Manifestacija izviđača s učesnicima iz svih krajeva B i H u Mostaru

Savez izviđača Grada Mostara u subotu organizira Mostarske susrete 2017, tradicionalnu manifestaciju izviđača s učesnicima iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.
Bila je to prilika da posjetimo mostarske izviđače i u razgovoru s Irfanom Katicom, načelnikom Saveza izviđača Grada Mostara, porazgovaramo o ovoj vrijednoj organizaciji, a pomalo zaboravljenoj ideji.

Mostarski susreti 2017 okupit će više od 300 učesnika, a osim naših izviđača dolaze i gosti iz Crne Gore. Prijavljeno je 56 ekipa u dvije kategorije, Vesela olimpijada za pčelice i poletarce te Izviđački višeboj za mlađe izviđače i planinke.

Izviđači su drugačiji ljudi, odgajani na druženju i ideji zajedništva, govori nam Katica te naglašava da se to u Mostaru posebno osjetilo neposredno poslije rata.

Izviđači pioniri mostarskog ujedinjavanja
“Savez izviđača Grada Mostara bio je prva organizacija u gradu koja se ujedinila poslije rata, tek četiri godine poslije nas su došli drugi. Dok je još Hans Koschnick upravljao gradom, sjedili smo u Hotelu Ero i dogovarali ujedinjenje” govori nam Katica.

Od izviđača smo još čuli da su i nova imena mostarskih odreda Stari Grad, Radobolja i Neretva odabrana da simboliziraju jedinstvo. Neretva i Radobolja su rijeke koje se u Starom Gradu ulijevaju jedna u drugu.

Nekad je bilo pet izviđačkih odreda u Mostaru, sad djeluju tri. Zanimljivo je da je prvi izviđački odred u našoj zemlji osnovan baš u Mostaru. Bio je to Odred Ivo Lola Ribar, današnji Neretva, daleke 1951. godine.

“Inače, u cijeloj Bosni i Hercegovini izviđači imaju dobre odnose, nema tu onih naših klasičnih podjela i previranja, kao u drugim društvenim segmentima”, govori nam Katica.

Jedno je svijet, drugo smo mi
Skautski pokret je najbrojniji svjetski pokret, priča nam naš sagovornik te dodaje kako mi u Bosni i Hercegovini nismo ni kap u moru svjetskog pokreta.

“Ima nas negdje blizu 2.900 članova, a u svijetu je više od šest miliona. Redovno se održavaju i svjetske smotre Jamboree, kao svojevrsne izviđačke olimpijske igre, samo nema takmičenja, ljudi se druže. Ove godine se baš ide u Ameriku, a prošle godine smo imali predstavnike i na smotri Jamboree u Japanu”, kaže Katica.

Razlika je između stanja u svjetskom pokretu i naših izviđača.

“Svjetski skauti rade po dosta drugačijim standardima i te organizacije su veoma bogate. Kod nas je godišnja članarina 10 KM, a pola djece je i ne plati”, uvodi nas u problematiku domaćih odreda Irfan Katica.

Izviđači kao socijalna ustanova za djecu
Djeci je kod nas skoro sve besplatno, prilagođeno aktuelnim društvenim i ekonomskim prilikama.

“Osim tradicionalnog logorovanja na Boračkom jezeru, djeca ne plaćaju ni marku za aktivnosti u kojima učestvuju. Sad smo išli na takmičenja u Zenicu i Tešanj, to sve nekako pokrijemo prije svega ličnim donacijama. Kad se pogleda pošast raznih drugih aktivnosti koje se nude djeci za mnogo novca, izviđači na nekim starinskim osnovama dođu kao svojevrsna socijalna ustanova”, kazuje nam naš sagovornik.

Moderna kretanja otuđuju ljude jedne od drugih, a to se posebno i plastično vidi i kod izviđača.

Tehnologija neće uništiti izviđače, ali bi mogla čovjeka
“Tehnologija i ovo novo doba neće uništiti izviđački pokret, ali bi roditelji i njihov odgoj mogli uništiti djecu i nove generacije. Zapad se vraća tim tradicionalnim stvarima, dok naši idu u kontra smjeru. Kod nas na sastanku svako dijete tipka na mobitel, a roditelji ne daju da na logorovanjima spavaju pod šatorima. Prije koju godinu smo imali kolege iz Belgije na proputovanju pa smo ih ugostili u našem kampu na Boračkom jezeru. To su izviđači kao oni koji su kod nas bili pedesetih godina prošlog vijeka, bez mobitela, neće struju u šatoru i slično”, rezimira probleme i izazove ovog vremena Katica.

Ipak, i danas se može sjajno raditi s djecom, samo treba mnogo volje, a nedostaje i ljudi koji bi na sebe preuzeli organizacijske i edukacijske aktivnosti. Tada bi bilo i još više djece. Odlična su školska takmičenja koja se organiziraju u saradnji s mostarskim osnovnim školama.

Vrijednosti koje su i danas potrebne
Izviđački pokret nastao je 1907. godine kad je Robert Baden Powel svoja iskustva iz Burskog rata pretočio u principe koji su potrebni jednom savremenom, mladom čovjeku. Izviđački pokret idejno je osuvremenjivan, ali on i danas može imati ozbiljnu ulogu u odgoju i obrazovanju zdrave ličnosti.

Mostarski izviđači sve rade potpuno besplatno i na razne načine se snalaze da bi mogli ostvariti svoje aktivnosti.

“Teško je doći do novca, izviđači, posebno u Mostaru, su potpuno zaboravljeni. Od grada godišnje dobijemo 1.500 KM, što nam nije dovoljno ni za jedne godišnje susrete koje organizujemo. Aktivnosti finansiramo donacijama, kad logorujemo na Boračkom jezeru neko pokloni pola tone krompira, neko brašna, neko ostale hrane, autobus nam daju besplatno, niko nam ne daje novac”, priča nam Katica.

Velike sredine u Bosni i Hercegovini su lošije što se tiče izviđača od onih manjih, izuzetak je jedino Zenica. Sarajevo, Tuzla i Mostar imaju problema s brojem članova. U manjim sredinama, gdje djeca imaju manje prilika za druge aktivnosti, pokret je jači. Posebno su vrijedni i brojni odredi u Tešnju, Varešu, Jablanici… Regija ima sličnu situaciju kao i naša zemlja. U Hrvatskoj se dosta solidno radi, dok Srbija ima manje registrovanih odreda nego Bosna i Hercegovina.klix.ba