Mustafa
Nerado je mala Slavica išla u školu.
Duga su to bila 4 kilometra do Šargovačke škole i toliko nazad za kratke, bose noge desetogodišnje djevojčice.
“Znaš čitati i pisati, šta će ti više “, govorila je mati Anđa.
Drugi razlog što se maloj Slavici nije išlo u školu bila je učiteljica Natalija, Ruskinja teške ruke.”
Znanje” je učenicima prenosila do krvi.
Rukom, štapom, motkom.
A kad bi se umorila, “edukaciju” je nastavljao njen sin.
Ali, taj prvi školski dan u ranu jesen ‘45. godine, Slavica je sa nestrpljenjem i uzbuđenjem iščekivala.
Nogice su ubrzano hitale ka školi.
Danas će Slavica po prvi put u životu vidjeti muslimana !
Na ‘ Kalino imanje’ se tog ljeta doselila jedna muslimanska porodica od kojih je jedan dječak njenih godina trebao ići s njom u razred.
Stiže Slavica do škole i budnim okom poče tražiti to svjetsko čudo.
U prašini školskog dvorišta dvojica dječaka se hrvu. Jedan od njih je Mustafa, Slavičin novi školski drug.
Bosonog, ukrpljenih hlačica i košuljice, rumenih obraščića, garave, raščupane kose.
Slavica se tog dana razočarana vratila kući iz škole.
Ni sama nije znala šta je očekivala ali ovaj Mustafa je bio isti k'o i sva ostala djeca.
😀
Za portal www.pravisavjeti.info piše: Anto Tomić
