Šta kaže Bosanska Kraljevska Porodica

Bosanska Kraljevska Porodica

Kako i zašto je nastala BiH
Kriterij za teritorijalnu podjelu Bosne je bio oružani, pošto su Bošnjaci (muslimani) i Hrvati (katolici) po međunarodnom pravu izveli pobunu kad su protivustavno odlučili da se održi referendum i onda referendumom pokušali iz političke arene izbaciti Srbe (prvoslavce) iako su ovi po Ustavu (S)RBiH zasnovanom na međunarodnopravno plemenskoj zajednici (“konstitutivnim narodima”) bili ravnopravni sa ostala dva plemena (“naroda”).

Iako su ih Srbi (Karadžić) upozorili da to ne rade i ne krše Ustav u njegovim temeljima (normalno da se nisu htjeli odreći političkog a po iskustvima iz II svjetskog rata izvjesno i biološkog postojanja – ko normalan bi?) jer mogu izazvati rat u kom s obzirom na odnos snaga mogu nestati, nisu ga poslušali. Umjesto toga ušli su potpuno svjesno u rat, u kom su se uzdali u “veze Vatikana” te nadali “brzoj pomoći Amerike” – koja međutim nije stigla jer su papine pudlice Bushovi sletjeli s vlasti i došli Demokrati kojima se kao ljevičarima živo fućkalo za papine geostrateške igre širenja katoličanstva do Drine i germanske osvetničke porive u pokušaju da vrate “svoju” BiH.

To je dalo vremena evropskim ajkulama (Austrija/Vatikan, Britanija/Holandija/Shell Oil) da se upetljaju značajnije rame-uz-rame sa Njemačkom koja je od početka potpirivala krvavi raspad JU radi istorijskih težnji da zagospodare Balkanom i osvete se (bosanskim) Srbima za partizansku epopeju koja je načela imidž Nijemaca (a Rusi i Amerikanci ih kasnije dokusurili), a koju su bosanski Srbi praktično sami iznijeli – sve ofanzive u JU su vođene u Bosni. Pred kraj rata te ajkule su “pogurali” (tajnim službama i legionarima) događaje u Srebrenici koje je onda kao kec na desetku “dočekala” britanska sutkinja – koja u klasičnoj manipulaciji međunarodnim pravom (bez ovlaštenog podnosioca pošto Izetbegović nije bio predsjednik a srpski članovi Predsjedništva mu nisu dali saglasnost) jednu vojničku odmazdu nad većinom vojnim obveznicima (16+) proglašava “opštinskim genocidom”. Prilikom provođenja vojničke odmazde za trogodišnje mučke likvidacije srpskih civila u opštini Srebrenica, komandant srpskih snaga general Mladić je lično naredio i nadzirao evakuaciju preko 40.000 muslimanskih žena i djece na sigurno, pa se sigurno nije radilo o genocidu koji podrazumijeva ciljano biološko uništenje neke grupe za šta je sistematska likvidacija i žena i djece ključna – npr. u Rwandi.

Takvom manipulacijom međunarodnim pravom Nijemci bi na Srbe (kojih se kao najbrojnijih najviše i boje) nabacili stigmu “genocidaša” – a da sami nisu nikad sudski proglašeni genocidašima jer genocid nije ni bio kažnjiv do pojave UN-a tj. nakon II svj.rata. Glavni motiv za Holanđane/Britance da pomoću holandskog bataljona namjeste a preko britanske sutkinje presude “opštinski genocid”, bio je u stigmatiziranju cijele Bosne kao “teritorije koju naseljavaju divlja plemena sposobna za najveće zločine nakon II svj.rata” – kako bi kao apsolutni gospodari u talu sa Berlinom/Vatikanom u mentalno pokorenu zemlju doveli holandsko-britanski Shell Oil da obilatu bosansku stijensku masu pretvori u crno zlato (naravno najviše za svoj džep).

