Pismo pčelarima: Obilazak pčelinjaka i moguće štetočine

Da li napredak naučnog saznanja, tehnike i tehnologije u savremenom društvu, dostigavši stepen koji nisu predvidjeli ni najoptimističkiji duhovi prošlosti, znači istovremeno i približavanje humanosti prema pčelarstvu?

Da li je savremen insan na Zapadu, zato što živi u relativnom materijalnom izobilju, zadovoljniji, čovječniji, zdraviji od svojih predaka?

Da li insan, koji danas na osnovi akumuliranog naučnog znanja u svim oblastima, pa i u pčelarstvu, uspešno rješava probleme koji su do sada spadali u naučnu fantastiku, sa istom uspješnošću odgovara na pitanja svoje ljudske egzistencije?

Da li je danas čovekov misaoni napor podjednako usmjeren u pravcu pronalaženja novih mogućnosti, kako jednu prirodu koju je stavio u neprirodu održati uspješnom ili uspješnijom nego u njenoj prvobitnoj prirodi? To su samo neka pitanja na koje danas pokušava da odgovori svaki pčelar.
Ušli smo u decembar, prvi mjesec zime u kontinentalnom klimatskom području. Treba odmah na početku reći da su pčele još od prethodnog mjeseca u zimskom klubetu. U ovom mjesecu temperature idu ispod nule, ali ne često i ne predugo.

Povezano:

Pčelarstvo Hodžić /Beekeeping: Moje četiri kćerke mi pomažu u pčelarstvu i znaju sve raditi

Decembar je još uvijek početak ulaska pčela u zimu pa je njihova snaga, ako je sve dobro urađeno u prethodnim mjesecima, izuzetna, te im ne prijeti ama baš nikakva opasnost. Potrošnja hrane je sasvim beznačajna. Istraživanja su pokazala da i najjača društva u ovom mjesecu potroše oko 1kg meda.
Majka priroda se postarala da se pčelinje klube formira neposredno ispod medne kape u plodištu. U područjima koja su nešto hladnija moguće su i obilne snježne padavine.

One ne treba da brinu pčelare, jer će to za pčelinje zajednice biti prava udobnost. S obzirom da je decembar poznat i kao mjesec sa brojnim sunčanim danima, često i sa temperaturom iznad 12 stepeni, pčele mogu, što i čine, da opšte sa okolinom i mogu izbaciti nesvarljive ostatke od zimske hrane.

Čudan vakat još čudniji pčelari

Obilazak pčelinjaka i moguće štetočine

U ovom mjesecu je jako bitno da pčelar nešto češće obilazi svoj pčelinjak. Jedan od razloga su i brojne štetočine kojima takođe pogoduje ova klimatska situacija. Tu je i radoznalost ljudi, nestašnost dijece, domaće i divlje životinje, ptice, živina, pogotovu ako pčelinjak nije ograđen.
Ako je pčelinjak na vjetrovitom terenu, još uvijek nije kasno da ga zaštitimo od jakih udara vjetra snopovima šaše koji su izvanredan materijal za zaštitu, a uz to i najjeftiniji, jer osim našeg rada nema baš nikakvu cijenu. Zaštita od ptica je nešto teža, mada mnogi pčelari uspješno štite svoje košnice na taj način što komade ma kakvog mesa stavljaju na obližnje stablo i one rado idu na to.

Neki postave čitavu odranu kožu pa se ptičice u dužem periodu zadržavaju na njoj i ne obraćaju pažnju na košnice.
Kontrola postavljenih češljeva na letima je rutina pri svakoj posjeti pčelinjaku u decembru. Stalno provjeravati postolja na kojima su košnice i njihovu stabilnost pratiti svo vrijeme. Sve to treba raditi da zbog čestih padavina ne bi tlo pod teretom propalo, pa i se košnice nagnule ili istumbale, a samim tim i klube odvojilo od zazimljenog položaja i uginulo.
Redovno posmatrati leta, kontrolisati da nije ušao miš. Zdrava i jaka društva u ovom mjesecu, ako se bliže primaknemo košnici, oglašavaju se tihim i mirnim radom u svom klubetu, što pčelaru daje znak da je u tom društvu sve u redu.

Tretman varoe u decembru

Postoje u našoj pčelarskoj javnosti pa i u stručnoj literaturi podjeljena mišljenja o tome da li treba ma šta raditi na suzbijanju varoe u ovom mjesecu. Jedni zagovaraju da je to nužnost jer svu zaostalu varou možemo sada efikasno uništiti jer nema legla i sva je varoa na pčelama odakle se najlakše obara, a klimatski uslovi postoje. Drugi pak smatraju da je sve urađeno u prethodnim mjesecima i sada možemo samo da ometamo pčele.
Kada se neko suoči sa takvom lepezom raznovrsnih mišljenja i ocijena, veoma mu je teško da zauzme sopstveni stav. Ispravan način za to je da se sistematski, temeljno i cjelovito prouči ono što su naši i strani, prije svega istraživači i praktičari uradili i do kakvih su rezultata došli.
Ako se osvrnemo na one koji uporno tragaju i uporno na svojim pčelinjacima uništavaju varou, možemo na brojnim primjerima konstatovati slijedeće: Košnice tretirane oksalnom kiselinom u ovom mesecu izimjele su bez ovog parazita i imale izvanredan proljetni razvoj ako je sve ostalo bilo u redu. Takođe, košnice tretirane u ovom mesecu Apitolom, imale su izvanredan proljetni razvoj. Nije uputno tretirati u ovom mjesecu dimnim sredstvima jer su pčele u klubetu i efekat je slabiji od očekivanog.

