„I ja sam član islamskog svijeta, a uz to sam i pripadnik Osmanlijskog carstva, zato smatram svojom svetom dužnošću, da prema svojim slabim silama upotrijebim svaku priliku u obranu onih mojih ideala, a uz to da pokažem svakomu, koliko nam neprijatelji čine krivicu, kada nas javno onako kleveću i poniziju“. Ja svoju rekoh i ovo napisah.
Napisao: Omer Fevzi Od davna su naši neki osmanlijski političari znali, kakovu zamku plete Engleska Turskoj imperiji i njezinom narodu ili bolje rečeno cijelome Islamu na zemaljskoj kugli. Istina je,da je onakih bilo malo;ali nije se ni čuditi, kad se pomisli na toliko prijateljstvo, koliko je ona tobože nama i našoj državi pokazivala.
Istom nastupom mlado-turskog pokreta počela je Engleska i njezine diplomate po malo farbom na polje izlaziti. Svatko je to prostim okom mogao vidjeti,a naročito, kada je Turska proglasila ustav god.1909., onda se je istom pokazalo, da je ,,vuk u bravijoj koži“; ali opet nije istupila javno,nu mogao je to svatko opaziti.
Istom o balkansom ratu izašao je Sir Eduard Grey i pokazao pravu boju i neprijateljstvo prema Muslimanima i našoj osmanlijskoj caraveni,kao što to danas čine i govore : Bonar Law, Lloyd George i drugi.
Ove riječi i govore te nekadašnje naše ,,prijateljice“ treba svaki Osmanlija i naši prijatelji dobro da upamte i da zapišu, neka i naše potomstvo znade, kakvi su nam prijatelji Englezi, da ustanemo na obranu nas Muslimana i naše Turske carevine.
Ja priznajem, da nijesam dorastao, da ovako šta javno pišem i javno ističem, jer imade Turska od tebe mnogo sposobnijih i učenijih“, ali ja onomu, tko bi to rekao, odgovaram :
„I ja sam član islamskog svijeta, a uz to sam i pripadnik Osmanlijskog carstva, zato smatram svojom svetom dužnošću, da prema svojim slabim silama upotrijebim svaku priliku u obranu onih mojih ideala, a uz to da pokažem svakomu, koliko nam neprijatelji čine krivicu, kada nas javno onako kleveću i poniziju“. Ja svoju rekoh i ovo napisah.
Na jedan elemenat ili državu tako napadati i podvaljivati im neistinu, to mogu samo neznalice i džahili, ali izobraženim i učenim ljudima, kao što su g. George i drugovi, treba se čuditi, jer je nemoguće, da ovakvi ljudi i učenjaci nijesu čitali onih pisaca, koji su objektivno sud svoj rekli o Islamu, njegovoj filozofiji, kulturi i pravdi. Po govoru gosp. Georga i dr. rekao bih, da se u engleskim višim školama ne uči povijest, koju je nekakov engleski misionar napisao ili možda one knjige, koje su pisali bizantijski kaluđeri poslije pada Carigrada, a koje su pune pogrda.
Ili može biti da Englezi uče ,,Povest srpskoga naroda od Dušana silnog pa do propasti srpskog carstva na Kosovu“ , koju su pisali Srbi saveznici ,,prosvećene“ Engleske , a koja odiše mržnjom na Tursku carevini i Islamski narod. Još bi trebao gosp. George da pročita ,,Junaštvo Kraljevića Marka“ ili onu drugu ,,Srpsku narodnu pesmu“ ,,Marko Kraljević pije uz ramazan vino“ , pa bi mu se još više nadule grudi mržnjom na Tursku i njezine vjerne saveznike,a povećalo bi mu se i
„junaštvo“ , da ih prvo uništi. „Jednom mahnu dvanaest Turaka pade“ .
Ako je sve ovo čitao Leoyd George , trebalo bi , da pročita i one rasprave , koje su o Islamu prisali Dr. Gualiam , Hašim Wild i dr. , a to su pravi Englezi , pa ne samo da u zvijezde kuju Islam i njegovu kulturu , nego su i primili Islam . Treba upitati Georgea i drugove :
Zar može biti nepristupačna kulturi jedna država , jedan narod , kao što je Muslimanski ? Zna li engleski ministar i njegovi drugovi , da je njegov narod bio u povoju kulture , kad je u islamskom svijetu kultura cvala ? Tko god pozna Islamsku vjeru , znat će , da Islam kao vjera nama zapovijeda , da Islam kao vjera nama zapovijeda , da budemo kulturni : ,,El ilmu farizetun ala kjuli muslimin ve mislimetin“ , što znači : ,,nauka je dužnost svakoga muslimana i muslimanke“ .
