Međunarodni dan tolerancije

Islamska zajednica u Hrvatskoj
Medžlis Islamske zajednice Karlovac

MEĐUNARODNI DAN SNOŠLJIVOSTI ILI
TOLERANCIJE MEĐU LJUDIMA (16.11.)
-hutba-

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na posljednjeg Božjeg miljenika Muhammeda a.s., na njegove ashabe/prijatelje, ehli-bejt/njegovu obitelj, tabi’ine i tebe’a tabi’ine i na sve one koji doprinijeli da islam dođe do nas i u naše prekrasne krajeve.
Svjedočimo da je Jedan Bog Allah i da drugih bogova i božanstava nema, nešhedu en la ilahe illallah, i svjedočimo da je Muhammed a.s. Božji sluga i Božji poslanik, ve nešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu.

Cijenjena i poštovana braćo!

Prvi ljudi na Zemlji bili su Adem a.s. i Hava i od njih je nastao čitav ljudski rod na Zemlji. Najveći čovjekov neprijatelj i najveća opasnost po ovaj čitav ljudski rod je neznanje.

Čovjek zbog neznanja čini nepravdu drugima, uništava okolinu u kojoj živi, ustaje protiv istine, vodi ratove, pravi nered na Zemlji. Zbog neznanja čovjek će kobno završiti ovaj svijet i biti nesretan na onom.

Iako je Islam vjera znanja, čitanja, promišljanja i istraživanja, vjera koja ne poznaje vjerovanje bez znanja, ipak su muslimani u svom životu daleko od toga. Nepoznavanje osnovnih božanskih načela koja određuju odnose muslimana s nemuslimanima također je, kroz povijest pa do danas, jedan od razloga nekorektnog odnosa jednih prema drugima.
Da bi se te greške u međusobnim odnosima umanjile ili iskorijenile bitno je imati na umu sljedeća univerzalna načela:

a) Mali čovjek je, bez obzira na vjeru, naciju, jezik, boju kože najznačajnije Božje stvorenje. Kur’an je po tom pitanju jasan: „Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali.“ (El-Isra, 70.) Upravo to odlikovanje nalaže da se svakom čovjeku mora priznati njegovo pravo i sloboda.
Kada je pored Muhammeda a.s. prošla dženaza, ustao je iz poštovanja prema njoj. Rečeno mu je: „Božji Poslaniče, pa to je židovska dženaza?!“ Rekao je: „Zar nije čovjek?!“
b) Multireligioznost, multikulturalnost i multinacionalnost su Božje određenje. Allah je na ovom svijetu dao razum i pravo na slobodu izbora i opredjeljenja: ,,Tko hoće neka vjeruje, a tko hoće ni ne mora vjerovati.“ (El-Kehf, 29.) ,,A da je Gospodar tvoj htio sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjeri razilaziti.“ (Hud, 118.) Zbog ovoga i jeste oprečno Allahovoj doktrini prisiljavanje ljudi da postanu muslimani i pomisliti, a kamo li takvo nešto uraditi.
c) Vjernik musliman vjeruje da ovaj svijet nije svijet konačnog obračuna. To je isključivo Allahovo pravo na Sudnjem danu, gdje će On presuditi ljudima i reći tko je bio u pravu, a tko u krivu. Zbog toga, musliman ne osjeća nikakve kontradiktornosti između svog vjerovanja i vjerovanja nemuslimana, i naređenja da se mora odnositi prema njima na najljepši način: biti pravedan prema njima, činiti im dobro i priznati im ideološki izbor.
d) Vjernik musliman mora imati na pameti da je Allah naredio pravdu, da voli lijep moral i lijep odnos prema drugima, pa makar to bili i osobe koje ne vjeruju u Boga, a Bog ne voli nepravdu i kažnjava nasilnike, pa makar oni bili i muslimani.
Svevišnji Allah dž.š. kaže: „Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima osjećate ne navede na nepravdu. Pravedni budite, to je najbliže čestitosti i bojte se Boga.“ (El-Maide, 8.) Poslanik islama Muhammed a.s. je rekao: „Dovi (molbi) onome kome je učinjena nepravda (mazlumu), pa makar i nevjerniku, put uslišenja je otvoren.“

Kako su dani hadža i dani hidžre iza nas navest ću nekoliko poruka Božjeg poslanika islama Muhammeda a.s. izrečenih na ovu temu u govoru na svom Oproštajnom hadžu:
”O pravovjerni, bojte se Allaha i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima. Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete s Gospodarom vašim. Čovjek je djelo Božje i neka je proklet onaj tko to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad.
Stvari koje su vam date u amanet, čuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su. Krvna osveta i kamata iz poganskih vremena neka prestanu zauvijek. Bog je dopustio poštenu trgovinu i na glavnicu imate pravo a, kamatu je strogo zabranio. Ne budite ni tlačitelji ni tlačeni. Kamate i krvna osveta ne postoje više ni u jednog pravog muslimana.

