Španski popac ili ti malinarska noćna mora

Oechantus Pellucens ( Španski Popac )

Džum'a (molitva petkom u podne).

I kaže hodža djeci: “Djeco, danas je petak, znate li šta je danas”?

A djeca će u glas: ” Bingoooo”.

On, siromah, valjda kont'o da će djeca kazati Džum'a.

Danas je lijep dan, pa da i ja učinim dobro djelo, može mi valjat’.

Upoznat’ ću vas s jednom “bajom” o kojoj sam govorio prošle godine ali taj post je negdje dalekooo, pa da ga ne bih tražio, napisat’ ću za raju jos bolji.

Naime rijec je o štetocini o kojoj se malo zna, koja se vrlo rijetko spominje. Čak joj nisu dali pažnju ni u ovim boljim knjigama koje sam pročitao a vi sami prosudite da li sam u pravu.

Jedino sam na jednom forumu, između ostalih štetocina, našao i njega. Posvetili su mu samo par redova. Nemojte sada čneku strašnu baju, sa rogovima, ili neku koja baca ljepljivu mrežu, ultravioletno zračenje i sično.

Ne, naprotiv, ona je iz rase pjevačica, šalu na stranu, ali zaista lijepo pjeva. Bar mi je lijepo pjevala dok je nisam upoznao.

Mi smo se upoznali sasvim spontano. Proljetos sam sjeo izmedju mikera i vilameta, da zapalim, da malo odmorim. Posmatrao polku i pravio planove za sljedeće podvige, kad s moje desne strane, na jednoj biljci stoji gospodjica Oechantus Pellucens. Gledam ja u nju, a ona, onako, nezaineresovano, gleda prema mikeru. Nije se predstavila, a i da jeste, ja te stranjske jezike slabo razumijem. Ja sam ti od one vrste ljudi sto od svega zna po nesto, a nista perfektno, ali kakav sam-takav sam.

Nije pričljiva, poslije ću ja saznati da ona, ustvari, voli pričati noću, i to u sitne sate. Tačnije, pjevati, narocito u ljetnim danima. Možda se sada pitate, koja li je ta, da li ste je ikad čuli. Neću vas ostaviti u nedoumici, čuli ste je bezbroj puta.

Oni koji su pročitali dovdje, nastaviće i dalje, moraju saznati o kojoj se gospođici radi. Nisam se ni ja njoj nešto nabacivao, ne volim ja biti naporan. Uslikam je, tek onako, da imam u arhivi. I to par slika…

Vrijeme je prolazilo, miker, kao nas prvijenac je najbolje napredovao. Mi kao početnici, najvise smo gledali one koji su najvise izrasli (kraj njih smo se slikali). One manje smo gledali sa dozom sažaljenja ali ipak sa optimizmom. Kontamo, ima jos vremena, prartićemo ih, a ako treba i malo pogurati. Ali nije sve onako kako mislimo, možda bi i bilo, da dotična, neću joj više ni ime spomenuti, nije imala kobni plan.

Onaj najgori, podmukli, hinjski, da vam ne objašnjavam, lakše je reći židovski. Nisam ja nacionalista, nego mi u tim momentima prvo to naumpadne.

Volim ja prirodu, iz biologije sam znao u prvom tromjesečju dobiti zaključnu peticu. Za ove mlađe, da objasnim, prije je postojalo i tromjesečje, ne samo polugodište. žnama nastavnica Smaragda, ko zna ovo, i jedini ja dignem ruku. Ona kroz onaj njen simpatični osmijeh, a bila mi najdraža nastavnica, kaže: ” Kako znaš, kad tu lekciju učimo tek za nekoliko dana”? Kažem ja njoj, pročitao sam je knjigu dva puta, znam je napamet, na sto mi ona zakljuci pet za kraj godine. Volim prirodu, tako da sam pratio vegetativni rast svega sto smo zasadili…

Vidim ja, neke sadnice zaostaju, vise i vise. Koce na nekih 130 cm, ali ono, kao kad se pakne zaljepe. Pridjem im, da ih pitam ko je ruzio, jel’ ko nalag'o itd, ali ni one ne znaju kazati. Vidim i da se neke bore, kao vrhovi napreduju, izduzuju se one na 160, valjda im se posmigalo od onih koje nam sluze za poziranje, ali hvata ih anoreksija, nikako da udebljaju, makar na neki prosjek.
Kontam, odnio vrag salu, i pocnem sa detaljnim pregledom, svaki milimetar, ma svaki nanometar. Hocu da uspostavim dijagnozu i tacka. Do tad sam ja procitao lijepe literature, posjecivao forume, kontam, naci cu nesto. I hop, nesto neprirodno, mala rupica crne boje, hm, necu se prepasti, nisam ja strasljivko. Kad hop hop, jos jedna, i jos jedna. Pogutam knedlu, znam, nasao sam “kvar”. Harunu necu jos nista govoriti, on je vjeciti optimista, a necu ni bratu, jer, pa ne znam ni ja sta je. Odkud cu znati, kad nigdje nisam ni vidio ni procitao. Necu ni Miselu dosadjivati, sta da mu kazem, nesto mi ujelo malinu?

