Širom Bosne i Hercegovine mogu se vidjeti skupljači dobrovoljnih priloga za teško oboljele, u najčešćem slučaju za liječenje na stranim klinikama. I posredstvom medija građani se pozivaju da pokažu svoju humanost. Sve to navodi na pitanje koliko država vodi brigu o svojim stanovnicima oboljelim od najtežih bolesti, ali i na sumnju o zloupotrebama.
U Fondu solidarnosti pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja entiteta Federacija Bosne i Hercegovine kažu da država vodi brigu, ali i da ima zloupotreba, koje stvaraju pogrešnu sliku u javnosti. I u Fondu zdravstvenog osiguranja entiteta Republika Srpska potvrđuju da ima slučajeva kada se za pacijente prikuplja novac iako im Fond plaća cjelokupan iznos liječenja.
U prošloj godini Federalni fond solidarnosti odobrio je 430 zahtjeva za liječenje na stranim klinikama. Suada Kovačević, rukovoditeljica Službe za ino-osiguranje i liječenje u inozemstvu, navodi da će to koštati blizu 19 miliona KM (8,5 miliona eura).
Liječenje u inozemstvu
“U 2016. godini za troškove liječenja naših pacijenata u inostranstvu ispostavljeno je oko 15 miliona KM (7,5 miliona eura). Treba napomenuti da su stvarni iznosi daleko veći i da se procjenjuje još oko 4 miliona KM troškova koji još nisu ispostavljeni za 2016. godinu”, kaže Kovačević.
Navodi da Fond pokriva sve troškove, što uključuje kompletne račune na inozemnoj klinici, kao i troškove putovanja, smještaja i dnevnica za pacijenta i pratioca, ako je ovaj potreban, dok je za djecu do 18 godina pratilac obavezan.
“Najveći pojedinačni iznosi odnose se na transplantacije koštane srži i, sa komplikacijama i relapsom bolesti, dosežu do 800.000 KM (400.000 eura), te na liječenje opekotina visokog stepena – do 550.000 KM”, kaže Kovačević, dodajući da se najmanji iznosi odnose uglavnom na kontrolne preglede u Zadru (Hrvatska) u iznosu 100 eura.
Spisak pacijenata kojima je odobreno liječenje u inozemstvu nije moguće dobiti zbog zaštite ličnih podataka. To onemogućuje provjeru sumnji prema onima koji skupljaju novac za pacijente sa dijagnozom čije se liječenje finansira iz Fonda. Stoga smo ih pitali jesu li svjedočili zloupotrebama.
“Svjedoci smo svakodnevne zloupotrebe javnog mnijenja od strane pojedinaca putem medija, čime se udruženim aktivnostima dezavuiše javnost. Naime, u većini printanih medija, pa i TV-kuća oglašavaju se apeli za pomoć za liječenje u inostranstvu. Nažalost, takvi apeli se oglašavaju i za pomoć za liječenje osoba koje su oboljele od oboljenja za koje liječenje u inostranstvu u cjelokupnom iznosu pokriva i finansira Federalni fond solidarnosti. Na takav način javnost se dovodi u zabludu, a građani su ubijeđeni da će doniranjem određenih sredstava humanim gestom doprinijeti da se bolesnik liječi u inostranstvu, što zapravo nije tačno”, odgovara Suada Kovačević i podvlači da to ne znači da prikupljanje novca posredstvom humanitarnih akcija nije nužno. Pravilnikom o uvjetima i postupku upućivanja osiguranih lica na liječenje u inozemstvo nisu obuhvaćena sva oboljenja koja se ne mogu liječiti na bh. klinikama.
“Na osnovu Pravilnika, na liječenje u inostranstvo upućuju se pacijenti zbog 11 vrsta oboljenja: transplantacije koštane srži, operacija urođenih srčanih mana, rijetka oboljenja i osteosarkom kod djece, zatim neurohirurška oboljenja koja se liječe operacijom gama-nožem, embolizacija, koilovanje i stentiranje krvnih sudova, tumori oka, ekstenzivne opekotine preko 60 posto, transplantacija jetre, bubrega, srca, pankreasa i rožnice, transplantacija koštane srži kod odraslih, elektrofiziološka ispitivanja kompleksnih aritmija sa eventualnom radiofrekventnom ablacijom”, navodi Kovačević.
