvodnju piva su voda, ječmeni i pšenični slad, neslađene žitarice (kukuruzna krupica, rižin lom, pšenica, proso, prženi ječam i pšenica), dodaci na bazi škroba i šećera, hmelj i proizvodi od hmelja, pivski kvasac (Saccharomyces sp.). Osim toga koriste se aditivi: bojila, konzervansi i antioksidansi, limunska, mliječna, vinska, fosfatna te sulfatna kiselina; stabilizatori pjene, zaslađivači i enzimi.

Voda je vrlo važna sirovina za proizvodnju piva jer pivo sadrži 85-95% vode. Neizostavna sirovina koja je u najvećoj mjeri zaslužna za fermentaciju i ono što danas zovemo pivom je pivski kvasac. Njega zapravo čini kvasac Saccharomyces, a ovisno o vrsti dodanog kvasca u tehnologiji piva razlikujemo dvije vrste. Tako, pivo proizvedeno sa čistom kulturom pivskog kvasca vrste Saccharomyces uvarum naziva se jednostavno “pivo”, “lager pivo”, “pivo donjeg vrenja” ili “kontinentalni” tip piva. Ono se dobiva “hladnim vrenjem”, pri 8–16°C. Nakon završenog vrenja, kvasac se istaloži na dno posude, a mlado pivo prebacuje u tankove za odležavanje, gdje dozrijeva pri 0 do 1°C, od jedan do deset i više tjedana.

Sama tehnologija proizvodnje piva sastoji se od sljedećih koraka: proizvodnja sladovine (priprema hranjive podloge), vrenje sladovine (1. faza mikrobnog vrenja), naknadno vrenje (2. faza mikrobnog procesa – odležavanje mladog piva), dorada i istakanje konzumnog piva.

Bezalkoholno pivo ima sličan tijek proizvodnje kao i alkoholno pivo. Proizvodi se na tri načina: skraćenim vrenjem sladovine koje dopušta nastanak tek male količine alkohola – 0,5%. Osim ovoga, može se proizvoditi i korištenjem posebnih kvasaca. A proizvodi se i postupkom membranske filtracije ili vakumskim isparavanjem, tako da se iz običnog piva odstrani alkohol posebnim postupcima. To je, međutim, skup postupak, pa se primjenjuje samo iznimno. Ulaganje u tako skupu opremu i postupke izrazito komplicirane i kontrolirane metode izvlačenja alkohola iz piva nema prevelikog smisla, jer bi isto dovelo do strašno velikog povećanja troška proizvodnje i distribucije. Postupak je skup u toj mjeri da bi jedna litra ovoga piva koštala približno oko 100 kuna. Stoga se većina proizvođača bezalkoholnih piva danas doslovno igra riječima u Pravilnicima i Zakonima, pa jedno stavlja na prednji dio, a drugo na stražnji dio etiketirane ambalaže 0,0% alkoholnog piva.

                                  Tipovi, vrste i kontrola kvalitete piva

Podjela tipova i vrsta piva izvršena je prema nekoliko kriterija:

  • Prema boji: svijetlo pivo (< 15 EBC jedinica); tamno pivo (16-40 EBC), crno pivo (> 40 EBC);
  • Prema količini ekstrakta u neprevreloj sladovini: laka piva (<10%, m/m), standardna (10-12%), specijalna (12-14%), jaka piva (> 14%),  ječmena vina (20-26%);
  • Prema sadržaju alkohola u gotovom proizvodu: bezalkoholna (< 0,5%), standardna (3,0 – 5,5%), sadržaj alkohola u pivu = sadržaj ekstrakta u sladovini (3,0 do 3,5);
  • Ostale vrste piva (piva s posebnim svojstvima): s niskim sadržajem ugljikohidrata (< 7,5 g/L); kondenzirana piva (ugušćivanje u vakuumu na 1/5 volumena); pivo u prahu.

Kontrola kakvoće piva određena je Pravilnikom o pivu i pivu s dodacima (NN 42/05, NN 142/11, NN 141/13); te međunarodnim dokumentima: European Brewery Convention i American Society of Brewing Chemist. Ovdje se ocjenjuju senzorska svojstva, te fizikalno – kemijske analize. A od fizikalno kemijskih analiza vrše se: određivanje koncentracije etanola, ekstrakt u gotovom proizvodu, ekstrakt u polaznoj sirovini sladovini), pH, ukupne kiseline, hlapive kiseline, pepeo, CO2, SO2, boja i bistroća.

