Statistika pokazuje da se iskontroliše svega dva posto uvezenih naftnih derivata u BiH, što govori o mogućem plasmanu goriva sumnjivog kvaliteta, kaže Ivanković.

Zakonska regulativa BiH znatno jednostavnije definiše uvoz naftnih derivata za razliku od zemalja regiona. Naime, pri uvozu naftnih derivata u BiH dovoljno je da uvoznik posjeduje certifikat o usklađenosti sa standardom i da odgovara carinskoj tarifi robe koju uvozi. Realno je moguće da kada cisterna sa uvoznim gorivom pređe bh. granicu, ona direktno ode na benzinsku stanicu bez prethodne kontrole kvaliteta. U ovakvoj situaciji najveću štetu trpe građani, ali i država.

Markiranje

Zemlje regije, Hrvatska i Srbija, uvele su pravila prema kojima se 100 posto uvezenih naftnih derivata kontroliše. Srbija je uvela dodatno obavezno obilježavanje (markiranje) naftnih derivata prilikom uvoza. Nacionalnim markerom tipa A markiraju se derivati nafte koji se stavljaju na tržište Srbije, dok se nacionalnim markerom tipa B markiraju derivati koji se stavljaju na tržište Kosova. Postoji još i izvozni marker. Hrvatska je svoje tržište i građane zaštitila uredbom kojom je regulisala trgovinu sa trećim zemljama, u koje ne svrstava članice EU i Turske. Ovim aktom je definisano da se proces uvoza naftnih derivata mora obavljati isključivo preko skladišta, terminala. Države su time apsolutno zaštitile svoje budžete, tržišta i građane. U BiH to nije slučaj.

– Statistika pokazuje da se iskontroliše svega dva posto uvezenih naftnih derivata u BiH, što govori o mogućem plasmanu goriva sumnjivog kvaliteta, kaže za naš list Aleksandar Ivanković, načelnik Uprave za marketing OPTIMA Grupe, kompanije koja se godinama zalaže za uvođenje protekcionizma tržišta na način kako su to uradile zemlje regije.

– Naše naftne derivate proizvedene u Rafineriji nafte Brod zbog stroge unutrašnje kontrole, koji odgovaraju međunarodnim standardima, bez problema izvozimo na strogo kontrolisana tržišta regije i Evropske unije. Samo u prošloj godini obavili smo više od 14.000 laboratorijskih testiranja i uzrokovanja, istakao je Ivanković. On je dodao da je kvalitet naftnih derivata proizvedenih u jedinoj domaćoj Rafineriji uvijek prioritet u poslovanju i prva tačka u strateškom planiranju.

Inspekcija

Na još jedan problem upozoravaju iz Udruženja prometnika nafte i naftnih derivata. Kažu, zakonski okvir u BiH solidno je uređen, ali naftaši nisu zadovoljni kako se on primjenjuje. Kako je kazao Milenko Bošković, predsjednik ovog udruženja, nisu zadovoljni jer su sada naftni derivati (gorivo) postali valuta plaćanja u državi, tako da nema više trgovačkog ili maloprodajnog lanca, te davatelja bilo kakvih usluga koji svoje usluge ne plaćaju gorivom.

– To je ono što je u suprotnosti sa zakonom, jer da bi se neko bavio prodajom naftnih derivata, treba imati poduzeće koje je registrovano i da mu osnovna djelatnost bude promet nafte i naftnih derivata, te treba imati najmanje milion maraka temeljnog kapitala i dvije licence, jednu koju izdaje FERK i drugu koju izdaje Ministarstvo trgovine. Federalna tržišna inspekcija također bi trebala malo bolje raditi svoj posao, uvesti red u ovo tržište jer je mnogo firmi koje imaju interne pumpe i interne rezervoare. Kroz te rezervoare zakon je predvidio da može proći stotinu tona, a ima firmi kroz čije je rezervoare prošlo i do milion litara, kazao je Bošković.

Sve dok BiH ne primijeni mjere reciprociteta kakve imaju zemlje regije i ne izmijeni zakonsku regulativu u smislu uvođenja obavezne kontrole kvaliteta na naftnim terminalima, prilikom uvoza naftnih derivata, tržište BiH ostaće najizloženije za uvoz naftnih derivata sumnjivog kvaliteta.