Može biti , da George i drugovi mu misle , da u pravdu i kulturu spada gnječenje manjega i slabijega , kao što to ,,kulturna“ Engleska čini Burima , Tibetancima , Ircima i drugim . E onda su Muslimani takoj kulturi nepristupačni i turska imperija treba da se daleko kloni od take engleske kulture , jer Muslimanima i Turskoj imperiji uzvišeni Islam zabranjuje , da ikomu zulum čine.
Uzvišeni Islam kur'ani azimu šanu na više mjesta strogo zabranjaje nasilje i otimačinu . ( Da li kalvinizam to zabranjuje , znadu George i drugovi ) . Svakom je kulturnom čovjeku poznat novi kurs Turske . Poznato je , da su se Mlado-turci ( Itihadi ve terekji džemiet ) trudili i trude se , da Turska imperija dođe na najviši stepen prosvjećene države .
Ovo će priznati svak , samo neće Lloyd George et comp. Englezi su odmah pri početku proglašenja turskog ustava i kada su turski narod i vlada počeli da liječe ljute rane , koje im je silni apsolutizam zadao , bili Turcima protivni .
Sada se eto zna zašto : da mogu Tursku prikazivati , kako je i prikazuju , premda Turska nije nikada bila , niti je danas , a niti će biti , kako to predstavlja George i dr . Ja ću ovdje da se pozabavim i tim , koliko mi moje skromne sile dopuštaju , kakva je kultura i vjerna bila prvo postanka Islama , a kakav je Islam , njegova kultura i vjera .
Vjera prije postanka Islama
Kako je poznato , u prvo su doba bili Arabi neznabožci odnosno više božci : vjerovali su u više bogova , a glavni su im bili : Lat i Uza .
A tko je bio Lat ?
Kada bi Arabi išli na Mekju , Lat Arab pekao bi na putu jelo , vrstu halve , te bi od njega gladni putnici to jelo kupovali . On bi sjedio na jednom kamenu , gdje je to jelo pripravljao . Iza njegove smrti pošla je jedna karavana po običaju na Meku i ne našašavši Lata , njihov im je vođa rekao : ,, Lat je bio Bog ( h.s.h. ) i otišao je pod ovaj kamen“ . Od toga su doba u njegova vjerovali kao u Boga i žrtve mu prinosili . Isto su tako vjerovali i u Uzu kao božicu .
A šta je bila ta Uza ?
Ništa drugo nego 4 hurme ( datule ) blizu haremi šerifa i vjerovali su , da se u tim hurmama nalazi haša božica Uza , te su i njozi prinosili žrtve .
Ima još mnogo besposlica , koje su Arabi držali za Boga i žrtve im prinosili , a te su žrtve bile užasne i strašne n. pr. Kada bi im žensko dijete navršilo 14. godinu , onda bi to dijete nagizdali i odveli , te ju živu zakopali u zemlju i još tisuće i tisuće grozota i besposlica .
Prije islama je , osobito na Istoku , vladalo pravo divljaštvo ; ali je to divljaštvo ukinuo Islam , dokazivši ljudima , da je samo jedan Bog , a njegov poslanik Muhamed ( a . s . v . s . ) Ovdje se nameče jedno pitanje gosp . Georgeu i drugovima : Kada je Engleska počela osvajati Indiju , neka po duši kaže , kakvih je grozota i besmislica tamo našla ? Da ne spominjem drugoga , tu je živjelo vjerovanje u majmune , u vatru itd. , a nije li grozan običaj , koji je postojao ili sada postoji , da kada čovjek umre , mora se s njime i žena živa i zdrava ukopati .
A je li šta ovakova našla među tamošnjim Muslimanima ? Islamska vjera ovakove nečovječnosti strogo zabranjuje . Islam naređuje Muslimanima, da vjeruju u jednog i pravednog Boga , u pravdu , koju je on ( Bog ) postavio . Musliman vjeruje , da su prave vjere i da su hak pejgamberi : Musa , Isa i svi drugi , koj su prvo njih i iza njih do našega hatemei embija ( poslednjeg pejgambera ) bili i da su pravi božji poslanici , a njihove vjere da su hak ( pravedne ) .
II. Islam i kultura
Jesu li Muslilami i Turska prijestupačni kulturi ? Ovo je pitanje suvišno za onoga , koji pozna islamsku povijest . Sjetimo se samo Maura i njihove kulture i napretka . Još nam i danas svjedoče ostaci Al-hambre , lavljeg dvora i dr. , kakva je kultura vladala među islamskim svijetom nazad 4 vijeka .