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 2010. godine napravljena je analiza koncentracije etanola nekoliko brendova bezalkoholnog piva, na čijoj je deklaraciji pisalo 0,0% alkohola. Svi analizirani uzorci piva u sebi su imali alkohol, na već drugoj ili trećoj decimali. Radi pristupa analitičkog dijela istraživanja i određivanja statističke značajnosti postavljene hipoteze svaka analiza određenog bezalkoholnog piva rađena je tri puta. Rezultati se nisu statistički značajno razlikovali, tj. odstupanje između tri rezultata je bilo brojčano zanemarivo, već na drugoj decimali. To znači da su uzorci imali između 0,01 pa do 0,2% alkohola. Dakle, svako od piva imalo je u sebi određeni postotak alkohola.

Razlog tome je što mnogi proizvođači piva na prednjoj deklaraciji napišu da je pivo bezalkoholno sa 0,0% alkohola; dok na stražnjoj „upozore“ da može sadržavati do 0,5% alkohola, kako bi sebe ogradili. Kako je već naglašeno proizvodnja bezalkoholnog piva s 0,0% alkohola je iznimno skup proces i zahtjeva specijaliziranu i skupu tehnologiju, pa mnogi proizvođači pribjegavaju ovakvim deklariranjima.

Screenshot_140

                  Pivska „bezalkoholna“ opasnost – alkoholni recidivi

O bezalkoholnom pivu slušat ćemo stalno sve više i više. Njegova obljubljenost raste kao nikad do sad. Što je uzrok tolike manije prema njemu? Prije svega, uvođenjem novih tehnologija značajno je porasla kvaliteta tih piva, tako da danas, dobro ohlađena, imaju mnogo prijatniji okus nego prije. Ljudi danas moraju na radnom mjestu postići daleko veći učinak, i ne mogu si dopustiti da poslije ručka na poslu kunjaju. Isto tako, ne žele ostati bez vozačke dozvole, posebno sada, nakon uvođenja sustava negativnih bodova. Kada se ljeti odvezu nekamo biciklom, ili se bave sportom na vrućini, radije popiju bezalkoholno pivo. A da ne govorimo o Bliskom istoku i našoj ulemi, braći i sestrama koja ga rado i sa guštom piju. A na bezalkoholno pivo ne plaća se niti porez. Ma, milina!
S druge strane, ako i nakon ovoga povjerujemo činjenici da bezalkoholno pivo nema alkohola zanimljivo je iskustvo mnoštvo liječenih alkoholičara, koji su upravo na uštrb njega doživjeli recidiv.

ISKUSTVO BR. 1: „Lijepo naglašen natpis ‘bezalkoholno piće’ na etiketi, zavarao je mnoge, pa i mene. Potpuni okus piva, pritom rashlađeni napitak, činio je mnogima zadovoljstvo, misleći da su i dalje apstinenti. Međutim, ta zamka se zove 0,5% alkohola, kako je naglašeno na stražnjoj etiketi. Tko drži da smo bili upućeni ili neupućeni, neka sada provjeri nakon ovoga moga osvrta. Postavljam pitanje (i nisam upućen da mogu optuživati), tko je dozvolio da na etiketi piše bezalkoholno, da bi s druge strane pisalo 0,5% alkohola u sastojku? Naime, svi mi koji smo konzumirali Rally napravili smo recidiv. Ne samo, nazovimo, ‘mali recidiv’ nego nakon par boca (neki i par gajbi) nismo mogli zadovoljstvo naći u tom pivu, već smo posegli za onim pravim pivom, prvo jednim, pa drugim i da ne nabrajam, vratili smo se na stare staze alkoholizma. Mnogi, pa i ja, našli smo se u Vinogradskoj na liječenju. Moje je priznati alkoholni grijeh, kao i drugi. Grijeh kod deklariranja neka opravdaju proizvođači, ne samo naši, nego i strani, jer prava je deklaracija ona koja navodi prave sastojke i na etiketi i na stražnjoj etiketi. Sada znam samo jedno: tu prijevaru sam skupo platio, a koliko će je još liječenih alkoholičara platiti, ne znam. Znam i to, da 2-3 kune mene sada koštaju mnogo, mnogo više. Po klubovima liječenih alkoholičara treba odmah prenijeti saznanje o ‘bezalkoholnom pivu’.“

