Živimo u vremenu, čudnom vremenu predrasuda, strahova, fobija od svega i svačega. Vremenu neprihvatanja, nezahvalnosti, prevelike želje za uspjehom a premale količine truda I svijesti da ništa ne može “preko noći”…
Piše:Adisa Softić
Okruženje u kojem se svakodnevno budimo, atmosfera na poslu ili u školi maksimalno deprimira iz nekih starih razloga. Stanje u državi, kriza i nedostatak prava na koje nas podsjećaju sa svih strana, izazivaju određene reakcije. Kod nekih prikrivene i blage a kod nekih javne i bezkompromisne .
Najčešće se te reakcije manifestuju u vidu “hrabrog” kritikovanja po društvenim mrežama, općeg nezadovoljstva, lošeg raspoloženja koje se prenosi “s koljena na koljeno”, zlih jezika i na kraju mračne aure koju sami na sebe svjesno ili nesvjesno navučemo. Razlozi nisu baš bezazleni, to se mora priznati obzirom da je društvo posljednih godina u nekoj vrsti balona koji konstantno raste i čeka upravo tako neku ”svečanu” priliku da pukne i nalijepi sve oko sebe. I one krive ali i prave; i pozitivce i negativce.. Ali.. Uvijek postoji ono “ali”… Kakvi smo to slabići postali pa to sebi dopuštamo? Zbog čega pored naše pameti, obrazovanja, očiju koje nisu slijepe dopuštamo da nam ovakve stvari preokupiraju život… Zašto eto upravo to okruženje u kojem se budimo sami sebi ne uljepšamo? Pa valjda sami sebe najbolje poznajemo?! Ne mora svako jutro započeti kafom i Crnom hronikom, može na million boljih načina koje ćemo pronaći samo ako se dovoljno posvetimo sebi ili osobi pored koje se budimo što je već samo po sebi divan početak novog dana.
Zašto na poslu aktuelne priče o ovima i onima; našim i njihovim bar na jedanput ne zamijenimo pričom o porodici, o prvačićima i ponosnim roditeljima, o slavljima, uspomenama i slično pa ćemo za promjenu s osmijehom izaći s posla. Neko je jednom rekao: “Atmosfera su dahovi, vodite računa o čemu razmišljate i pričate jer to su boje kojima bojite vaš dan ali i noć”.
Vrijeme u globalu jeste teško, ali činjenica da ste zdravi, da volite i da vas vole, da imate porodicu i dom u kojem nalazite mir je dobra osnova da lošim stvarima ne dopuštate da utiču na vas. Zadovoljite se onim šta imate i trudite se da postignete onoliko koliko smatrate da je vaš vrhunac, jer ni pretjerane ambicije nisu dobre. Ne dopustite da ovi tamni oblaci zamrače vaš pogled na svijet, vaš život učine monotonim i navedu vas da zaboravite na ono što život čini lijepim i vrijednim življenja.
Vrijeme je oblačno. Pada kiša. Ma ko je šiša, sunce je u nama samo ga trebamo pronaći i dopustiti da sija svako jutro.
IMLTV