Pacijenti iz entiteta Federacija BiH najčešće se upućuju u Hrvatsku, Tursku, Austriju, Njemačku, Sloveniju, Francusku i Srbiju.
I to nije sve. U prošloj godini s Liste lijekova Fonda solidarnosti liječeno je blizu 12.000 pacijenata, na šta je potrošen približno 61 milion KM, kako navode u Službi za medicinsko-farmaceutske poslove. Na ovoj listi trenutno se nalazi 116 lijekova: za liječenje hepatitisa C i B, multiple skleroze, hemofilije i upalnih bolesti debelog crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis), kao i lijekovi za terapiju malignih plazmi, citostatici i citostatici s posebnim režimom propisivanja, imunosupresivi, lijekovi u tretmanu hemodijalize, antiretrovirusi, humani imunoglobulini i lijekovi za profilaksu respiratornog sincicijskog virusa (RSV-a).
Ugovori s klinikama
Pacijenti ne učestvuju u troškovima ovih lijekova, navode u Fondu, niti se ova lista odnosi na lijekove koje upotrebljavaju pacijenti koji se liječe u inozemstvu jer Fond u okviru ino-programa plaća i lijekove.
Prihod Fonda solidarnosti za 2016. godinu planiran je u iznosu 147,7 miliona KM, kako je ranije izjavila Novka Agić, direktorica Fonda. Ona je tada podvukla da su realne potrebe Fonda blizu 200 miliona KM, kao i da je u protekloj godini povećan broj zahtjeva za liječenje u inozemstvu.
U drugom bh. entitetu broj takvih zahtjeva smanjuje se. U prvih 11 mjeseci prošle godine broj upućenih osiguranika izvan entiteta Republika Srpska iznosio je 6.240 i bio je manji za 310 u odnosu na isti period 2015. godine. Ukupan iznos za liječenja van entiteta u 11 mjeseci bio je 18.781.908 KM, navodi Darija Filipović-Ostojić, šefica Službe za odnose s javnošću Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a.
Ovaj Fond u cijelosti pokriva liječenje onih pacijenata koji se liječe u klinikama s kojima ima potpisane ugovore. To su klinike u bh. entitetu Federacija BiH ili u Srbiji. U slučaju liječenja u klinikama u drugim zemljama, kao što su Italija, Austrija, Njemačka, Rusija, Fond finansira 30 posto ukupnih troškova liječenja, a u nekim slučajevima i više, u zavisnosti od mogućnosti Fonda, potreba drugih osiguranih lica, procjena uspješnosti liječenja i drugih kriterija.
U prošloj godini za liječenje u klinikama u spomenutim zemljama bilo je 70 rješenja u vrijednosti 1.641.753,90 KM, navode iz Službe za odnose s javnošću. Najveći iznosi su 213.000 KM za transplantaciju gušterače i bubrega u Francuskoj i 211.000 KM za transplantaciju srca u Beču.
“Da, primijetili smo da se, iako Fond za neko liječenje uplati i iznos od sto posto, i dalje skuplja novac u humanitarnim akcijama. Pošto Fond plaća zdravstvene usluge, moguće je da se organizuju humanitarne akcije zbog drugih problema, kao što su troškovi putovanja i smještaja, ali mi s tim nismo upoznati”, ističu u Službi za odnose s javnošću.
I pored značajnih materijalnih sredstava koje država utroši za liječenje najtežih bolesnika, humanitarne akcije još će dugo biti dio naše svakodnevnice. Povremene malverzacije, izgleda, mogu spriječiti samo oni koji organiziraju humanitarne akcije i mediji koji obavještavaju o njima. Oni bi u entitetskim fondovima trebali provjeriti pokrivaju li se za dotičnu osobu svi troškovi liječenja.
Izvor: Al Jazeera