Sjetimo se arabske industrije i trgovine , sjetimo se arabskih škola i prosvjete kao : Džamiul ezhar u Egiptu i dr. , sjetimo se arabskih pjesnika kao n. pr. : Imrul-kais , Lebid , Zuheir i dr. , perzijskih : Hafiz, Sadija i dr., te turskih : Zija- paše , Arifi Hikjmetbega i dr. Stara je stvar , da je Istok ,,mati pjesme i pjesnika“. Tko je Evropi dao , tko je Evropu upoznao sa matematikom , fizikom , kemijom , zvjezdoznanstvom i drugim ? Istok i opet Istok , i sve poslije postanka uzvišenog Islama.
Upozorujemo Bonar Lawa , Georgea i dr. na arapske filozofe , pravnike , filologe i dr. kao : Zemahšerija , Farabija , Muhjudini Arebija , Kisaija , Ibni Sina , Ibni Ružda i dr. , te na njihova slavna djela . Zar nisu u cijelom svijetu poznati pravnici : Imami Azam , Safija , Hambelija i dr. ?
Svi su ovi slavni učenjaci potekli i proslavili se poslije uzvišenog Islama , za koji eto engleski diplomate vele , da su njegovi sljedbenici i Turska carevina nepristupačni evropskoj kulturi.
Svih su arapskih vrlina i napredaka nasljednjici Muslimani , a nasljednici slavnih arabskih halifa jesu potomci slavnog Osmana I. , pradjeda današnjih naših osmanlijskih halifa i careva . Neka se malo zadube vikači engleski u prošlost i sadašnjost i osmanlijskih halifa i careva , pa će se osvjedočiti , da su i Muslimani i Turska mnogo pristupačniji evropejskoj kulturi Engleske i njezinih saveznika .
Pravda i pravica poznate su u svakoj islamskoj državi , u koliko nijesu Engleska , Francuska i slične države na to uplivasale kao Tunis , Fas , Perziju i dr . A evo i dokaza.
Kako je to poznato, a i kako sam to već prije rekao , Istok je prije Islama bio zaražen neznaboštvom , praznovjerjem i opačanima .
Dragi Bog , da spasi ljudstvo i prosvjetli mu pamet , poslao je svoga najmilijeg roba i pravog poslanika Muhameda pejgambera ( a . s . v . s . ) . Njegovoj pravdi kao Božjeg poslanika i kao ljudskog suca trebaju George Law i dr . engleski vikači da se klanjaju . A evo im razloga . Poznata je amnestija i pomilovanje Božjeg poslanika poslije fetha ( zauzeća ) Meke , a za primjer neka mi posluži ovaj fakat .
Izmeđi svih mušrikja ( neznanbožaca ) osim Ebu-Džehela najviše ga je napadala Hinda , žena Ebu – Lehebova . Ta je krvopija , kada je hazreti Hamza pri osvojenju Uhuda pao , izvadila njegova pluća i zubima ih , poput zvijeri , trgala .
Kada je Meka feth bila,ona je došla pred Pejgambera , pokajala se , primila Islam , a on joj je sve oprostio , dapače osim njoj , oprostio je svima neprijateljima , koji su mu o glavi radili , a poslije se pokajali i primili pravu vjeru , Islam .
Ovaj bi primjer bio dovoljan razlog , da se Bonar Law i George te njihovi saveznici u njega ugledaju , pa da olakšaju život vojnim zarobljenicima i interniranim civilnim osobama , koje su branile pravdu i domovinu . Sjetimo se hulefa i rašidina t. j. Ebu-Bekjiri Sidika , H. Omera , H. Osmana i H . Alije , koji su nakon smrti našeg Pejgambera ( s . s. v. s. ) postali islamske halife i svjetski gospodari .
Njihova pravda kao vladara i halifa kao i njihov napredak poznat je u povijesti . Da naša ova rasprava ne odulji , navest ćemo ovdje za primjer samo H. Omera ( radi Alahu anhu ) . Kada je H. Omer osvojio Jerusalim , dao je popraviti sve hramove , koje je našao razorene i koje je rat razorio.
( Vidi o tome prijevod s grčkog od pokojnog arhimandrita Nikolinovića u ,,Bos. Vili“ negdje od god 1895. Ili 1896. ) Neka nam još i ova dva slučaja iz života H. Omerova kao halife posluže kao dokaz pravde muslimana i njihovih halifa careva :
1. H. Omer je jedne večeri obilazio preobučen gradom , da vidi život svojih vjernih podanika . U predgrađu Medine čuje u jednoj siromašnoj kućici plać djece. On zakuca na vratima i zatraži , da ga unutra puste , da vidi , šta je uzrok , te djeca toliko plaču . Majka dječinja otvori vrata i on uniđe sa svojim pratiocem unutra . Sada vidi H . Omere , da je žena nešto postavila u kotlu na vatru ; djeca se oko kotla iskupila i na glas plaču . ,,Gladna su“ , odgovori žena .
„Pa šta u kotlu kuhaš?” upita halifa .