Dodjem kuci, pocnem traziti. Krenem od Angole, kontam, kod njih toga ima. Zena pocne nesto pricati, kazem, halali, pusti me kraju sada, moram rjesavati svjetske probleme, ako ja ne rjesim ode sve u Honduras. Vidi zena da ja nisam normalan i stvarno me popusti.
Pratite li vi mene, vidite da ne znam otkuda rupice, znaci, veze nemam o cemu se radi. Koga pitati, koga bi vi pitali? Agronoma? Ma daj, i sad kada spomenem gospodjicu, blijedo me gledaju. Ja je apsolvirao, diplomski radim na tu temu.

Guglam, preznojavam se, kad na jednom forumu slika. Ja se zaledio, ne smijem citati. Odahnem, i polahko. Na slici prepoznam onu nezaineresovanu gospodjicu. Vraca mi se film, retrospektivno. Citam polahko, slovo po slovo. Pored slike, ime, na bosanskom. Pise Spanski popac. Prvo mi na um pade Real Madrid, kontam oni su. Oni su poslali, znaju da od 96-te navijam za Barsu. Ne kao ovi novi navijaci, sto navijaju za najbolje, nego onda, kada ih je Real tukao, a Bogami i Valensija. Brzo se dozovem, ma nije to. Pa odakle onda?

Aha, sjetim se, slozise se kockice na brzinu. Sadni materijal, covjek mi pricao da on “niscim” ne prsce a maline mu extra. Ne znam sta li sam mu psovao, onako u sebi, i da li sam? Ali sam se tako osjecao.
Ljut na samog sebe, ali sta sam ja znao, bio sam onaj pravi pocetnik, slunto. Zato i pisem ovako, da pomognem “mladima” da ne slusaju neuke, “iskusne”, da se edukuju. Da im se prinosi ne popolove, da cuvaju zdravlje, ljekovi su skupi. Pa jel’ bolje sa duluma uzeti 4-5-6 milja ili 500 stoja i kao gratis da ti se dusmani smiju i govore vidi mu malina.

Svi mi znamo, prstenar, galica, cvjetojed, gusjenica, grinja, zuta hrdja, pauk, gundelj, zicar, stjenica, itd itd, ali svi su oni vidljivi, lakse ih naci, naravno, onaj koji ih trazi, ali kako ovog naci? On samo pjeva, a zlo ne misli, ali u Limburgu.

Pjeva danju, pjeva nocu, pjeva sele kolk'o hoce. Ali kad se odluci na vjencanje, osnivanje porodice i ostale zapetljancije, eto ga nama u goste. Bez najave. Prvo kod onih sto ne prscu niscim…
Ubode nasu dragu malinu i polozi do 80 larvica. Pokazacu vam slike, u komentarima posta. Slike, s mog telefona, nista google, jaa to slikam, u svom malinjaku. ‘Ta ce meni google pricati.
Larve se udomace, kao u svom-na svom. Nije to vise tvoja malina. Moje, mojee, tako govore. Eh, gdje mi je bila actara. Na listi zabrane, aha ahaa. Nisam ja tog mezheba. Na listi zabrane zbog pcela. Pa nisam levat da prscem po danu ili u fazi cvjetanja. To se radi pred sami mrak, pa ako treba i sa rudarskom lampom. Pa moje pcele u po malinjaka, kud ces dalje. A ne bih otrovao ni komsijine da je ne znam kakav pesin.

Da skratim o larvama, jednostavno sprijece cirkulaciju soka, buse kao da naftu traze. Bezobrazne, kao, kao nasi politicari i oni koji kaznjavaju samo sitnu buraniju.

Kao slag na tortu, predstavljam vam video sa pjesmom, jesen u meni tuguje…

Za kraj, informacija s terena, u dosta malinjaka sam nasao isti problem. Kod prijatelja, poznanika itd i savjet kao poenta texta. Edukujte se, prscite zastitu na vrijeme, ne prepustajte se slucaju i sreci jer malinarstvo je posao i biznis a savjeti nisu za one koji se bave malinarstvom iz hobija, za njih ce ostati dovoljno, i da se najedu i da soka naprve.

Veliki pozdrav za sve članove…

YOUTUBE.COM
Za portal www.pravisavjeti.info piše :Admir Durmo