Ljubav prema kuhanju, umijeće i tajne dobro pripremljene baklave naslijedila je od pra pra nane Zubejde-hanume Abadžić-Harba, u to doba nadaleko poznate ašči-kadune.
Tokom svoje bogate historije Bosna i Hercegovina je zapamtila raznolike kulturne utjecaje koji su ostavili traga i u njenoj gastronomiji. Može se kazati kako je tradicionalno kulinarstvo u našoj zemlji usko vezano uz tursku i grčku kuhinju, a usljed austrougarske vladavine prisutni su i brojni utjecaji iz srednje Evrope.
Ta šarolikost posebno je vidljiva u Sarajevu. I danas se u nekim porodicama, recepti za tradicionalne slane i slatke zijafete prenose s generacije na generaciju.
Takav običaj je i u porodici Bedrije Tulek, vrsne majstorice za baklavu, iz čijih ruku svakodnevno izlaze najukusnije vrste ovog poznatog istočnjačkog deserta.
Ljubav prema kuhanju, umijeće i tajne dobro pripremljene baklave naslijedila je od pra pra nane Zubejde-hanume Abadžić-Harba, u to doba nadaleko poznate ašči-kadune.
OSTALA BEZ POSLA
U početku su se Bedrijinim kolačima sladili komšije, rodbina, prijatelji, a onda je prije 16 godina, kada je ostala bez posla, odlučila spojiti ugodno s korisnim. Za slatke delicije Sarajke brzo se pročulo i izvan granica naše zemlje, pa su posjetioci glavnog grada BiH kao poklon porodici i prijateljima u svojim zemljama nosili baš njenu baklavu.
“Danas na tržištu imate svašta, svakakvi se proizvodi nazivaju baklavom. Prave kolač sa suhim šljivama, pa je nazovu baklava. To može biti samo slatka pita. Zna se od čega se i kako pravi baklava, a posebno sarajevska. U nju se stavljaju orasi, tirit, maslo i jufka koja se ručno razvija i suši”, pojašnjava Tulek.
Iz dućana baklava, koji se nalazi u starom dijelu Sarajeva, a u koji kada uđete ne znate šta biste prvo probali, izlaze samo najukusniji zalogaji. Sarajevska baklava, ružice, kajmak pituljice, pa čuvena džandar baklava koju Bedrija pravi s orasima, bademima i lješnjacima.
“Priprema džandar baklave traje najmanje dva dana i sve se radi ručno. To je zaboravljeni kolač kojeg sam uspjela vratiti u jelovnik naših ljudi, barem kada su praznici. Proces pravljenja je jedinstven. Prvo se ručno razviju jufke, a onda se stavljaju na oklagije i suše po nekoliko dana. Suha jufka potom se skida s oklagija, reže na određene veličine, peče i zalijeva agdom, filuje slatkim kajmakom, orasima, lješnjacima, bademom.”
POMAŽE SIN VEHID
Ovih dana u dućanu je posebno živo jer valja na vrijeme pripremiti narudžbe za Kurban-bajram koje su sedmicama ranije pristizale. Bedriji u poslu pomaže sin Vehid, koji je završio fakultet, a kako se nije mogao zaposliti u struci, odlučio je pomoći majci, ali i sebi.
“Pred praznike imamo više posla nego ostalim danima, ali uz dobru organizaciju, sve se stigne na vrijeme. Najvažnije mi je da mušterije budu zadovoljne, a čini mi se da sam do sada bila na pravom putu, jer je puno onih koji godinama naručuju baklavu kada su vjerski praznici, nova godina, rođendani”, ponosno ističe naša sagovornica.
Ima Bedrija i zbog čega biti ponosna jer su njene delicije otišle na sve kontinente osim Australije. Probale su ih mnoge strane, ali i domaće ličnosti iz svijeta politike, glume, muzike, medicine… Hvali nam se kako su o njenim zijafetima pisali i strani mediji – italijanski i španski.
“Dugačak je spisak onih koji su probali džandar baklavu. Izdvojila bih bivše hrvatske predsjednike Stjepana Mesića i Ivu Josipovića. Supruga Ive Josipovića Tatjana i danas često iz Zagreba naruči baklavu, ali i drugi stanovnici koji, kada dolaze u naš grad, nazovu da im se pripremi baklava. Tu su i naši bivši ambasadori Hasan Muratović i Bisera Turković, te Mustafa Mujezinović koji je za iftare naručivao baklave. Pomenula bih i suprugu našeg kralja narodne muzike Halida Bešlića, Sejdu”, otkrila nam je Bedrija Tulek neke od svojih stalnih mušterija.