„Ulila sam u kotao vode , a u vodu metnula kuma , neka djece misle , da im čorbu varim , neće li u toj nadi pospati“ . Sada žena nastavi , ne znajući da je pred njom halifa ,, Ej Omere, ja ću na onom svijetu pred Bogom s tobom raspravu imati“ .
,,Šta ti je , ženska glavo , Omer kriv ? “ upita je halifa .
,,Kako nije kriv“ , odgovori žena : ,, on je halifa Muslimana , on treba da bdije nad svim narodom i da mu u bijedi pomaže“ .
H. Omer namigne svomu pratiocu i oni ostave kuću siromašne žene , te se upute u državnu zalihu brašna i drugih namirnica i natrpaju u vreću brašna što je najpotrebnije. H . Omer zapovjedi pratioicu , da mu ovaj uprti vreću na leđa.
,,Ja emiru muminin ( ej gospodaru pravovjerni ) zašto da ti taj teret nosiš ? Ja ću ponijeti “ reče pratilac.
,,Zar ćeš ti i pred raba ( stvoritelja ) moj grijeh nositi ? “ odvrati hazreti Omer . Pratilac mu oprti na leđa vreću , koju on odnese siromašnoj ženi , da nahrani gladnu djecu.
Ovaj H . Omerov pratilac poslije pričao , da je H. Omer sam ženi pomagao , da što prije čorbu svari i djecu nahrani .
2. Pred bajram su svi odličniji mladići skrojili sebi odijelo , a Hazreti Omerov sin nije . Dođe k ocu i reče : ,,Oče , tvojih su ministara i dostojanstvenika sinovi za bajram skrojili sebi nova odijela ,a ja ću zar kao sin halife u starom odijelu bajram provesti? “
„Ne imam para“ , odgovori mu otac .
„Ti kao halifa uzmi od države unaprijed jedan mjesec plaću , pa mi skroji odijelo“ , odgovori mladić.
„Ne će blagajnik dati unaprijed plaće“ , odvrati halifa .
„Hoće , kada mu ti napišeš pismo“ , odvrati mladić . Hazreti omer napisa pismo i dade sinu . Mladić pun veselja uze pismo i ode k državnomu blagajniku , te mu pokaza pismo i namiru .
„Treba tvoj otac da mi pošalje drugi senet ( namiru ) , da će naime živjeti i ovaj mjesec , za koji će unaprijed dobiti plaću , pa ću ti onda isplatiti“ , reče blagajnik i tako odbije mladića .
Osim oko prave nastojali su islamske halife , da njihovi narodi budu što više kulturniji i prosvjećeni . Sjetimo se izreke H . Alijine :
„Utlubu ilme velev kjane bi Sin“ , ,,traži nauk , pa makar u Kini“ . Valja da nam je poznato , da u ono doba u Kini nije bilo ni jednoga Muslimana,pa je ovijem mislio H. Alija reći , da Muslimanu nije nikakova nauka zabranjena , ako je u bitnosti plemenita i korisna . Još ću ovdje napomenuti , što veli jedan arabski filozof :
„Nemojte vaše djece učiti nauci ( ovdje misli svjetsku nauku ) , koju ste vi učili , jer svakim danom nauka napreduje“ . Kako su pravedni bili arapski halife , neka nam posvjedoči vojna zapovijed prvoga halife Ebu Bekjir-Si-dika , koja glasi :
„Nemojte učiniti izdajstva niti prijevare . Ne stavljajte neprijatelja na muke , a niti mu kakova nasilja činite . Ne ubijajte žena i djece . Ne otimajte tuđeg imetka : ovaca , goveda , deva i dr . Prolazeći pokraj neprijataljeskih bogomolja , ne dirajte u bogomolje i one , koje u njima nađete , da se po svome zakonu mole Bogu , jer oni u to vjeruju , pa neka im bude“ .
Ovo je dovoljno , da prosvjedoči protivno onomu , što o nama Muslimanima i Turskoj carevini misle i govore naši neprijatelji . Ove vrline hulifa i rašidina naslijedili su i carevi i halife Emevija , Abasija , Silčokija pa i Ali Osmana .
Dosta bi bilo , da samo istaknemo vladare , koji su i u svjetskoj povijesti poznati , a ti su vladari iz plemena Emevija , Abasija i Silčokija : Hasani Kjebir endeluski , Memun , Haruniel – Rešid , sultan Sulejman i Alaudin Silčoki , slavni pobjeditelj križara i mnogi drugi . Ali vrijedno je , da koju reknemo i pojedinim vladarima te slavne dinastije .
Poznato nam je , da su najveći osvajači bili Murat I . , sultan Selim Jauz , Fatih sultan Mehmed II. Sulejman Veliki… Ovi slavni vladari , koju su god provinciju ili državu osvojili , ostavili su slobodno ispovijedanje vjere i običaja , čemu najbolje svjedoče razne vjere i običaji turskih podanika , njihove bogomolje , sveštenstvo , škole , te vjerske općine.
