Kaže supruga “Ne idi Muamere, spavaj još malo, sinoć si do kasno radio”.

Rekoh, “neću, dosta je, odoh kod babe i mame”.

Nemoj buditi dijete nek spava, ma hoću, nek spava u autu odosmo mi, a ti pospremaj kuću.

I stigosmo, dedo uze unuka i obiđe kompletan komšiluk, poselami se sa svima, tog lijepog i sunčanog dana.
Klanjali smo podne zajedno, izgrlili se kao i svaki dan nakon namaza.

40min.kasnije moj babo je preselio u ljepši svijet.

Snažni zagrljaji sa jakim tapšanjem po leđima su bili naša svakodnevica.
Taj zadnji zagrljaj ne bih dao za svo bogatstvo svijeta.
Svi vi koji imate žive roditelje i druge bližnje ćete jednom shvatiti vrijednost tog zagrljaja.
Ikindiju nismo kljanjali zajedno, tapšale su me tuđe ruke.
Prije nego shvatite idite SAD i ODMAH ne čekajte da se odmorite i odspavate, zagrlite roditelje, jednom će to biti zadnji put.
Selam mom babi ovog lijepog aprilskog dana, i dalje osjetim tapšanje kao da se upravo dešava.