Serdžade s kraja 18. i 19. stoljeća skriveno blago Sarajevskih džamija

Sarajevske džamije stotinama godina, dok se generacije vjernika smjenjuju, čuvaju stare serdžade u najljepšim bojama i motivima.

Skrivena su usmena predanja o tome kako su ručno izrađene, vunene i svilene molitvene prostirke stigle na prostore današnjeg Sarajeva.

Ta pitanja navela su Kenana Šurkovića, glavnog urednika magazina “Islamic Arts”, i Harisa Derviševića, doktora historije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, da obiđu 40 sarajevskih džamija.

Dervišević za Anadoliju ističe da ni sam nije vjerovao kakvo blago umjetnosti ćilimarstva će pronaći u džamijama širom Sarajeva.

– Nevoljko smo se latili ovog posla, jer smo smatrali da toga nema mnogo, jer kruže priče da je Sarajevo izgubilo stare serdžade, stare tepihe i ćilime.

Obišli smo 40 džamija u Sarajevu, ostali smo bez daha i napravili kolekciju od nekih četrdesetak ćilima i serdžada – ističe Dervišević za faktor.ba .

Nakon što je sačinjena kolekcija starih serdžada, trebalo ih je vremenski datirati.

Dervišević ističe da je u BiH tek “u povoju” istraživanje historije ćilimarstva, tako da nema puno stručnjaka koji se time mogu pozabaviti.

Šurković i Dervišević dosjetili su se italijanskog stručnjaka Alberta Boralevija, jednog od vrhunskih stručnjaka za tepihe i ćilime u svijetu.

Boralevi je, nakon što je putem maila pregledao slike serdžada iz sarajevskih džamija, odgovorio kako je riječ o vrijednim eksponatima koji imaju historijsku vrijednost.

Serdžade su vremenski datirane na osnovu stilske komparacije koja se nalazi u katalozima i muzejima svijeta, bez hemijskih analiza.

Utvrđeno je da su sve serdžade dospjele u sarajevske džamije sa područja zapadne Anadolije.

serdzade_7

– Mislimo da je njihova potražnja bila velika za vrijeme Osmanlija u Bosni, da su bile posebne prodavnice gdje su se one naručivale, ili da su naši ljudi išli u Istanbul, kupovali ih tamo i donosili ovdje.

One su izuzetno vrijedne i umjetnički, ali su i vrijedne kada pogledate koliko kolekcionari daju novaca za njih – kaže Dervišević.

Sve serdžade su, dodaje, izrađene ručno, od kvalitetne vune i ponegdje svile.

Na njima preovladava uglavnom crvena, zelena, žuta i plava boja.

Kako bi se i bh. javnost upoznala sa ovom neprocjenjivom kolekcijom, 26 starih serdžada izloženo je od 7. do 21. decembra u Gazi Husrev-begovom hanikahu u Sarajevu, a u okviru manifestacije “Selam, ya Resulallah”.

U kolekciji “Starih sarajevskih serdžada”, najstarija je ona s kraja 18. i početka 19. stoljeća, a na kojoj preovladava plava boja.

Ova serdžada, vidno oštećena, najvjerovatnije je stradala u požaru na svom prednjem dijelu.

Dervišević ističe kako usmena predanja govore da je jedan od mutevelija džamije bio kožar, pa je oštećenoj serdžadi prišio dio kože kako bi je upotpunio i sačuvao.

Dervišević kaže da je identična serdžada izložena u muzeju Victorija Albert u Londonu.

Jedna od specifičnosti ovih serdžada je ta što su dosta veće u odnosu na serdžade koje se koriste danas.

Dervišević kaže da je razlog tome taj što serdžade, u davno doba, nisu bile namijenjene za samo jednog klanjača, već za dvoje, troje ili više vjernika.

On tvrdi kako je izložba od 7. decembra itekako dobro posjećena, i da je sve više zainteresovanih za nju, kako stranaca, tako i domaćih stanovnika.

– Vrlo smo zadovoljni posjetom, ali i komentarima jer smo vidjeli da je život našeg čovjeka nekada bio na visokom nivou.

Da to nisu bile ponjave i hasure, kako se smatra, već da su serdžade posebno naručivane – ističe Dervišević.

Nakon zatvaranja izložbe, dio serdžada bit će vraćen svojim džamijama.

– Nadamo se da će ova izložba biti jedna vrsta nukleusa za formiranje zbirke pri islamskoj zajednici, a naš dalekosežni projekat je muzej islamske umjetnosti – ističe Dervišević.

Zaključuje kako su serdžade, tepisi i ćilimi najpotcjenjeniji inventar džamija, koji se vremenom zamijenio novijim ili je uništen, ali kako važi za bitan dio umjetničke islamske tradicije.