Ako su se koji narodi kao npr . Srbi i Jermeni i pobunili protiv Osmanlijskog carstva , vjerujte , da tome nije kriv , kako to neki vele , „turski zulum“ , nego to treba pripisivati stranom uplitanju i propagandi.
To nam najbolje dokazuju Albanezi i Jermeni . Zar je tursku zulum natjerao nesretnog Esada Toptani , Isa Boljetinca i dr. , da se odmetnu od svoga halife i gospodara , pa da služe dušmanima ljudstva i pravde Crnoj Gori , Italiji i drugim dušmanima Turske imperije ? Ta oni nijesu trpili nikakova zuluma njima je ugađala i vlada , nego je na njih uplivisala dušmanska propaganda turskih neprijatelja .
Da je Turska imperija kadra svojom državom i narodima upravljati da je pristupačna evropejskoj kulturi , najbolje nam dokazuju naredbe i zakoni , koji u Turskoj vladaju i koje bi se trebali ugledati neprijatelji turske imperije . Uzimamo za primjer „Medželu“ , kojoj se pravnički svijet divi .
Osim toga pročitajmo najstariji zakon „Multeku“ , pa razne carske naredbe ( hati šerife ) i slično . Svi ovi zakoni , sve ove naredbe odišu pravničkom duhu i ravnopravnošću svih vjera otamanske imperije .
Ovo sve dokazuje protivno objedi gosp. Georgea i bratije. Engleske diplomate trebali bi najprvo da sebe vide , pa onda da u drugima što govori . Engleska, ,,mati“ ustava“ , nekad vide svoje zakone , neka vidi svoju kulturu , koju širi u kolonijama u Africi , Indiji , među bijednim Ircima i Egipćanima .
Engleska obećaje Ircima ustav decenije i premda Irci u parlamentu neprestano traže , da se taj ustav ipak već jednom oživotvori , bijednih, Iraca vapaj ostade „glas vapijućega u pustinji“ : Engleska će Irskoj dati obećani ustav onda , kada i posljedni Irac izdahne pod pritiskom nasilnih engleskih lordova .
Svakomu je Egleska uši napunila hvaleći svoje diplomate ; ali ja pitam engleske diplomate , je li Engleska imala takovih diplomata , kao što ih je imala Turska : Čuprili Ibrahimpašu , Sokoli Mehmedpašu i dr . , pa slavne vojskovođe : Torguta , Pialepašu i slične ? A ne može či se i dan danas usporediti sa njeznim najboljim vojskovođama Enver paša , slavni osvojitelj Kut-el-Amare , Halil paša , pa još mnogi drugi generali turske imperije ?
Mi ne možemo prispodobii našeg vrlog Talat pašu njezinom Bonar Law , našeg Asim Bega Sir Georgeu i druge ; naši diplomati rade i u svome radu nikoga ne napadaju , dok ti Engleski vikači svojom vikom i halabukom nastoje , da svoje pogreške i nesposobnosti drugom prišiu i nepravdu , koju su ljudstvu nanijeli , na drugog svale!
Bonar Law , George i dr . napadajući Tursku , sami se odaju , kakovi su . Dosta je o njima reći , da su pokretači današnjega strašnoga rata i silnoga pokolja . Ovo je dosta , da Engleskoj potamni svu kulturu i pravdu . Bože moj, kada bi Turska , ne daj Bože , bila na strani Engleske , kako li bi onda o Turskoj i Muslimanima govorili ! Sigurno bi se Lloyd George lijepo izražavao .
Kada su danas u očima engleskih diplomata oni afrički divljaci , koji se u engleskoj vojsci nalaze , po računu Engleza i kulturi pristupačni , bila bi i Turska i Muslimani . Moguće , da bi se Englezi ljepše o nama izražavali i onda , da je Turska ruskoj mornarici otvorila vrata Bosporu i predala joj Carigrad te sama izvršila današnju želju Rusije .
Turska je valjda zato u očima Engleske i saveznika joj nepristupačna kulturi , što je g. 1909 . skinula pusti apsolutizam i izbavila narod osmanlijski od zuluma silnika ; Turska je valjda nepristupačna kulturi zato , što je novi kurs dokrajčio i iskorijenio uplitanje Engleske u unutrašnjosti otomanske imperije , pa što ne mogu njezini misionari i drugi špijuni u svaku državnu tajnu zaviriti , kako su to činili za vremena pustoga apsulotizma .
