Smijemo se Redži Seferoviću, a treba da nas je sram

Smijemo se Redži Seferović iz Zavidovića i onima poput njega, i pitamo se je li moguće da ovakvi upravljaju našim ,,životima”, a zapravo se sami sebi smijemo.

Da mi pristupamo pametnije i pismenije izborima, ne bi ovakvi bili na važnim funkcijama. Dok mi njihove gafove dočekujemo sa osmijehom, i uz kafu komentarišemo, oni i rukama i nogama, na onaj podmukli način, grade svoje vikendice, kupuju automobile, obezbjeđuju rodbinu.

I tako, kada nam dosade njihove provale, oni nam dovedu druge da nas zabavljavaju, kako ne bismo mislili o tome gdje i na koji način troše naš novac.

Ovakve mi postavljamo da nam kroje sudbinu, mi smo im dali glas. Umjesto pažljivog slušanja plana i programa, mi se divimo njihovim zabavljačkim sposobnostima.

Nemamo pravo, pitati se kako neko ovakav može odlučivati o nama, kada smo ih doveli na određene pozicije.
I na kraju ostaje onaj vječiti ,,upitnik“, zašto nam se ovo dešava, žašto nam je ovakvo stanje društva ili još preciznije, zašto baš nama?!
Ostaje nam jedino da prije a i poslije izrečene ove misli zamolim Dragog Boga da nas uputi na pravi put i da nam da razboritosti, kako bi koristili razum koji nam je On podario…