Smije li žena stavljati umjetne nokte i kakav je propis o tome?

Upotreba umjetnih noktiju od strane žena

To je jedna vrsta plastičnih noktiju koja je slična stvarnim noktima. Žena ih lakira, a zatim stavlja na svoje nokte i pričvršćuje ljepljivom masom.

Propis ovih umjetnih noktiju isti je kao i propis lakiranja noktiju. Njihova upotreba za vrijeme abdesta i kupanja strogo je zabranjena jer spriječava dolazak vode do stvarnih noktiju, a svi islamski učenjaci su složni da je jedan od uslova ispravnosti abdesta uklanjanje svega onoga što spriječava dolazak vode do tijela. Ovakav je propis za vrijeme abdesta, iako, Allah najbolje zna, njihova upotreba i mimo abdesta i kupanja je zabranjena, jer je u Šerijatu došla naredba na sječenje noktiju kako stoji u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Pet stvari su od fitre-prirodne vjere: sunećenje, uklanjanje dlaka oko stidnog mjesta, uklanjanje dlaka ispod pazuha, sječenje noktiju i skraćivanje brkova.“ (Buharija i Muslim)

Islamski učenjaci, Allah im se smilovao, spominju tri vremena kada je riječ o ovim prirodnostima:

1)    Vrijeme u kojem se preporučuje sječenje noktiju, a to je kada nokti porastu.

2)    Vrijeme u kojem je pokuđeno da čovjek ne sječe nokte, a to je kada pređe četrdeset dana. Kada se to dogodi, čovjeku je pokuđeno da ostavi sječenje noktiju, kao što je došlo u hadisu Enesa, radijallahu ‘anh: „Određeno nam je da po pitanju skraćivanja brkova, sječenja noktiju, čupanja dlaka ispod pazuha i brijanja dlaka oko stidnog mjesta, ne ostavlja više od četrdeset dana.“ (Muslim, Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibnu Madže)

3)    Vrijeme u kojem osobi postaje biti zabranjeno da i dalje pušta nokte, a to je kada nokti toliko porastu da više i ne liče na ljudske nokte već liče na nokte-kandže zvijeri i izazivaju odvratnost. Tada, u tom slučaju zabranjeno je dalje puštati nokte već se moraju odmah odsjeći i skratiti, a zabranjeni su zbog:

· poistovjećivanja sa zvijerima i životinjama

· poistovjećivanja s nevjernicima i mnogobošcima.

(Halid b. Alij el-Mušejkih, Fikhu-n-nevazil fi-l-‘ibadat, 1/13.)