Svoju uslugu iskusnog kolonizatora Bosne koji je i nakon 1995 opet dao većinu guvernera kao i 1878-1914, Beč naplaćuje u naturi od Vatikana sa kojim preko zvaničnog Rima dijeli plijen protektorske kolonizacije po principu pola-pola: svake godine 50% trupaca tako odlazi u Austriju, dok otprilike isto toliko završi i u Italiji. Odatle se bosansko drvo (koje je 0-te kategorije jer proizvodi od njega mogu trajati i preko 1000 godina a raste još jedino na sjeveru Kanade ali je tamo usljed zime nedostupno 11 mjeseci na godinu) dalje krijumčari starim klijentima Beča i Rima širom svijeta. Od krijumčarenja drveta (što je za teritorije prisilno uzurpiranog suvereniteta, kakva je Bosna, strogo zabranjeno Haškom konvencijom iz 1899/1907), od 1995 su inkasirali preko 200 milijardi Eura. Inače, Austrija, kao jedini pravni sljednik Austro-Ugarske, duguje Bosni za okupacione i aneksione reparacije iz razdoblja 1878-1918 preko 1100 milijardi Eura u današnjoj vrijednosti i to samo za trupce, te još oko 250 milijardi za rude i minerale. O tome postoje precizni inventurni podaci.  Tako i ondašnji a i današnji sjaj Beča, kao i današnji uspjeh austrijskih banaka (prema Financial Timesu: sa posljednjeg mjesta u Zapadnoj Evropi 1995 – na vodeću poziciju 2010) sagrađen je na pljačci bosanskog blaga.

Glavni motiv vođa Bošnjaka da se, kao i više puta u prošlosti, tako jeftino prodaju, bila je “Bosna samo za njih”, dok je (germanofilnim) vođama Hrvata glavni motiv bio “priključenje matici” tj. Velika Hrvatska pod primarnom kontrolom Berlina i Londona. Jedino vođe bosanskih Srba nisu sanjali o Velikoj Srbiji “priključenjem matici” – ne zato što nisu htjeli već zato što su je već praktično imali. (Pa po onoj narodnoj: Bošnjaci i Hrvati digli noge da i njih (strani) gazda potkuje, a gazda odlučio da ih – osedla…)
U ratu su svi prošli kako su prošli. Pri tom su Srbi na kraju rata držali 75% – i svojom dobrom voljom, ni od kog prisiljeni, doslovno poklonili 26%Bošnjacima i Hrvatima da se ovi ne bi osjećali kao gubitnici iako su to realno bili, i da bi mogli sebi napraviti koliko-toliko funkcionalan ćumez zvan entitet. Po međunarodnom pravu, nijedan entitetnema državnost (eng. statehood) pošto nisu nikad bili priznati niti od jedne suverene zemlje svijeta. Montevideo konvencija na koju se često pozivaju srpski nacionalisti, i njena definicija državnosti po kojoj je dovoljno da teritorija ima simbole države da bi imala državnost tj. bila država, nije nikad zaživjela jer je većina suverenih zemalja nisu nikad ratifikovale, pa ta Konvencija ostaje pusti san separatista u svijetu.
Vođama muslimana i katolika međutim, ta milost kojom im je ogromna teritorija poklonjena nije bila dovoljna, pa su čekali pogodan trenutak da opet pokušaju uzeti sve, dok se Rusija još oporavljala od raspada SSSR-a i dr. udaraca (pjandura Jeljcin). Stoga su sa svojim gazdama Švabama i papama (osovina Berlin-Rim = klasika; dva protiv trećeg – kao npr. kad su se 6 g.n.e Iliri i Germani zavjerili protiv Rimljana) stvorili nemogući režimProtektorata BiH – u kom vladaju uvijek katolici “visoki predstavnici” sa uzurpiranim apsolutnim ovlastima bosanskog kralja odnosno “suverenog princa” kako se u pravu označava svaki suvereni plemić. (Papa se sjetio prvi – puj pike, ko prvi Bosni njemu Bosna – pa poturio lažni testament Katarine kao dokaz da papa ima tapiju na Bosnu). Tako uvijek katolici kontroliraju ključne aspekte suvereniteta: finansije, zemljišnu administraciju, vojsku.

Dakle, Protektorat BiH jest lažni režim za lakšu eksploataciju u klasičnoj taktici zavadi-pa-vladaj. Iako ga nebrojene naučne reference stranih eksperata za međunarodno pravo nazivaju protektoratom, Protektorat BiH ipak nije nikad javno proglašen, pa je BiH međunarodnopravno kolonija. Naime, u današnjim okolnostima bi bilo civilizacijski neprihvatljivo javno držati kolonije, pa Jezuitski red Rimo-katoličke Crkve koji kontrolira State Department SAD-a i koji je preko autora Daytona, Hitchnera – svog arheologa za Rimljane i Ilire (svakom normalnom već je to dovoljno iščašeno i objašnjava sve tj. motiv da se nad nama tj. Ilirima zavlada antičkim metodama) – i kreirao nemogući režim, isti lažno nazva “Država BiH” što je kao npr. reći “televizorski televizor” dakle ne reći o televizoru ono najbitnije – model.

