Ibn Ebi Hatem je zabilježio u predaji od Ibn-Abbasa r.a., da je on rekao: ”Kada su ljudi posrnuli u grijeh nakon Adema a.s., čineći razne grijehe i nevjerstvo, meleki su na nebu kazali: ‘Gospodaru, stvorenja koja si stvorio da Ti se klanjaju i pokoravaju, posrnuli su u razne grijehove i predali se nevjerstvu, ubijanju, jedenju haram-imovine, bludu, krađi, pijenju alkohola’, te su ih meleki počeli proklinjati a ne potpomagati.
Melekima je rečeno da su oni nesvjesni i da im je uskraćeno znanje gajba, ali ih opet nisu podržali. Zatim je rečeno melekima: ‘Izaberite dvojicu najboljih među vama, koje ću obavezati zabranama i naredbama!’, pa oni izabraše Haruta i Maruta.
Allah ih spusti na Zemlju i dade im ljudske prohtjeve i strasti. Onda im naredi da Mu se klanjaju i ne pripisuju Mu sudruga, te im zabrani ubistvo, jedenje haram-imetka, bludničenje, krađu i pijenje alkohola. Proveli su neko vrijeme na Zemlji sudeći ljudima po pravdi. Bilo je to u doba poslanika Idrisa a.s..
U to vrijeme živjela je žena naročite ljepote, koja se između ostalih žena izdvajala kao zvijezda Danica među ostalim zvijezdama. Njih dvojica se nađoše kod nje, pa umiliše svoj govor prema njoj želeći je zadobiti, ali ona to odbi, osim da prihvate njenu vjeru i ono što traži od njih. Upitaše je o njenoj vjeri, pa ona izvadi neki kip i reče: ‘Ja se ovome klanjam’. Oni rekoše: ‘ Mi nemamo potrebu da se klanjamo kipu’. Zatim je napustiše za neko vrijeme, koliko je Uzvišeni Allah htio, a onda se opet vratiše i htjedoše je pridobiti. Ona im postavi prethodni uslov, no i ovaj put oni je odbiše. Zatim su došli i po treći put, a ona je za uslov da im se dopusti tražila da prihvate njenu vjeru. Kad vidje da se oni neće pokloniti kipu, reče im: ‘Izaberite jedno od troga: da se naklonite ovom kipu, da ubijete ovog dječaka ili da ispijete ovo vino!‘ Oni rekoše: ‘Nijedno od troga ne dolikuje da se čini, ali je najmanje štetno da popijemo vino.’
Oni ispiše vino, počiniše blud s njom, a onda iz straha da dječak ne otkrije njihov grijeh ljudima, ubiše ga. Kada su se otrijeznili i shvatili šta su učinili, htjedoše da se vinu u nebo, ali to više nisu mogli učiniti. Između njih i stanovnika neba podiže se zastor i meleki vidješe šta su učinili, pa se zaprepastiše, te shvatiše da onaj ko je nesvjestan i kome je uskraćeno znanje gajba nema dovoljno strahopoštovanja. Od tada su meleki počeli tražiti oprosta za one koji su na Zemlji. O tome je objavljen ajet: ‘I meleki slave svoga Gospodara na Njemu hvale dostojan način i oprosta traže za one koji su na Zemlji.’
Zatim je ovoj dvojici meleka bilo rečeno da izaberu dunjalučku ili ahiretsku kaznu, pa oni rekoše: ”Dunjalučka kazna ima kraj, dok je ahiretska vječna!”, pa izabraše da budu kažnjeni na Zemlji, i bijahu ostavljeni u Babilonu da trpe svoju kaznu.
Ibn Kesir veli: ”Ovo je najvjerodostojnije što je rečeno u vezi ova dva meleka”, a poznato je da su njih dvojica u Babilonu ljude podučavali sihru, ali nikoga nisu podučavali dok ga ne bi upozorili: ‘Ne čini nevjerstvo! Mi te u iskušenje dovodimo!’
Prenosi se od ibn Abbasa r.a. da je u vezi toga rekao : ”Kada im dođe neko ko želi biti podučen spravljanju sihra, oni ga izgrde i pokušaju odvratiti, govoreći mu: ‘Mi smo iskušenje, pa nemoj uznevjerovati’. Čine to iz razloga što su oni upoznali i vjeru i nevjerstvo, dobro i zlo i zasigurno znaju da je sihr čin nevjerstva – kufra. Ako došljak odbije njihovu opomenu, oni ga puste da ode do odredišta i , kad se tamo nađe, ugleda šejtana i ovaj ga poduči vradžbinama. Onda primijeti kako iz njega izađe svjetlost koja se izgubi u nebu, pa tada poviče: ‘ Propao sam, teško meni. Šta sada da činim?!’
Katade je rekao: ”Allah je od njih uzeo zavjet da nikoga od ljudi ne poduče sihru sve dok mu ne kažu: ‘Mi te iskušavamo, pa nemoj nevjerstvo učiniti’.
Seid b.Hadždžadž je rekao: ‘Samo se nevjernik, baš pravi nevjernik, može odvažiti da nauči spravljati sihr.’
(Iz knjige: ”Zaštita od džina i šejtana”, Rida Eš-Šerkavi, Egipat)
Izvor i obrada: pravisavjeti.info