Osmatranjem obaviti zimski pregled

Pčelari koji od pčelarstva očekuju profit neće propustiti ni jednu priliku da pri posjeti svog pčelinjaka izvrše pregled pčela osmatranjem. Takav pregled pčela njih ne uznemirava. Pčelar im obezbijeđuje mir tako što košnicama prilazi sa prednje strane i dijelimično sa bočnih strana. Osmatra se opšte stanje košnica sa posebnim osvrtom na poletaljku.

Koliko ostaviti hrane pčelinjem društvu preko zime?

Najprije se osmatraju otvori i konstatuje se da li su oni u onakvom stanju kakvi su ostali posljednji put prilikom obilaska pčelinjaka. Ako pčele izleću tog dana, prati se njihovo izlijetanje. U dobrom su stanju ako izleću iz svoje košnice kao iz „puške“. Naprotiv, ako pčele izlaze bezglavo, šetaju i trče po poletaljci i prednjoj strani košnice, ako još ima i sitnog otpada na ulazu u košnicu, to je već znak da nešto nije u redu.

Izrada nove opreme

Boljih trenutaka u toku jedne godine za izradu ramova i košnica nema nego u zimskom periodu. Decembar je jedan od pogodnih mjeseci za te poslove, pa ako se sve ne završi tu su i januar i februar. Stare ramove po pravilu treba koristiti samo ako su oduzeti iz zdravih društava, očistiti ih, dezinfikovati, užičiti i ostaviti na zato dobro pripremljeno mjesto gdje će sačekati vrijeme za postavljanje u košnicu.

Sve one ramove koji nisu dobri ili su iz društava koja su imala krečno leglo, nozemu, a pogotovu američku trulež, odmah spaliti. Isti je postupak i sa starim košnicama.
Najbolji je način zamjene starih ramova novim i starih košnica novim košnicama. Pčelar procjenjuje koliko će novih društava u narednoj godini napunite, pa prema tome i radi toliki broj novih košnica sa ponekom rezervnom.

Stručno usavršavanje

Decembar je jedan od najpogodnijih mjeseci za stručno individualno usavršavanje. Nema tog pčelara koji može reći da sve zna i da mu je novo znanje nepotrebno. Praksa nam govori da oni pčelari koji mnogo znaju najviše i uče. Dobar pčelar je stalno uz literaturu i prisutan je na brojnim predavanjima koja se na zadovoljstvo pčelara u našim društvima i drugdje u ovim zimskim mjesecima najviše i organizuju. Najprostiji vid obrazovanja je učenje na sopstvenim greškama.

Pčelar i dr. vet.med. Nusret Sirćo: UMJESTO “BOJNIH OTROVA“ PROTIV VAROE KORISTIM TIMOL I OKSALNU KISELINU

Ovakav vid obrazovanja najskuplje plaća sam pčelar. Pomoć iskusnih pčelara, a pogotovu pčelara koji se stalno usavršavaju, dragocjena je.
Organizaciju obrazovanja sprovode kod nas uglavno pčelarska društva i udruženja. Zato je potrebno članovima prezentirati program obrazovanja blagovremeno kako bi svako bio u situaciji da sva predavanja odsluša i upozna se sa novim dostignućima. Treba reći i to da  udruzenja ili organizator obavezuje sve predavače sa svoje liste da obavezno u jednoj kalendarskoj godini održe jedno besplatno predavanje, doduše sa plaćanjem putnih troškova. Tako se i čini napore da bar jedno predavanje svaki pčelar odsluša. Treba podsjetiti i na naš portal koji redovno prati sva dostignuća kod nas i u svijetu i redovno nas obavještava.

Profit? Šta to biješe?

Svaka proizvodnja u decembru svodi račun uspješnosti proizvodnje. Pčelarska proizvodnja, pokazalo se to u predhodnim godinama, traži veliki rad i ogromna ulaganja. Zbog ove činjenice svaki pčelar, iako ga ni jedan zakon na to ne obavezuje, treba da svede svoj godišnji završni račun. Ako znamo da je kod nas pčelar prepušten sam sebi i da nema organizovanog tržišta za plasman svojih proizvoda onda je jasno svima u kakvoj se sitauciji nalazi naše pčelarstvo pa i svaki pošten pčelar kao proizvođač.

Cijena meda i drugih pčelinjih proizvoda je toliko niska da ne može da pokrije prevelik rad pčelara u toku godine i troškove neophodne za proizvodnju. Pčelari se trude da što više proizvedu pčelinjih proizvoda po košnici, ulažu i sve veća sredstva, umjesto da se trude da sa malim ulaganjima i znatno manjim radom dobiju onu količinu pčelinjih proizvoda od koje će imati veću korist.

„Uspjeh nije što veći prinos po košnici, već što manje ulaganje po jedinici proizvoda“.

Dragutin Gajić