Poznata je , da su se onoga časa , kada bi god Turska htjela , da što dobro učini narod i državu , zapušili dimnjaci evropejskih ratnih brodova u Bosporu i blokirali Carigrad . Na um mi pada , da se je Engleska prva usprotivila , kada je iza ustava Turska htjela da provisi za 1% džumruk .
Ja sam uvjeren , da bi engleski diplomate u zvijezde kovali tursku imperiju i islamski narod , da je Turska , Bože sačuvaj , na strani Engleske i u savezu sa katilima ( ubojicama ) srbijanskim . Kako danas hvali Engleska svoje saveznike , isto bi tako i Tursku ; ali čovječanstvo , uzvišeni Islam i pravda nalažu Turskoj , da se vazda drži na strani pravde .
Suvišno je ovdje isticati razliku ljudstva i pravde između Turske i njezinih saveznika i onda opet Engleske i njezinih saveznika , je je to svakomu poznato , a najviše dragomu Bogu ; ali opet ne mogu prešutjeti , da ovom prilikom ne iznesem te razlike , pa ću početi najprvo sa pokroviteljicom Entente i začetnicom evropejskog rata Engleskom.
Ja ne znam , da li Lloyd George , Bonar Law i dr . računuju u kulturu , pravdu i humanitarnost gnječiti slabijega , slabijemu oduzeti slobodu , kao što je Engleska učinila Misircima , Sudanlijama , Burima , Tibetancima , Indijcima i drugim manjim narodima .
Posjesti jedan narod i jednu državu , pa nastojati privesti kulturi i radu , to je drugo ; ali posjesti jedan narod i jednu državu , pa nastojati uređenike istrijebiti gladom i vješalima , kao što to praktikuje Engleska sa zaposjednutim narodima , to onda nije kultura , to nije pravda , to nije čovječanstvo .
Svatko se grozom sjeća engleskog pokolja u Sudanu i grozne smrti šeha Mehdije . Mnogi se sjeća Kičenerove inkvizicije , izvršeno na nesretnim i nevinim Sudanlijama . Jest mnogi se toga sjeća , a mi Muslimani najviše , jer je taj zulum izvršen pa našoj braći Muslimanima , pa vapimo i Boga molimo , da našu braću osveti na gordome silinku . Engleske grozote i nasilja nijesu činili bašibožuci , nego regulirana vojska prosvjećene i kulturne Engleske .
Zar spada u englesku kulturu i to , što je Engleska raskopala dvije nevine i radine republike : Transval i Oranje , što je protjerala sa njihovih ognjišta predsjednike im : starca Kriegera i Steina , te njihove pristaše . Povijest je s prezirom zapisala nasilja nad Tibetancima , kaznivši im dostojanstvenike groznom smrću i mračnom tamnicom. Engleskoj gospodi treba da udari rumen u lice od stida, kao što udara svakom kulturnom i pravednom čovjeku , kada se sjeti nepoštene propagande i pobune Araba u Hidžazu protiv njihova halife i gospodara ,pa imenovanja uzurpatara Husein paše u Misiru i drugih nasilja i nepravdi i misirskim Arabima .
Kada je pred nekoliko godina vladala u Indiji silna glad „humanitarna“ Engleska ne samo da im nije pružila pomoći , nego je to zabranjivala i drugima , koji su htjeli tim bjednicima pružiti pomoć , pa čak ,,zli“ jezici govore , da je namaknula i bakcila raznih kužnih i priljepčivih bolesti,a to samo zato da što prije i na ovako grozan način iskorijeni indijske urođenike .
Zbog toga su i novine današnjih engleskih saveznika tu istu svoju današnju saveznicu i pokroviteljicu krvoprolića Englesku napadale i nazivale njen postupak barbarskim i nečovječnim . Staro je svojstvo Engleza , da mrze svakoga , tko nije pravi Englez ; to nam eto svjedoče ona fakta , koja smo gore naveli , a najbolji su nam dokaz Irci .
Ovoj kulturi pristupačni i radini narod ne ima gotovo nikakova prava u svojoj vlastitoj domovini ; u mjesto da se griju na suncu slobode , obijesni ih britanski lordovi tlače i ugnjetavaju kao jadne robove .
Britanija ne trpi Iraca , te su za njih drugi zakoni ( da kako absolutističkog karaktera ) , a drugi za Britane . A ako se koji Irac osmjeli i zatraži pravo , koje Ircima pripada , onda slijeđe progoni i kazne . Svi su naobraženi narodi danas protivnici ropstva i fizične kazne , dok ropstvo i batinjanje još i dan danas postoji u Engleskoj , t. j. U kolonijama i među bijednim afričkim urođenicima .
Dokazano je , da su obijesni engleski trgovci i lordovi prodavali crnce , žene i djecu u Ameriku za obradu polja , a poznato je također šibanje crnaca , kada što pogriješe : a prama Englezu je lako pogriješiti . Ima ih , koji tvrde , da ondje ni lomača ne manjka .
