Spoznaja Allaha kroz Njegovu ljepotu

Jedna od najuzvišenijih vrsta spoznaje jeste spoznaja Allaha Svevišnjega kroz Njegovu ljepotu. To je spoznaja odabrane skupine.

Allah Uzvišeni jeste svjetlost nebesa i Zemlje, i na Sudnjem danu, kada dođe da presudi stvorenjima, sva će Zemlja Njegovim nurom zablistati. Jedno od Njegovih lijepih imena jeste El-Džemil (Lijepi).

U Muslimovom Sahihu, stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Allah je zaista lijep i voli ljepotu! “‘ Allahovu ljepotu možemo podijeliti na četiri nivoa, a to su: ljepota Zata (Bića), ljepota osobina (sijala), ljepota djela i ljepota imena. Sva su Njegova imena lijepa, osobine savršene, a djela mudra, korisna, pravedna i milostiva. Što se tiče ljepote Zata, Njegovog Uzvišenog bića, to je ono što razum ne može doseći, niti ga neko, osim Njega, može pojmiti.

Stvorenja o Zatu imaju samo jezičke izraze, pa oni kojima On počast ukaže preko njih dolaze do Njegove spoznaje i otkrovenja. Ta Ljepota zaštićena je od izmjena, skrivena iza zastora Ogrtača i Plašta, kako nam Poslanik, s.a.v.s., prenosi u hadisi-kudsiju: “Veličina je Moj ogrtač, a moć je Moj plašt! “

 S obzirom da je veličina obuhvatnija i šira osobina od moći, imala je prioritet da bude nazvana: ogrtačem koji je veći od plašta, jer je On, Svemogući El-Kebir El-Muteal (Veliki, nad svim Uzvišen). I On je El-Aljjj El-Azim (Visoko iznad svega, Svemoćni). Abdullah b. Abbas, r.a., veli: “Svojim osobinama prekrio je Zat, a osobine je prekrio Svojim djelima! Pa može li se i zamisliti Ljepota, Koja Je prekrivena apsolutno savršenim svojstvima i skrivena iza opisa veličine i uzvišenosti?! Kroz ova izlaganja možemo razumjeti neka značenja ljepote Njegovog zata, jer rob se, doista, spoznajom Njegovih djela, uspinje na stepen upoznavanja Njegovih osobina, a zatim, upoznavajući Njegove osobine podiže se na stepen upoznavanja Njegovog zata’

Sve drugo čemu se poklanja ljubav i pažnja, ako nije u sklopu ljubavi koja se Njemu Svevišnjem poklanja i ne voli se radi Njega, to je bezvrijedna i ništavna ljubav. Ovo je suština Božanstva, jer se samo Istiniti Bog voli i hvali zbog Sebe Samoga. I ako na to još dodamo i Njegovo dobročinstvo prema stvorenjima, blagodati, Njegovu blagost, oprost, nekažnjavanje zbog grijeha, milost i dobrotu, obožavanje postaje nužnije! Obaveza roba jeste da zna da nema drugog boga osim Allaha, pa Ga, zbog toga i zbog Njegovog savršenstva, voli i hvali.

Također treba znati da u stvarnosti ne postoji dobročinitelj koji obasipa raznovrsne vidljive i nevidljive blagodati osim Allaha, pa Ga zbog Njegovog dobročinstva i blagodati voli i zahvaljuje Mu se. Jednom riječju, obaveza je roba da  voli svoga Gospodara u oba slučaja; zbog Njegovog savršenstva i zbog Njegovog dobročinstva. Kao što Allah nije ničemu sličan, tako i ljubav prema Njemu nije slična nekoj drugoj ljubavi.

Naime, onaj ko govori o nečijoj ljepoti bez ispoljavanja ljubavi prema njemu nije ga pohvalio. A onaj ko voli nekoga, ali ne kazuje o njegovoj ljepoti, ne smatra se, također, od onih koji hvale voljenoga. Potrebno je objediniti obje stvari: ljubav i lijepo spominjanje. Allah Uzvišeni pohvaljuje se Svojim riječima i onim čime Ga hvale pohvalnici: meleki, vjerovjesnici, poslanici i robovi pravovjerni. U biti, Allah se u oba slučaja osobno pohvaljuje, jer njihova pohvala kojom Ga hvale jeste uz Njegovu dozvolu, htijenje i stvaranje.

Ta On je pohvalnika učinio pohvalnikom, muslimana muslimanom, klanjača klanjačem, pokajnika pokajnikom. Blagodati od Njega potječu i Njemu se vraćaju. Dolaze uz Njegovu hvalu i koriste se uz Njegovu pohvalu. On roba Svoga nadahnjuje pokajanjem, a zatim s velikom radošću prima pokajanje. Ono spada u Njegovu dobrotu i plemenitost. On roba Svoga nadahnjuje pokornošću i dobrim djelima, a zatim ga pomaže u tome, pa ga na kraju nagradi. Sve je to od Njegovog dobra i plemenitosti. Allah je Svevišnji apsolutno neovisan (EI-Ganij;) o bilo kome, a sve drugo mimo Njega jeste potpuno ovisno ifekir) o Njemu, u svakom smislu.

”Riznica znanja”, Ibn Kajjim el Dževzijj

obrada i izvor: pravisavjeti.info