Put jednog Bosanca u zemlji kengura i koala

Mladi, pokrenite se da jednom možete gledati na život s ponosom!

Kada su supružnici Franković napuštali ratom poharanu Kraljevu Sutjesku, nisu ni slutili kako će se jednog dana naći u dalekoj Australiji, a kamoli da će njihov sin Jozo biti među najboljim studentima u toj državi. A upravo je Jozo diplomu, u oblasti trgovine na prestižnom Sveučilištu u Wollongongu, dobio kao jedan od najboljih studenata, a za Večernji list ispričao je svoj put.

– Rođen sam u Schweinfurtu u Njemačkoj, u koju su roditelji izbjegli iz Kraljeve Sutjeske, i tu sam proveo prve četiri godine života. A iz Njemačke smo otišli u Australiju, gdje se na početku jako teško bilo snalaziti. Roditelji su ostavili svoje korijene, sve što su znali, za novi početak u nepoznatoj zemlji.

Ljudi i životne priče

Trebalo se navikavati, učiti jezik, novu kulturu, običaje, ali cilj nam je bio naučiti i napredovati. Tako sam i ja svoje talente nakon učenja i napretka odlučio koristiti za dobrobit društvene zajednice – govori nam jedan od najboljih australskih studenata na početku razgovora.

Što se tiče djetinjstva, Jozina sjećanja na to su ipak pozitivna. – I u novoj zemlji držali smo se skupa kao obitelj i uvijek bili, kao i dan danas, jedni uz druge. Kao mlad sam volio pjevati i svirati, a, naravno, i igrati nogomet. A osobito sam uživao u školi, gdje sam razvijao ljubav prema učenju – govori Jozo. Ta ljubav je, očito, konstanta. – Od ranih dana imao sam ljubav prema školi i knjizi. U njoj sam se uvijek osjećao najbolje i volio sam razmišljati o velikim idejama i gledati svijet kroz mnogo različitih leća. Tijekom svog obrazovnog putovanja upoznao sam autentične, dobre ljude od kojih sam naučio sjajne životne lekcije. I danas mi je najdraže kroz obrazovanje, ne samo razvijati svoje tehničko znanje, nego i učiti od ljudi oko sebe i iz njihovih priča i savjeta – govori nam Jozo.

Image result for jozo Franković

Na Sveučilištu u Wollongongu, nakon mukotrpnog rada i učenja, zaslužio je diplomu. – Dan kad sam diplomirao bio je najvažniji dan mog života. To nije bilo samo priznanje za moj rad, nego i moj način zahvale roditeljima koji su toliko za mene učinili i pružili mi priliku za kvalitetno obrazovanje. Dobiti priznanje kao vrhunski student je čast, ali to mi nije najvažnije. Želim činiti najbolje što mogu u svemu što radim, a za mene to je duboki, osobni cilj. Ako mogu potaknuti drugu osobu da ispuni svoj potencijal, onda to znači više od bilo koje nagrade ili uspjeha – ističe. Već sada Jozu oslovljavaju stručnjakom za trgovinu, a evo što on na to kaže:

Osobni cilj

– Ne bih rekao da sam već stručnjak, premda, lijepo je to čuti, a i vjerujem da je to moguće jednog dana. Kroz svoj studij radio sam na fakultetu, Sveučilištu u Wollongongu, kao “management cadet”. Kroz ovu ulogu bio sam na brojnim dužnostima diljem Sveučilišta, uključivši upravljanje projektima, financije, IT, pa čak i u startup organizaciji pod nazivom Early Start. Praktično iskustvo koje sam stekao dodatno me je osnažilo i u profesionalnom smislu rastem – govori za Večernji list Franković.

Zatim podvlačimo crtu između obrazovanja u BiH, koja je najviše naslonjena prvenstveno na teoriju, i Australiji. – I Australija još uvijek ima najveću usredotočenost na teoriju, ali primjećujem da se polako stavlja veća važnost na praktične vještine. Gradimo vezu između teorije i prakse – kaže. Poslao je za kraj poruku mladima u BiH.

– Život je izazovan, a nema ni jedne osobe na ovom svijetu koja doživljava istu stvar kako je ti doživljavaš. Vjeruj u osobni cilj koji imaš. Nemoj dopustiti da nestane, da ga netko ukrade. Odluči što želiš u svome životu i iskoristi svoj talent na najbolji način. Pokreni se da možeš jednom gledati na svoj život s ponosom i s pravom srećom –govori mladić iz Kraljeve Sutjeske, jedan od najboljih australskih studenata.