Englesku su izvikali i nazivali : ,,materom ustava“ ; tako su je na cijelom svojetu zvali osim onih , koji su je dobro poznavali kao : Afrikanci , Indijci i dr . ; oni je nijesu tako nazivali , jer su je dobro poznavali , a sada se je u ovom ratu u pravoj boji pokazala , jer je ustavna država i napredni narod mrzi apsolutizam i neustavnost , a kod Engleske je baš obratno : ona je pokazala , da joj na srcu leži tlačenje naroda i apsolutizam , što nam najbolje dokazuje mržnja prema novom kursu u Turskoj i njezin savez sa poluapsolutističkom ruskom državom .
Mi ćemo još , kako smo to prije rekli , progovoriti koju i o saveznicima ,,kulturne“ i ,,ustavne“ Engleske , da se vidi , kakovo je društvo .
Rusija , ili kako su je prije zvali Englezi porugljivo nazivali : ,,sjeverni medvjed“ , saveznica ,,kulturne“ Engleske , imade do duše na papiru i ustav i sabor , ,,dumu“ , ali kao što ustav , tako i ,,duma“ sluša volju carevu i Svetoga sinoda, te apsolutiskičkih ruskih gubernatora .
Od ovakvog ustava i od ovakvoga sabora ne može ni jedan Rus ništa dobra očekivati . Moguće , da se u toj dumi katkada čuje i riječ za narod , ali više puta se ta riječ rasprsne u zraku ; a ako se baš po milosti svetoga sinoda i cara što dobra zaključi za ruski narod , to se dobro podjeli među ruske pravoslavne , ali za Muslimane , Jevreje i druge vjeroispovjesti ništa ne ostane .
Ovaj ustav i duma nije još ukinila političkih progona u Sibir , još postoji pusta „knuta“ ( kanđija ) među kažnjenicima : „duma“ još nije ukinula progon Jevreja i nasilja na Muslimanima . Poznato je , da Rusi mrze sve , što nije pravoslavno i rusko , čemu nam najbolje svjedoče Poljska i Poljaci .
I za proglasa ustava i postanka dume , sve je , što se tiče Muslimana i Jevreja pri starom . Da se sjeti gosp . Geroge i drugovi , kako su muslimani pod Rusijom živjeli , a da im se stanje još poboljšalo , evo mu fakta .
Rusija nije poštedila nikakve svetinje muslimanske . Vjera je muslimanu kao i svakom drugom poštenom čovjeku najsvetija stvar , a eno Ruska je vlada zabranila Muslimanima svaki doticaj sa halifatom u Carigradu i mešihatom , a osim toga im je iz Kur'ana brisala mnogo sureta ( poglavlja ) .
Mala pogreška ili neposluh muslimana kazni se knutom i progonom u Sibiriju . Musliman nije smio pravoslavnom Rusu reći , ne smiješ mi u kuću jer se moja žena krije . Ako se je koji musliman usudio to reći , bio je optužen radi tajnih sastanaka i bio mu je otvoren put u Sibirsko ropstvo . Kada bi musliman svršio nauku i tražio državnu službu , morao je primati ime pravoslavno , a prezime bi mu ostavili islamsko .
Na taj su način postali : Begovići od Beg , Jusupović od Jusuf , Ahmedov od Ahmed itd . U ovome svemu kao i u životu ruskih muslimana pisao ne umrli Ismail Bej Kaspirinski u svom glasilu „Terđumanu“ koji je izlazio u Bakće Saraju , a pisali su o tom i drugi . Dobro se sjećamo kako je u doba prvoga zasjedanja dume , kada su ruski muslimani mislili , da im je sinuo tračak slobode i pravde , kako je tada pisao terđuman , da je mnogo stotina muslimanskih familija iza toliko godina opet primili islamsko ime , a bacilo pravoslavno , koje im je bilo silom nametnuto .
Nije od nužde isticati nepravde rusa i ruske vlade , one silne progone Jevreja i Poljaka , jer je to sve cijelom svijetu poznato , a to sigurno znaju i George i drugovi : Kada bi smo htjeli nabrojati sve zulume i sva nasilja Ruskim muslimanima učinjena morali bi smo napisati ne knjižicu , nego nekoliko svezaka .
Druga je draga saveznica Engleske Francuska
Mi niti hoćemo niti možemo poricati napredak francuske kulture , ali tim ćemo se više odvraćati od one moralne pokvarenosti , tim ćemo im više upisivati u grijeh njihovu prisrasnost prema drugim narodima , kojima ona vlada , a koji nisu francuzi . Upravo nas začuđuje , da jedan napredni narod može biti ovako nepravedan i sebičan. „Ja nisam znao da ima mjesta , gdje francuska vlada , a da ne ima ustava da se po drugim zakonima sudi nego u Francuskoj , dok nisam došao u Alžir“ .
