Pravi savjeti za zaštitu šimšira od štetnika

Štete pričinjavaju gusjenice hraneći se lišćem tako da u kratko vrijeme dolazi do potpune defolijacije lišća.

Najčešći štetnik kod nas je leptir šimširova moljca, on je bijele boje, s rasponom krila oko 4 cm. Krila su bijele boje sa smeđim obrubom. Ima i jedinki s potpuno smeđim krilima. Mlade gusjenice su zelenožute boje s crnom glavom, a kako rastu, na zelenom tijelu se pojavljuju smeđe pruge, a glava ostaje crna.

Odrasle gusjenice, veličine oko 4 cm, postaju zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi s crnim točkama na leđnoj strani. Gusjenice su vrlo karakteristične, zelene, s prugama, i ne mogu se zamijeniti ni s jednom drugom vrstom. Kukuljice su oko 2 cm dugačke, smeđe boje i sakrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira.

Biologija ovog štetnika u Europi još nije dovoljno proučena. Na ovom području štetnik razvije dva do tri naraštaja. Prezimi u stadiju gusjenice, pa već vrlo rano u proljeće (ožujak) počinju sa žderanjem lišća, što ovisno o vremenskim prilikama, traje sve do listopada.
Početni napad gusjenica šimširova moljca se teže uočava, jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira gdje su dobro zaštićene. Mlade gusjenice najprije oštećuju epidermu (kožicu) lista i dosta se teško zamjećuju. Sakrivene su s donje strane lista u paučini. Nakon što narastu počinju proždirati cijele listove tako da od šimšira ostaju samo gole grane obavijene paučinom što narušava estetski izgled biljke te uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka.

Suzbijanje šimširova moljca može se provoditi mehaničkim i kemijskim mjerama. Ekološki najprihvatljiviji način je mehaničko uklanjanje zapredaka u kojima gusjenice prezimljavaju. S pregledom biljaka treba započeti dosta rano, već sredinom ožujka mjeseca.

Manji grmovi šimšira mogu dobro protresti, nakon čega gusjenice padaju na tlo pa se mogu mehanički uništiti (potapanjem u vruću vodu ili gaženjem). Budući se radi o novoj vrsti u našim krajevima, za sada još nema dovoljno učinkovitih prirodnih neprijatelja koji bi utjecali na smanjenje populacije šimširova moljca.

Štetnik se može kemijski suzbijati primjenom insekticida, a budući za “novog” štetnika još nemamo službeno registrirane insekticide, uglavnom se preporučuju one djelatne tvari koje su u registrirane u ukrasnom bilju.

Od djelatnih tvari koje se mogu koristiti u cilju suzbijanja šimširova moljca navode se: dimetoat, alfacipermetrin, deltametrin, imidakloprid, tiametoksam, tiakloprid, metoksifenzoid. Važno je naglasiti da ni jedna od ovih djelatnih tvari ne pruža dugotrajnu zaštitu šimšira protiv šimširova moljca.

Vaš portal PRAVI SAVJETI.info