Za potrebe održavanja Protektorata (eksploatacije ljudi i resursa) sklepano je kompletnoPotemkinovo selo, sa kulisama: lažno izvršnim organom a ustvari predstavničkim tijelom Vijeće ministara umjesto izvršne Vlade; nesuverenomParlamentarnom skupštinom (PS) bez međunarodnopravnih ovlasti – umjesto Parlamenta – kao npr. PS NATO-a, PS OSCE-a, PS Vijeća Evrope, PS Sj. Irske, itd.; Predsjedništvom umjesto suverena…  Naravno tu treba dodati i lažne medije i germanofilne “akademije nauka” – dimnu zavjesu kvislinškim vlastima, pa su glavni urednici tih medija i vođe kvaziintelektualne (samoljubive; nesamokritične) zajednice, ustvari članovi familija i stranaka tih istih vlasti, radi čega mediji i kvaziintelektualci uvijek “napadaju” apstraktno ali nikad ne osuđuju samu dejtonsku podlogu tj. Protektorat kao takav, pošto kvarnim novinarima i kvaziintelektualcima, baš kao i kvarnim političarima, samo režim poput protektorata i može dati “ugled” i lagodan život koji uz to ide.

Falsifikovanje ide čak dotle da npr.progermanska CIA u svojoj World Factbook opisuje Protektorat (kako ga vidi ogroman broj naučnih referenci u svijetu) kao federaciju republika – iako dejtonski ustav ni ne pominje federaciju a niti su, kako je pomenuto, entiteti ikad bili priznati pa očito nemaju niti mogu imati državnost. Inače, za razliku od CIA koja služi prvenstveno geostrateškim interesima Berlina odnosno velikonjemačkih Iluminata koji su svjetsku dominaciju pokušali povratiti putem dva svjetska rata a od 11/9/2001 pokušavaju i sa trećim,jezuitska NSA služi prvenstveno interesima Vatikana. Naime, istorija Zapada je ustvari istorija religija, pa tako pojedine resore u Vladi SAD-a dogovorno popunjavaju pojedine denominacije – Kvekeri, Prezbiterijanci, Anglikanci, Jevreji, itd. – bez obzira koja je partija na vlasti. Tako npr. ako Vlada SAD izgradi neku ustanovu (institut, agenciju, i sl.) u području koje su prvi naselili i danas naseljavaju Anglikanci, onda i direktor te ustanove skoro uvijek mora biti Anglikanac.

Taj vjerski pakt je osnov stabilnosti Zapada, pa ne treba čuditi kad npr. Nijemci (preko EU i inače) putem svojih kvislinga u akademiji nagovaraju ovdašnja društva da trebaju zahtijevati apstraktne državne strukture onako kako osmisle velikonjemački Iluminati tipa Hegela, Kanta, Heideggera i dr. opskurnih likova za bacanje prašine u oči domorocima koji naseljavaju resursima bogate zemlje. Naime, filozofija se u teoriji geostrategije označava kao tumor uma – i masovno je se podmeće pokorenim narodima kao način odvraćanja pažnje inteligencije sa najbitnijih pitanja – o teritoriji i resursima. Predvodnici te pogubne, naopako postavljne liste prioriteta u Protektoratu BiH u kom je očita hiperprodukcija “filozofa” (izdresiranih da se kao u nekom carstvu životinja sami nameću kao “predvodnici” koji agresivno napadaju svaki pokušaj da se prednost da drugim disciplinama koje su od važnosti za teritoriju i resurse), su germanofilni kvaziintelektualci tipa Filipović Muhameda i Kuzmanović Rajka. Oni gotovo u transu šire i zastupaju strateške švapske interese, i to ne samo u obrazovanju već i u privredi i dr. (npr. zagovaraju “obnovljive izvore energije” – a švapske nerentabilne vjetroelektrane, i to u jednoj Bosni u kojoj je preko polovine hidropotencijala i 9/10 termopotencijala neiskorišteno i što njihovo lobiranje čini izdajničkim). Sve se to potura na vrlo štetan, religiozno-dogmatski način u kom kao da njihovo opredjeljenje za neku školu misli mora biti istovremeno i izbor cijelog društva. Pošto takvi kvaziintelektualci predvode i cijele akademije na način diktata tj. odozgo-ka-dole, onda se i one moraju označiti kao kvaziakademije.