ISKUSTVO BR. 2: „Moj recidiv dogodio se nakon 15 godina apstinencije. Bio sam na terenu, prije pauze otišlo se kupiti pivo. Zamolio sam da mi donesu Rally, bezalkoholno pivo. Nisam čitao etikete na boci, budući da većina ljudi priča da nema alkohola. Kada smo promijenili lokaciju, opet se išlo po pivo, no u dućanu nije bilo bezalkoholnog i donijeli su mi normalno pivo. Popio sam to pivo, misleći kako više neću piti, no to me je prevarilo i još isti dan popio sam tri piva. Idući dan četiri piva i uz to dvije male loze, dva dana ništa, pa pet piva i tri loze, i tako sve češće i sve više. Shvatio sam da neću moći stati i zatražio sam pomoć u Vinogradskoj. Da sam nastavio piti, pitanje je kako bi to završilo. Zato nikada ne treba probati ni čašicu, a ni bezalkoholno pivo. Liječeni alkoholičar treba znati da bezalkoholno pivo brzo vodi u recidiv.“

Danas na tržištu možete naći isto ovo Rally pivo za koje opet garantiraju da nema alkohola, iako su to činili i onda kada je u njemu bilo i do 0,5%. Na nama je da nakon svega procijenimo da li nam je dozvoljeno ili nije za konzumaciju.

                                               Halal ovo, halal ono …

Danas je sasvim normalno vidjeti muslimansku omladinu kako ispija i gajbe bezalkoholnog piva. U okvirima vjerničkih obitelji na bajramskim i ramazanskim druženjima iznenađujuće, ali piju ga i djeca i odrasli i žene sa hidžabom. Ružni su prizori i muslimana koji stoje ispred trgovina, pa ga onako, „cugerski“ piju i time oponašaju one kojima je pijenje alkohola smisao života. U brojnim pokušajima da se tim ljudima objasni da to pivo zapravo nije bezalkoholno najčešće dobijete verbalnu pljusku riječima: „Ovo pivo se prodaje i pored Harema u Mekki i meni je moj šejh rekao da ga mogu piti. Kada je on rekao, makar i da ima alkohola – ja ću ga piti!“ Ili vas doslovno izbace iz dućana u Sarajevu, pa dobijete odgovor da ga „hodže kupuju i piju i na svadbama i na dženazama“.

Međutim, profesionalno usmjerenje nije temelj uspješnosti osobe, tako npr. svaki stomatolog nema najlješe zube, svaka frizerka neka najljepšu frizuru, svaki psiholog nema najuređeniji život… Pa niti svaki hodža neće u Džennet. Nažalost, kod nas je prisutno da se sljede ljudi i njihova tumačenja vjere, a danas ih je na pregršt, a ne praksa Muhammeda, a.s.

Pred početak Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu 2014. godine, Unija islamskih organizacija je izdala vodič za navijače muslimane koji će doći promatrati utakmice najboljih reprezentacija svijeta. Knjiga od 32 stranice bila je namijenjena, kako navode iz ove organizacije, navijačima Alžira, Irana i Bosne i Hercegovine, iz kojih se očekivalo najviše navijača muslimana, ali i muslimanima iz drugih država. „Selam Brazil“ sadržavalo je adrese islamskih centara, džamija i mesdžida, restorana sa halal hranom, pivom i mjesta za zabavu u skladu sa islamskim propisima. Okolnosti Svjetskog nogometnog prvenstva u kojima muslimani imaju idealnu priliku za širenje lijepe slike islama najvjerojatnije će biti pretočene u bačve bezalkoholnog piva. Stopljeni u masi, odušak u vrelini dana i iftarskim trenutcima prolazili su većinom u toj čarobnoj tekućini. Zašto ne, i ona je bila u halal ponudi.

Međutim, iako se sve ovo jasno zna, ne bi nas trebala iznenaditi činjenica da bi uskoro na policama dućana mogli naći brend „halal piva“. Biti će tu i laboratoriji koji će svojim akreditacijama garantirati da je to pivo bezalkoholno. No, ako upotrijebimo razum i sve ovo što smo do sada uvidjeli, na svima nama je da odlučimo što ćemo učiniti kada nas neko sljedeći put ponudi bezalkoholnim pivom. Jer, danas već postoji i termin „halal nokti“ za žene sa hidžabom. Možete li zamisliti pokrivenu ženu, koja bi svojim izgledom trebala biti ogledalo islama, kako hoda sa šarenim halal noktima? Ili brata muslimana ili sestru muslimanku koji ispred neke trgovine stoje i pije „halal pivo“? Dakako da, nažalost, možemo jer to postaju uobičajni prizori s kojima se surećemo. A što je to u ljudima što ih toliko vuče prema okusu piva ili šarenilu noktiju? Možda, prustovski parafrazirano – miris džahilijeta!? Nakon svega napisanog oni, razumom obdareni, shvatit će da „bezalkoholno“ pivo zapravo – ne postoji!