Bog je naredio da više ne bude kamata, a prve kojih se odričem neka budu one moga amidže Abbas ibn Abdul-Mutaliba koji ima mnogo dužnika.
I cijena krvi se ukida, a prva koje se odričem neka bude cijena krvi moga sinovca Amir ibn El-Haris ibn el Mutalliba koga su kao nevina dječaka ubili ljudi iz plemena Huzajl, sve treba oprostiti.
O vjernici, bojte se Boga i oprostite svojim dužnicima kamate. Ako poslušate moj savjet, vaša će se imovina uvećati jer vam ostaje glavnica za pošten rad i trgovinu.“

Još jedan dokument, među mnogobrojnim o ovoj temi iz povijesti islama jeste AHDNAMA Sultana Mehmeda Fatiha, koji je 1453. osvojio Istanbul i za koga je Muhammed a.s. je rekao: ,,Zaista će Konstantinopol (Carigrad-Istanbul) biti osvojen. Divan li je taj osvajač, divna li je njegova vojska.“
A 10 godina poslije (1463. godine) je osvojio i Bosnu i donio joj islam, no noć prije nego što je ušao u Bosnu Sultan Mehmed El-Fatih je usnio san u kojem je vidio vatru i oko nje trojicu časnih ashaba, kasnijih halifa: Ebu Bekra, Osmana i Aliju. Kad se probudio, pitao je šejha Akšemsudina značenje sna. Evo što mu je šejh odgovorio:

„Osvojit ćeš Bosnu. To što si sanjao vatru znači da će u njoj gorjeti plamen vjere. To što si sanjao Ebu Bekra znači da će Bosna biti zemlja iskrenih ljudi koji bogatstvo neće štedjeti za dobrobit islama. To što si sanjao Osmana znači da će Bosna iznjedrit dosta učenjaka lijepoga morala i da će se u njoj uvijek učiti Kur’an. To što si sanjao Hazreti Aliju znači da će ta zemlja Carevini dati dosta ratnika koji ce kročiti stopama časne obitelji Muhammeda a.s. i da će taj narod krasiti odvažnost i junaštvo.
Šteta što nisi sanjao Omera r.a. jer to znači da u Bosni nikada pravde biti neće i da će se njen narod uvijek morati boriti za nju!“

Pa tako Sultan Mehmed Fatih u svojoj čuvenoj AHDNAMI kaže:

„Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće:
Neka nitko spomenutim (Franjevcima) i njihovim crkvama ne pravi smetnje i neka ih nitko ne uznemiruje.

Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu.

A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni.

Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva.

Neka se nastane u svojim samostanima i neka nitko, ni moje visoko veličanstvo, ni itko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti itko od stanovnika moga carstva, – ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute.

Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve.

Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva.

Zbog toga spomenutim velikodušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se sljedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhammeda), i tako mi sablje koju pašem, – nitko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi.“
Razlike među nama trebamo gledati ovako: s drugim sam bogatiji, s drugačijim sam i sam zanimljiviji, s različitim sam posebniji, s mnoštvom sam društveniji, a sam sebi nikada ne mogu biti svrha i sam sebi nikada ne mogu biti dovoljan. Gledajući drugačije izvan ovog konteksta je pogrešno i krivo shvaćanje vjere koje može dovesti do nerazumijevanja, neshvaćanja pa čak i sa znatnim posljedicama za nas i druge.

Površnost i forma(lizam) su strane ljudskim univerzalnim vrijednostima, a prema tome strane su i vjer(i)ama koje nas mogu odvesti do razilaženja, napetosti pa čak i do nemira u dušama, (ne)suradnji, udaljavanju, mržnji i svemu lošem. Zato moramo biti pažljiviji, tolerantniji, širokogrudniji i nadasve otvoreniji za druge jer će drugi biti otvoreniji za nas. Ljubav je ta koja nas spaja i svi je imamo i zato je moramo iskoristiti za dobro sa svima i sa samim sobom.
Iskoristimo prednost drugih bogomolja u našem okruženju, otvorimo vrata njihova, posjetimo ih, njih i njihove prvake jer ćemo tako otvoriti i vrata naše džamije drugima za upoznavanje i obaranje barijera među nama. Vodimo dijalog s drugima, a ne monolog sa samim sobom.

Za dijalog je potrebno najmanje dvoje, a nas ima i više od toga. To je naše bogatstvo, ali i naša budućnost koja alternativu nema.
Kada se sve ovo ima na umu, vjerujemo da bi i život bio lakši i draži, razumljiviji i tolerantniji, i s puno manje grešaka i nepravde prema drugima.

Molim Uzvišenog Boga za mir, slobodu i sigurnost, mir i slobodu svakog naroda kao i za mir, slobodu i sigurnost cijeloga svijeta. Amin!

Sjetimo se danas svih nevinih žrtava u herojskom gradu Vukovaru i zamolimo Svevišnjeg Allaha dž.š. da se ta tragedija više nikome i nikada ne dogodi, a dužni smo se sjećati. U ovim trenutcima smo sa kolonom sjećanja koja hodi vukovarskim ulicama i u miru zajedno s njima molimo se za nevine žrtve i za mir u domovini i mir u svijetu. Amin!

Na kraju molim Svevišnjeg Allaha dž.š. da nam podari složnost, da na nas prospe džematsko jedinstvo, da nam džamija bude draža od naše kuće, a džemat prihvatljiviji od našeg inata.

Amin!

Molim Allaha dž.š. da oni koji danas nisu s nama ako su bolesni da ih ozdravi, ako su na putu da ih vrati s puta, ako su zalutali da ih uputi na pravi put, oni koji su preselili da im oprosti grijehe i uvede ih u džennet, da nam primi i kabul učini našu današnju hutbu i da krenemo u izgradnju naše džamije u džematu Maljevac.

Amin!

Maljevac, 18.11.2016.g.

Admir ef. Muhić
Glavni imam