Da bi došli do Protektorata međunarodnopravno, morali su prvo privoliti zaraćena plemena da predaju vanjski suverenitet, posjed kog se dokazuje vlastitom vojskom – tako je odabranDayton kao vojna baza u kojoj će se svi odreći svojih vojski jer se svaka vojna kapitulacijapotpisuje uvijek u vojnim objektima (bazama, štabovima, vozovima…). Naprosto, svaka uzurpacija već postojeće uzurpacije vanjskog (kraljevskog) suvereniteta pravno nije moguća – iz istog razloga nije dozvoljeno ni npr. Austriji nakon I svjetskog rata, kao ni Njemačkoj ni Italiji nakon II svjetskog rata, da zadrže vojno osvojenu Bosnu.  Uzurpaciju prava bosanskih kraljeva na suverenitet razmjenjuju najzainteresovaniji strani suvereni međusobno uvijek na međunarodnopravno pravilan način – dogovorno na međunarodnim konferencijama: Berlin 1878, Paris 1919, Teheran 1943, Dayton 1995. Da je Bosna i danas međunarodnopravno monarhija (u tek uzurpacijskom režimu Protektorata), vidi se i po tom što se Jajce smatra i dalje glavnim gradom pa uvijek dobije najniži poštanski i pozivni broj, bez obzira na režim što je već samo po sebi dovoljno bizarno ali ustvari tek odraz stvarnog stanja stvari po međunarodnom pravu i detalj koji pokazuje da je Bosna i dalje monarhija uzurpiranog suvereniteta.

Cijelo vrijeme današnji protektori su računali na to da će, uz podršku velikobošnjačke i progermanske velikohrvatske elite, iscrpljivanjem prije ili kasnije uhvatiti Srbe na spavanju i oduzeti im njihov oružjem označeni udio u unutrašnjem (teritorijalnom) suverenitetu – što je pravno identično parcelaciji npr. neke parcele (principi pravnog poretka važe bez obzira na razmjeru) – ali ne lezi vraže: u međuvremenu se probudila Uspavana ljepotica (Rusija) i njihovoj bajci je došao kraj. Dodatnu frustraciju Hrvatima stvara činjenica da su bili preslabi da se sa Bošnjacima “raskusuraju” oružjem u ratu, pa sad sa njima moraju da dijele dio Bosne i to sa neoznačenim udjelima u teritorijalnom suverenitetu, što je pravno identično sustanarskom odnosu u npr. nekom stanu gdje se učesnici u stambenom pravu nisu odijelili.

Radi usisavanja (međunarodnopravno: aneksije) Bosne u statusu Protektorata BiH ekonomijama Austrije, Italije odnosno Njemačke putem EU (što predstavlja kršenje uslova kapitulacije koji tim zemljama zabranjuju teritorijalna proširenja pa i “zaobilaznicom” preko EU kao očito privremenim okvirom za pljačku naivnih Istočnjaka putem kvislinga u zemljama članicama), neprijatelji nastoje kreirati/zloupotrijebiti i tzv. koordinacijski mehanizam, a zapravo surogat-suverena, pa za neprijatelje uopšte nije važno kakav je “mehanizam” u pitanju već samo da postoji (to je metoda indijanskog potpisa, kao npr. na lažni Sporazum o granici sa Crnom Gorom – vidi dole). Na taj način, tradicionalni neprijatelji/okupatori Bosne bi po raspadu tj. prestanku (potrebe za) EU, a u tad očitoj nemogućnosti da se opet sastave akteri “mehanizma”, proglasili pravni prestanak Bosne – čime bi joj teritorija opet postala lak plijen osvajača i gdje dejtonski Entiteti sigurno ne bi predstavljali zaštitu narodu od stradanja pošto, kako je pomenuto, međunarodnopravno Entiteti nemaju pravo na državnost pa bi pravnim prestankom BiH naprosto – prestali pravno postojanje i Entiteti. Kompletna teritorija u vanjskim granicama Bosne bi se opet našla “na stolu” nekih novih kartografa, na nekoj novoj međunarodnoj konferenciji – dogovoru pljačkaša oko plijena. Npr. kad EU prestane postojanje, Danska će se vratiti ponovo u ruke onog ko je i potpisao pristupanje toj zajednici – danskom suverenu (u Danskoj to je monarh).

