Ne volim “prenemagače”

Ponoviću jos 100 puta, ne volim “prenemagače”, tačnije “prenemagačice”, al’ nikako!

To su vam one koje dok odu u prodavnicu po hljeb, pa sve to prepričaju, neko može sagraditi kuću.

To su one koje od običnog izlaska na kafu prave filozofiju, one u čije se kuće nikako ne dolazi, jer aman, one su zaposlene.

Pa dok dođu, dok ručak, dok djeci kažu da se igračke nikako ne smiju dirati, jer poremetiće se kosmički raspored, premore i se i prođe dan.

I prođe tako i život, kao ravna crta sve u jednom tonu,  sve po ps-u,  kako mi volimo reći.

ponovi

Bez tog da ti srce zalupa jače, da se grohotom nasmiješ ili isplačeš kad skontaš da su ti djeca išarala zid u hodniku ili kad u pola noći staneš na lego kockicu…

Žive one tako za sebe i za svoje dobro i živjeće sigurno duže nego “ove” što im je malo i 24 sata za sve što su namjeravale 😉

Za portal pravisavjeti.info piše Merima Zilić