Stanje je roba stalno uvjetovano njegovim odnosom prema dvome: odredbama vjere i odredbama sudbine. U izvršavanju odredbi vjere robu je potrebna pomoć i podrška (el-avn), tačnije, to je za njega nužno. A u slučaju odredaba sudbine, on iziskuje blagost i samilost (el-lutf). Pa koliko je rob ustrajan i dosljedan u izvršavanju odredaba vjere, toliko zaslužuje i dobiva blagosti i milosti pri odredbama sudbine.

Ukoliko ispoštuje sve odredbe vjere, formalno i suštinski, tada mu se daruje blagost i samilost (el-lutf), formalno i suštinski. Međutim, ako odredbe vjere izvrši samo formalno, zapostavljajući njihovu suštinu i bit, tada je samilost koju dobiva ograničena samo na formalnost, dok u suštini njen utjecaj biva zanemarljiv.

UNUTRAŠNJA lLI SUŠTINSKA BLAGOST (EL-LUTF EL-BATIN)

Ako se pitaš šta je to unutrašnja ili suštinska blagost, može se reći da je to onaj osjećaj smirenosti i spokoja koji srce osjeća pri odredbi sudbine, te nestanak straha, tjeskobe i izgubljenosti iz srca koje se tada ponizi i pokloni pred svojim Gospodarem, gledajući u Njega. Rob se dušom i svojom nutrinom prikloni Gospodaru, i, obuzet promatranjem Allahove blagosti prema njemu, zapostavlja jačinu bola i tegobu koja ga je zadesila.

A spoznaja da ga je njegov Gospodar izabrao kao običnog roba da na njemu sprovede Svoje odredbe, zadovoljio se on time ili rasrdio, još više doprinosi da ne primijeti bol i nezgodu. Ako sa zadovoljstvom prihvati odredbu, bit će nagrađen Allahovim zadovoljstvom. A u slučaju da se rasrdi, bit će mu uzvraćeno srdžbom. Ova unutarnja blagost jeste plod te unutarnje aktivnosti, te se shodno njezinom povećanju poveća, odnosno u obratnom slučaju smanjuje.

”Riznica znanja” Ibn Kajjim el-Dževzijj

obrada i izvor: pravisavjeti.info