Mudri starac i prodavač

Danas mi dodje musterija, covjek od nekih 60 godina, prijatan, veseo covjek, poselamio se i hoce da kupi rukavice. I hajd ono, ja mu dam rukavice, one koje je trazio, kostaju 1 km.

Daje on meni 5 km, vracam mu 4, i on uze 2 km i daje mi, kaze: “De popij kafu”. Rekoh: “Ma ne treba, hvala ti”, ali on uporan ne da progovorit’ 🙂 I hajd, sta cu, uzmem ja, pozdravi se on i ode. Kad eto ti ga opet 🙂 pita koliko kostaju ove, i pokazuje na jedne od 2 km. Dade mi i za njih 2 km i daje mi opet marku na kafu. Meni crnjak pravo, znam da ce opet biti prepirke 🙂 rekoh: “ne mogu uzeti, sramota je”.

Ali kakvi, ne da se on pa kaze:” uzmi, ja znam zasto dajem”. Allahu Dragi, ako ne uzmem, kontam, ostacemo do mraka. Kaze on opet:” Vidim da si musliman, vjernik”. Prica on tako, a ja se kontam po cemu on to vidi, znam da mi nije toliko nurli lice 🙂 ali hajd nejse. Nastavi on pricu pa rece: “Postavicu ti pitanje na koje neces znati odgovor”. Veli: “Nisam ni ja znao kad je mene covjek pitao”. “Ne pocjenjujem te, ne znam sta znas a sta ne znas ali na ovo pitanje neces znati odgovoriti”.

“Hajd”, rekoh. Poce on pricu, kako je njemu nekada davno covjek rekao: “Omere, znam da si iz pobozne porodice, znam da si iz ucevne porodice ali neces znati odgovoriti na ovo pitanje”. I prica kako poce on njega hvaliti i ohrabrivati dok mu Omer ne rece: “hajd bolan kazi vise o cemu se radi”. Ovaj naistrag i upita: “Koje troje sija i u mraku (sija kao sunce)? I Omer poče koštati i nije skont'o ali kontam i ja 🙂 Hih, sta li me pita, na sta li misli?

Ma sta god da pocnem ne ide mi i ja se brzo predam, hajd bas da vidim sta li ce kazati. Kaze Omer: “Sabah, aksam i jacija”. I ja se zamislim. Pa dobro, ima smisla. Jos smo malo ostali, poselamili se i razisli ali meni to ne izlazi iz glave. I onako razmisljam, Boze dragi sto ti je Bosnjo, sto ti je musliman, sto ti je ne iskvarena dusa itd. I dum'o sam ja o tome najmanje jos par sati.

Vidis, ni on, ni njegovi roditelji nisu znali plaho o vjeri, nisu znali puno hadisa ni prevod ajeta, da ne govorim o knjigama koje su nama dostupne. Ali ta dobrota, neiskvarenost, taj duh sto odise, sto zraci, to je neopisivo, neizrecivo u rijeci. Nebrojano puta me takvi ljudi svarcaju na kafu, rucak, konak, a ustvari me ni ne poznaju.

Ja se kao kroz maglu sjecam tih nekih starih obicaja ali sto si blize gradu to je sve vise i vise izumrlo. Po selima jos uvijek ima, narocito kod tih starijih generacija. Ja da se pitam, Omeru nigdje drugo nije mjesto nego u sred Dzenneta. I onda mi automatski naumpade kako kod nas ima skupina koja te za malu gresku ili suprotno misljenje odmah salje u Dzehennem ili u nevjernike, ma halo ba, dozovite se, jestel’ normalni?

Te stvari su izmedju roba i Gospodara. Zar ne citate nista, zar do vas nije “doprla” vijest koliko je Gospodar milostiv. Ali necu s njima da kvarim ovaj lijep dozivljaj. Ponosan sam sto sam Bosnjak, sto sa musliman. Sto sam rodjen sa tradicijom nasih dida i nana a ujedno u vremenu gdje ti je sve dostupno. Apsulutno sve, pa ti bujrum, biraj ko ces biti i kakav ces biti. Misli na svoju buducnost, dozovi se dok nije kasno…

Autor:A.D.