Ovako je uskliknuo pokojni Sadi Carinot , bivši predsjednik Francuske repulike kada je došao u Alžir i vidio , kako nepravedno i nečovječno Alžirska vlada postupa sa tamošnjim urođenicima . Poznato nam je da u Alžiru žive pretežno muslimani . Osim toga nam je poznato , kada je jedne godine Francuska vlada iz Francuske protjerala Jezuite i druge katolicke sveštenike , kako im je zabranila boravak u Francuskoj , a tek im je bilo slobodno da se nastane u Alžiru .
Ovo isnosimo samo za primjer Francuske pristrasnosti , jer ako Jezuiti ne valjaju za Francuski narod i ako nisu potrebni francuzima, pogotovo nisu potrebni Alžirskim muslimanima . Ovo je kako rekoh opet jedan dokaz Francuske pristrasnosti i mržnje na sve , što nije prema njihovom iskvarenom ukusu i moralu .
Ja ne znam, da li se jos sjeća g. George et Comp. ružnih spletaka i petljanija, koje je njegova saveznica plela u Fesu i Tunisu, ne znam, sjecali se toga, kako je Francuska tim muslimanima protiv svakog prava nametnula svoje tutorstvo, pa i danas protiv njihove volje i protiv svakog prava trpa u svoje vojne redove i silom nagoni, da se kolju i krvave sa svojom bracom i protiv svoga halife i suvereno dizu oruzje. Ovo George nece da znade, a i kako će, kad Engleska ovako postupa sa egipatskim i drugim muslimanima.
Srbija pomoćnica Engleske
Ja ne znam , da li je potrebno o ovoj bivšoj državici išta pisati, jer je steta na ovoj skupoci i kap tinte radi nje potrositi; nju je najbolje opisala njezina povjest kao ubojicu vlastiti zakonitih vladara, i najbolje karakterise krvavi presto na kojem je sjedio kralj Petar , a ko i je postrapan krvlju kralja Alaksandra i kraljice Drage. I ako Srbija i njezin narod tek ovakove kvalitete opet će mo se malo i njima zabaviti, tek za bolju ilustraciju, da se vidi sa kakvom su drzavom i narodom u savezu Lloyd George et com; neka vidi taj tužitelj i dušmanin turske imperije i islamskog narodam, koja je razlika izmedju nas muslimana i turske imperije sa jedne strane ,a sa druge strane njegovih saveznika, krvnih neprijatelja ljudstva i kulture pa neka promjeni mišljenje o nama i našoj turskoj carevini.
Otkako se Srbija ocjepila od Turske ili kako to oni zovu: „oslobodila“ , povjesnog besprekidanja biljezi njezin nečovječni postupak sa muslimanima: otela im je prije svega sve sto su imali, pa onda im je isto dozvolila da se mogu iseliti. Ušančeli Halilaga naimio je nekolko lađi i nakrcao ih islamskim familijama naravno golih i bosi.
NU Srbija da ih sviju uništi postavila je topove na „demir kapiju“ ( gvozdena vrata) čekajući, kada će brodovi sa jadnicima tuda proći. Halilaga je se tome jadu dosjetio, a znao je i to, da Srbi misle, da nije moguće po noći proći „demir kapiju“, pa je tuda po noći kradom prosao i tako spasio nekolko bjednih muslimanskih familija. (o tome vidi opis u „tarihi dževdet“, dževdet pašina povjest).
Osim ovoga svima su nam u živoj pameti a valjda i sir Georgeu i drugovima, pusti zulumi i nasilja, koje je za balkanskog rata počinila srpska vojska na djeci, ženama, i starcima Arnaucima. Sve te grozote i zulume nabrojati i napisati nije moguće, a osim toga poznati su i cjelome svjetu; pozna ih dakle i si. George i drugovi.
Nu fala Bogu stigla ih je Božija kazna, te je zato izgubila i svoje prestolje i kraljevstvo, samo je to razlika sto je današnja vlada koja vlada u Srbiji, brine za narod očinskom brigom te srpski narod ne trpi zuluma i nasilja kakvo li su oni drugima činili.
(Napomena: Analizu odnosa Turske i nekih evropskih zemlja objavljujemo bez ikakovg tekstulanog korigiranja i redakcijske obrade stoga što želimo čitaocu predočiti autentičnu atmosferu koja je vladala prije jednog stoljaća u odnosima Evrope i islamkog svijeta.
Tekst preuzet iz knjige: “Šta misli Engleska o Turskoj ili: je li Turska pristupačna evropskoj kulturi?”, Sarajevo 1917., Islamska dionička štamparija (tiskara), Autor: Omer-Fevzi, otomanski podanik)