Naprosto, kao i sva panevropska okrupnjavanja u istoriji, i EU je privremena pošto ona uvijek nastaju u interesu trenutno najjače evropske ekonomije, koja onda postavi i svog papu – tzv. antipapu što je uloga Nijemca Benedicta, dok je Francis tek njegova PR maska Smješka radi popravljanja poljuljanog imidža Crkve.  Punopravni suveren jest dakle jedini istinski (međunarodnopravno punopravni) zaštitni mehanizam suvereniteta, i jedini koji može suverenitet ili njegove dijelove prenositi privremeno na druga pravna lica koja mu ga onda moraju vratiti po prestanku ugovornog odnosa o privremenom prenosu tog suvereniteta. “EU mehanizam koordinacije” bi u Protektoratu BiH taj prenos odradio lažno, a s obzirom na savremene odnose u svijetu, vjerovatno i (dugo)trajno tj. to bi bio jedan od puteva do katoličkog “trećeg” Entiteta (i stalne teritorije katolika po prestanku postojanja EU).

Stoga je upravo ‘suverenitet’ (i izvedenice) jedna od najčešće ponavljanih riječi u tipičnom ugovoru o pristupanju EU…

Tzv. Njemačko-britanska inicijativa, sa svojim tajnim agendama i sl. zamkama za primitivce, jest omča oko vrata Bosni i njenom narodu. Npr. pored željene “privatizacije” (pljačke) energetskih potencijala, jedan od njenih tajnih segmenata nije, kako neki naivno vjeruju, istinska centralizacija niti istinska decentralizacija, već naprotiv – totalna kantonizacija (dakle ne samo FBiH već i RS), očito radi kompletiranja kolonizacije po principu podijeli-pa-vladaj, započete 1990-ih i ranije.
Bez obzira koriste li se ili ne, apsolutne ovlasti “Visokog predstavnika” (za sva praktična razmatranja: guvernera) ustvari predstavljaju uzurpirano apsolutno pravo bosanskih kraljeva/suverenih prinčeva. Ni kraljica V. Britanije ne koristi većinu svojih prava već nekoliko decenija, ali to nipošto ne znači da ih se odrekla – naprotiv, ona su ustavna prava i obaveze monarha u monarhiji. Da nije tako, i njena monarhija bi bila lažno suverena baš kao što je lažno suverena npr. BiH. Da su prava kraljice Elizabete II itekako važeća vidjelo se prije par godina kad je “kao iz neba” tj. potpuno samostalno – raspustila Parlament Kanade.
Tako, da BiH nije protektorat, ne bi se kod potpisivanja lažnog (jer protektorati logično nemaju vanjski tj. međunarodni suverenitet, a time ni stvarnih ingerencija u vanjskim poslovima; Protektorat BiH nema ni unutrašnji suverenitet) sporazuma o granici sa Crnom Gorom, kao “svjedok” pojavio – suveren Austrije. Time se naime suveren Austrije lažno predstavio i kao suveren Bosne – zemlje kojom, kroz režim Protektorata BiH, upravlja njegov podanik sa apsolutističkim ovlastima koje su uzurpirane bosanskim kraljevima/suverenim prinčevima. Da se radilo o pokušaju diplomatskog blefa po modelu “guverner Bosne + njegov suveren = suveren Bosne” a ne tek gostoljubivosti kako su prenijeli kontrolisani mediji u Protektoratu BiH, vidi se i iz činjenice da suveren Austrije nije prisustvovao i potpisivanju sporazuma o granici između Kosova i Crne Gore – isti dan na istom mjestu. Iz istog razloga predstavljao je (opet kao “počasni gost”) Protektorat BiH na sastanku “suverena” balkanskih zemalja sa Bidenom u Hrvatskoj.  Naravno, taj kao i svaki drugi pokušaj otcjepljenja našeg teritorija i teritorijalnog mora – u Boki Kotorskoj (Sutorina i dr.) ili bilo gdje drugo – su međunarodnopravno unaprijed propali bez obzira na “potpise”, “podrške”, “ratifikacije” (ili ne) nesuverene “Parlamentarne skupštine BiH”, i dr. blefove. Naprosto, nestalna pravna lica poput Protektorata BiH – pravno postojanje kog se zasniva na postojanju jednog mirovnog ugovora – ne mogu prenositi stalnost u nekoj pravnoj stvari. Uz to, svi mirovni ugovori su privremenog karaktera pa Dejtonski ugovor definiše i karakter pravnog postojanja BiH kao tek privremenog pravnog lica koje uz to nema ni vanjski ni unutrašnji suverenitet. Po Dejtonskom ugovoru, najviši nivo vlasti su Entiteti a ne BiH – na koju oni pojedina ovlaštenja prenose po slobodnoj volji i uvijek netrajno.

