Proizvodnja krastavaca u zaštićenom prostoru

Pravi savjeti u pravo vrijeme .

Ovaj način uzgoja ne razlikuje se puno od uzgoja na otvorenom.

U zaštićenim prostorima prakticira se uzgoj iz presadnica, primjena plastične mreže kao potpore te primjena crne polietilenske folije ispod koje se postavljaju cijevi za navodnjavanje sistemom ‘kap po kap’.

Prednost u odnosu na uzgoj na otvorenom je u pomicanju rokova sadnje na ranije datume što produžava vrijeme plodonošenja, povečava prinos a i omogučava berbu u vansezonskim rokovima što opravdava ekonomsku isplativost zaštićenih prostora.

U zaštićene prostore ubrajaju se plastenici i staklenici. Karakteristika zaštičenih prostora je da omogučuju povoljne mikroklimatske uvijeteza uzgoj krastavaca i njhovo održavanje na određenoj konstanti tokom cijelog perioda uzgoja neovisno o vanjskim atmosferskim uvijetima.

Održavanje mikroklimatskih uvijeta konstantim postiže se zagrijavanjem (ako je uvedem sustav za zagrijavanje) ili samo zatvaranjem svih otvora zaštičenog prostora što ovisi o vanjskom stupnju hladnoće  a isto tako u vrućim danima omogućeno je provjetravanje i ventilacija prostora. Sadnja krastavaca obavlja se pri temeraturi tla od 18°C.

Najpovoljnija temperatura zraka za rast i razvoj krastavaca je 21 – 24°C a pri temperaturi višoj od 27°C potrebno je zračiti. Noćna temeratura treba se održavat na oko 19°C te je poželjno da razlika između dnevene i noćne temperature bute 4 – 5°C.

Kako bi imali uvid u mikroklimatske uvijete i omogućili njihovo održavanje na konstanti poželjno je u zaštićene prostore ugraditi klimatske stanice sa koje nam daju podatke o trenutnoj temperaturi zraka, relativnoj vlagi zraka, intezitetu sunčeve svjetlosti, koncentarciji CO2.

Čimbenici koji utječu na izbor zaštićenog prostora:

predviđena veličina površine za uzgoj kulture,
biljne vrste koje će se proizvoditi (utječe na visinu stakleni ka/plastenika),
investicijske mogućnosti,
tip podloge,
trajanje proizvodne sezone, b,z ili sa grijanja.
planirani dalji razvoj odnosno proširenje objekta i drugo.
Vrste zaštićenih prostora:

A- niski tunel,
B- visoki tunel,
C- plastenik,
D-jednolađni staklenik (plastenik),
E- višelađni plastenik,
F- višelađni staklenik (plastenik),
G-Venlo staklenik.

TIP A

Niski tunel, predstavlja rješenje koje se najčešće izvodi u samogradnji, ne primjenjuje se zagrijavanje, a koristi se za proizvodnju presadnica i uzgoj u predsezoni. Jednostavne je konstrukcije i bez dodatnih uređaja. Uzgoj krastavaca u njima nije mogući.

TIP B

Visoki tunel, plastenik. Često se, kao jednostavno rešenje, zbog niže cijene, koristi za proizvodnju na manjim površinama. Najčešće je to za predsezonsku proizvodnju, bez zagrijavanja.Ventilacija se obično izvodi samo kao pasivna, otvaranjem vrata i bočnih stranica. Moguć uzgoj krastacvaca.

TIP C

Tipičan jednolađni plastenik sa kružnim krovom. Kao pokrivka se najčešće koristi PE folija (polietilenska). Nekada se za vertikalne stranice koriste paneli polikarbonata. Izvodi se i sa takozvanim gotskim krovom, koji ima lučni profil sa vrhom na sredini. Ovakva konstrukcija primenjuje se u područjima sa puno snijega, jer niz takav krov snijeg lakše klizi. Ventilacija se omogučava kroz otvore na vertikalnim stranicama, a primjenjuje se i ventilator. Predviđen je i za ugradnju sistema za grejanje, pa je u njemu moguć uzgoj tokom cijele ili skoro cijele godine. Pogodan za uzgoj krastavaca.

TIP D

Ovo je tipična konstrukcija kod koje se za pokrivku primenjuje staklo ili drugi nesavitljivi pokrovni materijali, ali može se koristiti i folija. Može se koristiti za konstantnu proizvodnju tokom cijele godine. Ventilacija može da bude prirodna, pumjetna (ventilator) i kombinirana. Pogodan je za ugradnju svih instalacija.

TIP E

Sličan je tipu C, s tim što je međusobno povezano više jednolađnih u jednu celinu. Dakle, primenjuje se za veće površine.

TIP F

Ovo je konstrukcija kod koje je povezano više staklenika (plastenika) tipa D. Kao i u prethodnom slučaju lađe mogu stvarati zajedničku cjelinu, ili mogu biti  odvojene zidom koji se izrađuje od materijala za pokrivku. Ako su lađe odvojeni moguće je različito opremanje i sprovođenje proizvodnje u različitim sezonama. Tako, na primer, u jednom djelu može se sprovoditi cijelogodišnja proizvodnja, pa ima odgovarajuće grijanje, dok se u drugom djelu ostvaruje predsezonska. Ali se mora uzeti u obzir i činjenica da je sa takvim rešenjem potrebna posebna kontrola za svaki dio. Krovovi mogu biti sa središnjom provodnicom i kosim simetričnim stranicama, a primjenjuju se i oni sa samo jednim nagibom po lađi (druga strana je vertikalna).

TIP G

Ovaj tip staklenika/plastenika dobio je naziv po gradu u Holandiji Venlo. Za razliku od prethodnog tipa, po jednoj lađi može da ima i dvije centralne provodnice. Stranice krovnog djela mogu da se otvaraju zaokretanjem oko osovine na dnu međureda, pa čak da zauzmu i veritkalni položaj, čime se znatno poboljšava prirodna ventilacija.

Jednolađni staklenici/plastenici namenjeni su za manje površine, do 400 m2 (8 x 50 m), rijeđe do 500 m2 . Ukoliko bi dimenzije bile veće javili bi se problemi sa ramskom konstrukcijom, postavljanjem pokrivke, ostvarenjem ventilacije, navodnjavanja i drugo.

Za uzgoj na većim površinama koriste se višelađni staklenici/plastenici.

Na taj način se smanjuju gubici, štedi na prostoru, na konstrukciji i pokrivci.

Također je i jeftniji te pouzdaniji sistem kontrole i upravljanja.