Prepoznaj i pobijedi depresiju

Depresija je stara koliko i čovječanstvo. Ubraja se u najranije opisane bolesti u historiji medicine, ali i u najčešće psihičke poremećaje današnjice. Iako podaci za našu zemlju ne postoje, istraživanja pokazuju da tokom života 5-12 posto muškaraca i 10-25 posto žena će doživjeti barem jednu epizodu depresivnog poremećaja. Trenutno je depresija za žene jedan od najvećih zdravstvenih problem, a u ukupnoj populaciji ona je na četvrtom mjestu.

Piše: Selma Hodo

Depresija, anksioznost i psihička bol više pogađaju žene nego muškarce, nevisno o okruženju i zemlji u kojoj žive. Pritisci kojima su žene danas izložene, počev od višestrukih uloga, spolne diskriminacije, siromaštva, prekovremenog rada, porodičnog nasilja i seksualnog zlostavljanja, uveliko utječu na loše mentalno zdravlje žena.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Generalno u zemljama u razvoju, 20 posto stanovništva pati od depresivnih i/ili anksioznih poremećaja. Kako prepoznati simptome depresije i kako se s njom izboriti, razgovarali smo s psihologinjom Dželilom Mulić-Čorbo.

– Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije. Može se javiti od dječije do starije dobi, a naročito je česta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i to je za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti. Depresija je više od obične tuge. Međutim, ako se tuga pojavi bez ikakvog razloga ili je ona nesrazmjerna uzroku, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije tuga, nego depresija – kaže Mulić-Čorbo.

Kako dalje pojašnjava, depresija počinje neprimjetno, kontakti i uobičajeni razgovori s ljudima polako postaju isprazni i dosadni, gubi se zanimanje za svakodnevne, male stvari, čovjek se osjeća nelagodno u društvu, nestaje zanimanje za bliske i drage osobe, u duši više nema radosti, a gotovo svaka misao i svaki zadatak koji se treba obaviti praćen je neobjašnjivim osjećajem nelagode i straha. Ničim izazvana tuga traje, prati čovjeka danima i ne prestaje.

 PAKAO U DUŠI

– Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora liječiti. Ona zahtijeva liječenje, jer utječe na cjelokupni život bolesnika, a ako se ne liječi, sve se više pogoršava. Zbog neupućenosti depresiju često ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kad depresija uzrokuje značajne bračne, porodične, profesionalne i socijalne poteškoće. Depresija je bolest sa značajnom smrtnošću. Podaci govore da i do 15 posto depresivnih osoba počini samoubistvo – kaže Mulić-Čorbo te dodaje kako vlada zabluda u društvu da će depresija proći sama od sebe, te da liječenje nije potrebno.

– Depresija NIJE lijenost, nedostatak volje, osjećaj slabog raspoloženja ili prolazne tuge, to je bolest čitavog tijela, izaziva u čovjeku neopisivu duševnu bol. Depresija je pravi pakao u duši. Kako bolest napreduje, dolazi se u zonu užasa i to se najčešće uoči kada ni sreća i osmijeh najmilijih i najbližih ne mogu više kod oboljelog izazvati baš nikakvu radost. Čovjek sam ne može uočiti da je u depresiji, ne prepoznaje simptome ili uglavnom misli kako je neobjašnjivi osjećaj nezadovoljstva privremeno stanje i da će proći samo od sebe. Čovjek uglavnom ne sluša svoju dušu i tijelo.

Jednim dijelom to je zato što su simptomi prikriveni nekim drugim, naprimjer, fizičkim simptomima i ostaju neprepoznati, a dijelom zbog stigmatizacije psihičkih poremećaja – kaže Mulić- Čorbo, te pojašnjava kada osoba može posumnjati da je u stanju depresije.

– Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba kontinuirano osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dvije sedmice ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.

Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano umorni. Depresija se, također, manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali u nekim slučajevima i pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću. Isto tako, depresija može ometati osnovne fizičke funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, iscrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću.

Depresivno raspoloženje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivicu i mogu se opširno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubistvu – objašnjava Mulić- Čorbo, te dodaje da je depresija izlječiva, ali u 50 posto slučajeva ponavljajuća.

 KAKO SE IZBORITI

– Stručnu pomoć treba potražiti ako simptomi depresije traju duže od petnaestak dana ili nam drugi kažu da više ne možemo sami, da smo drugačiji, da smo promijenili ponašanje Poslušajte one koji su s vama najbliži, jer oni najbolje vide da ste drugačiji. Depresivni poremećaj treba liječiti i liječenje početi na samom početku, ne samo zbog teško podnošljive patnje i boli koju nosi depresija nego i zbog prevencije propadanja moždanih ćelija i gubitka kvalitete određenih psihičkih funkcija.

Savremene biološke teorije navode da je depresija progresivna degenerativna bolest koja dovodi do bržeg propadanja moždanih ćelija, a u kliničkom smislu može imati posljedicu u poremećaju kognitivnih funkcija (problemima s pamćenjem, koncentracijom, mišljenjem, prisjećanjem).

Što raniji početak liječenja je jako važan, a to znači prepoznavanje depresije kao poremećaja. Liječenjem se proces propadanja ćelija može zaustaviti i spriječiti dalje propadanje – kaže Mulić- Čorbo i dodaje da osnovu u liječenju depresije predstavljaju antidepresivi u kombinaciji s farmakoterapijom i psihoterapijom.