Pored propalog pokušaja bespravnog otcjepljenja bosanskog primorja u Boki Kotorskoj, te predaje istog Crnoj Gori u vlasništvo, Austrija i zemlje-saučesnice u nedopuštenoj rekolonizaciji Bosne, kao i aparat Protektorata, takvim sporazumom/ima pokušavaju zaokružiti svoj projekat iscrtavanja granica u krvi kao najtrajnijeg načina za teritorijalne rokade. (Ovdje vrijedi napomenuti i da vođe Bošnjaka svom narodu poturaju “sabotažu ratifikacije” kao slamku spasa za očuvanje teritorija – međutim i to je tek jedna od kulisa, pošto protektorati nemaju međunarodnopravno valjane mehanizme ratifikacije kao što su suvereni Parlament ili suvereni monarh, dok suverenog predsjednika ne mogu ni imati jer ni bosanski narod ne ispunjava Ispit zrelosti da bi imao svoju suverenu republiku, a koji zahtijeva minimum 50-100 godina provedenih u samostalnoj demokratskoj monarhiji.)

A ono što Britanija kao iskusna kolonijalna sila pokušava “centralizacijom” nije nikakvo poboljšanje, kako se nadaju neki pripadnici elite Bošnjaka, već upravo suprotno – centralizaciju Protektorata (“centralizaciju” Bosne – njenim trajnim cjepkanjem na bezbroj kantona i nivoa vlasti) radi lakše eksploatacije a ne stvaranja normalnog uređenja npr. monarhije – koje se upravo Britanci vijekovima drže k’o pijan plota – a pogotovo ne republike, za koju ovdašnji narod čija je plemenska politička svijest čak ustavno potcrtana u dva posljednja ustava (RBiH, BiH) glavna prepreka da im se dopusti istinsko (suvereno) republikansko uređenje kako je naprijed pomenuto.

U međuvremenu se na političkoj odnosno pravnoj sceni pojavio NjV kao prav(n)i nasljednik suvereniteta Bosne, i rekao gore pobrojanim da se prestanu igrati sa njegovim pravom na suverenitet, tj. ukratko – poručio Je li bilo dosta?

Međunarodnopravno jedini put do trajno normalne Bosne leži u povratu apsolutnih prava NjV-u kao stvarnom vlasniku suvereniteta, pogotovo njegovog međunarodnog tj. vanjskog dijela.  Jedan od načina za to je da suvereni veto-zemalja prvenstveno Rusije i SAD-a, kao najodgovorniji za važeći svjetski poredak nastao na njihovoj pobjedi u II svjetskom ratu, dogovorno ponište Dejtonski ugovor i Protektorat BiH vrate u vlasništvo NjV-u (prvenstveno u domenu vanjskog tj. međunarodnog suvereniteta, sa zatečenim stanjem u domenu kontrole unutrašnjeg tj. teritorijalnog suvereniteta).  Naime, na Bosnu nije primjenjiva Bushova (Vatikana/Berlina) doktrina “nation building” (“izgradnja nacije”), pošto je naša nacija pod trajnim pravom NjV-a daleko starija od SAD-a, čime su i njena međunarodna prava starija od takvih prava SAD-a. Sjedinjenim Državama nije dopušteno da “izmišlja toplu vodu”, i “nation building” dinastije Bushovih je bio tek izgovor kao i npr. Kallayev – tj. bez iskrenih namjera da se Bosnivrati suverenitet dok je se zapravo najbrutalnije eksploatiše pod čizmom stranih protektora.

