Poruke iz prirode: Gdje su pčele iz vaših vrtova?

Kakav bi svijet bio bez pčela? Jeste li ikada zastali i zapitali se zašto? Je li misteriozan nestanak pčela, koji se dogodio prvo u SAD-u, a zatim i diljem Evrope, još jedna od brojnih poruka koje nam priroda šalje, a čovjek se na njih tvrdoglavo ne obazire?

Unazad tri godine nestanak pčela poprimio je dramatične razmjere. U SAD-u, zapadna obala ostala je bez 60% svoje komercijalne populacije pčela, dok ih je na istočnoj obali nestalo 70%. Ubrzo nakon toga, istu su pojavu uočili i britanski pčelari, a zatim se nestajanje pčela proširilo i na druge evropske države.

Iznenadni nestanak pčela događa se uvijek po istom scenariju – svi stanovnici košnice tajanstveno nestanu, ostavljajući iza sebe kraljicu, jajašca i nekoliko nezrelih radilica. Ono što je neobično jeste to da se paraziti i druge divlje životinje ne približavaju napuštenim košnicama, mada bi u uobičajenim okolnostima navalili na med i pelud preostao nakon smrti kolonije. Nestale pčele nikad ne bivaju pronađene.

Uzroci nestanka pčela

Neki od mogućih predloženih krivaca za pčelinje „rastrojstvo” su GM kulture, mobilni telefoni, klimatske promjene…

Pokusima je ustanovljeno da kontakt s GMO kukuruzom slabi probavni trakt pčela, omogućavajući slobodan ulaz mikroorganizmima. S druge strane, ustanovljeno je da se pčele odbijaju vratiti u košnicu ako je u blizini postavljen mobilni telefon, pa jedna od teorija za nestanak pčela krivi poremećaje u elektromagnetskom polju (iako su snažni vojni radari i moćni odašiljači već dugo prisutni, pa se prije nikada nije pojavio ovakav problem).

Još jedna od teorija problem nestanka pčela povezuje s „međuplanetarnim učinkom”. Naime, NASA-ine studije otkrile su da čitav sunčev sistem prolazi kroz goleme promjene, uslijed čega se mijenja fizika čitavog sunčeva sistema, a istraživač David Wilcock nagađa kako su zbog tih promjena pčele možda ostale bez temeljno važnog navigacijskog sistema.

Pomor pesticidima

Koji god bio krivac za nestanak pčela, zanimljivo je da pčelinje zajednice pčelara koji se bave biodinamičkom poljoprivredom nigdje na svijetu nisu pogođene ovom pojavom. Nije li onda razumno posumnjati da je najvjerovatniji uzrok nestanka pčela, između ostalih, i korištenje sve većih količina herbicida i pesticida u konvencionalnom uzgoju biljaka?

Hemikalije kojima se „tretiraju” biljke ne razlikuju „dobre” od „loših” insekata, već ubijaju sve po redu. Također, nakon nekog vremena, štetočine razviju otpornost na hemikalije iz pesticida, pa se odmah traže jače formule. Tako se tlo sve više zagađuje i postaje toksično, zbog čega korisne gujavice (mali zemljani „vojnici”) ugibaju, ili se sele na čišće tlo.

I dok hemikalije uništavaju odrasle štetočine, najčešće su neučinkovite kada je riječ o jajašcima ili insektima u stadiju kukuljice, što podrazumijeva ponavljanu primjenu prskanja pesticidima. Pogrešna primjena ili nepovoljni vremenski uvjeti mogu proširiti hemikalije po okolišu, zagađujući vodene površine. Sve ovo uzrokom je sve većih poremećaja prirodne ravnoteže, kojima su pogođene sve biljne i životinjske vrste, pa tako i pčele.

Učimo od pčela

Naučnici koji se bave proučavanjem nestanka pčela još nisu sasvim sigurni što je uzrok ove pojave. Je li riječ o jednom ili kombinaciji različitih uzroka, zašto su baš razvijene zemlje Zapada poprište najvećeg „odljeva” pčela (i dok rijeke imigranata hrle u tom smjeru, pčele bježe u suprotnom) – sve su to pitanja koje muče naučnike.

No, umjesto da se bave ispitivanjima i potragom za „čvrstim” dokazima zašto pčele nestaju, trošeći na to novac i vrijeme, bilo bi znatno svrsishodnije upitati se zašto ostaju tamo gdje se čovjek ne miješa u prirodni mehanizam razvoja i života pčela, gdje nema prskanja biljaka otrovima, gdje zemlja i voda nisu zatrovane brojnim hemikalijama.

Pčele napuštaju mjesta na kojima je ugroženo funkcioniranje i život njihovih zajednica – zašto čovjek uporno inzistira upravo na onome što ugrožava njegovo zdravlje i život, kao i funkcioniranje ljudske zajednice?