Za uspostavu normalne Bosne očito nisu dovoljna pretvaranja da je sve normalno, kao ni kulise Potemkinovih sela. Jedino trajno i stabilizirajuće rješenje je u povratu na prethodni suvereni pravni poredak (Kraljevine/Prinčevata). U tom je ključna uloga Rusije kao najznačajnijeg faktora u oslobođenju Balkana u II svjetskom ratu, što Rusiju čini najpozvanijom da na Balkanu štiti važeći svjetski poredak sve dok je on na snazi. To Rusiju dovodi u najmanju ruku u ravnopravan položaj sa SAD, da se u Bosni postigne trajna stabilnostpovratom uzurpiranog prava na suverenitet u posjed NjV-u.

Tako (svi skupa) stojimo s činjenicama. Suze/tuga i izdaja/patriotizam na stranu – pošto su to posljedice odnosno sredstva ratovanja, a ništa od tog se u pravnoj areni “ne pika”. Tamo igraju velike čike (poznati i kao veto-sile), sa prav(n)im oružjem. A oni su, u ulozi čuvara sadašnjeg svjetskog poretka (uzalud je Švabama i papama nadati se “novom svjetskom poretku” – za stvaranje kojeg nemaju neophodnu silu) tj. u ulozi sudija u globalnoj sudnici, kao i u svakoj sudnici, gledali i gledaju kroz svoje ledene pravničke naočari i vidjeli i vide samo pobunu i rat. Sve drugo su im “detalji koji nisu od važnosti za postupak”.

Najveća laž dejtonskog kvaziporetka je blef da će “ukidanje BiH dovesti do raspada zemlje”. Neće, jer i Protektorat je naprosto – režim! Je li se Francuska raspala kad je monarhiju zamijenila republika? Nije. Je li se raspala Španija kad je diktaturu zamijenila monarhija? Nije. Samo su federacije u opasnosti od raspada kod promjene režima, dok dejtonski Entiteti, vrijedi ponoviti, nemaju pravnu osobinu državnosti (eng.statehood) jer, kako je naprijed pomenuto, pred stvaranje režima Protektorata u Daytonu nisu bili međunarodno priznati. Dejtonci i režimske trube tipa Vildane Selimbegović i Borke Rudić (ucijenjene svojom ratnom ulogom novinara-huškača poznate među narodom kao “radio-vještica”), su tek neki od najvećih blefera i “vajara domaće javnosti” na način da se nikad ne postave prava pitanja (o Protektoratu) za strane interese ovdje. Dejtonci rade protiv interesa našeg, pa dakle u interesu nekih drugih naroda (“EU”; njemačkog, britanskog i dr.) kad zastupaju tezu da je za nas dejtonski poredak idealan, i da treba kao Protektorat BiH da uđemo u EU odnosno NATO – dakle očito da nas anektiraju kao i nekad. Ne treba se čuditi izdaji pomenutih i dr. izdajnika. Oni su bar dovoljno bezobrazni da javno kažu da su izdajnici svojim zagovaranjem interesa tuđina (i mrvica za nas). Jer ko normalan želi ekonomsko jačanje – stranog protektorata dakle u skoro isključivom interesu stranaca?  Te su “reforme” tipa “agende” i sl. nebuloza, namijenjene isključivo još većem zlu ovdje – u vidu osiguranja uslova strancima za lakši kolonijalizam. Treba se čuditi domaćim intelektualcima koji uporno odbijaju da koriste definicije iz međunarodnog prava i tako nazivaju stvari pravim imenima – npr. za početak, BiH protektoratom.

(Nastavak: https://www.facebook.com/ notes/ bosanska-kraljevska-porodica/ kako-do-normalne-bosne-parlamen tarne-austavne-monarhije-ili-z a%C5%A1to-su-dayton-dayt/ 644853458884184)

http://wiki.royalfamily.ba/ wiki/Bosna

http://wiki.royalfamily.ba/ wiki/Bosnia

http://wiki.royalfamily.ba/ wiki/Međunarodni_pravni_poredak

http://wiki.royalfamily.ba/ wiki/Mensur_Omerbašić