Ljubavna bolest mladog Selvada iz Bužimu

Istinit životni događaj mladog Selvada iz Bužima za pouku i ibret mnogima koji su na putu traganja za svojom ljubavi. Jesmo li mi Selvad ili Ella, odgonetnimo nakon istinite priče i napisane istoimene pjesme.

23.4.2012. godine kad se probudio nije ni pomislio da bi se moglo nešto desiti njemu slično što se tog dana dogodilo. Tog dana kada je završio s poslom u svojoj firmi otišao je s prijateljima na piće u obližnju bužimsku čaršiju. Kada su se vraćali nazad dogodio se jedan događaj koji će promijeniti cijeli njegov život pa čak i fizički izgled. Nedaleko od kuće kojoj su se uputili, Božjom voljom, imali su tešku saobraćajnu nesreću.

Nije bio pri sebi neko vrijeme. Kada se probudio osjećao je strašne bolove u ruci, nozi, a tako i u predjelu glave. Osjetio je da ga krv oblijeva preko lica, ali nije on to vidio jer su mu oči natečene bile i spriječen je bio da bilo koga raspozna osim po glasu. Ne tako brzom intervencijom hitne pomoći prebačen je u Kantonalnu bolnicu u Bihaću gdje je smješten na odjel i gdje su mu izvršili potrebne zahvate.

Bol u glavi, u predjelu noge i ruke kulminirala je njegovim obilnim povraćanjem. “Da li sam to izbacio strah iz sebe ili su to sve neke nečistoće i grijesi koje sam radio do tad? Ili, Bože, da li mi to duša izlazi?” -pitao se mladi Selvad.

Zaspao je, ali ni danas ne zna kako. Probudio se sljedeći dan kada je upoznat sa zahvatima koje će mu raditi na tijelu. Na sve je bio upozoren od medicinskog osoblja, ali ne na zahvat koji mu je urađen tog dana u 14 sati i 30 minuta baš na današnji dan. Bio je to najdraži zahvat kojim je otklonjena sva njegova bol, a s bolom i srce. Pitate se da li je to moguće! Naravno da nije. Srce je još bilo u njemu, ali od tog trenutka ono je počelo kucati za Ellu. Da, u pravu ste ukoliko ste pomislili na vjerovatna čudesa.

Na današnji dan Selvad je upoznao Ellu

Nevjerovatno, ali istinito za jednu djevojku koja mu je došla u posjet. Svi drugi koji bi došli bili su nevažni. Bitno je da dođe Ella kako ju je Selvad običavao zvati. Dolazila je više puta na dan da ga obiđe i da ima uvid u njegovo zdravstveno stanje. Prilikom tih posjeta upoznavali su se sve više i više. Naravno kako smo mi ljudi svjedoci 21. stoljeća i tehnologije pratili su svoju komunikaciju suvremenim metodama. Kada Ella nije uz njega, upoznavanje je nastavljeno s porukama.

Ona je učinila da mu tih 15 dana bolničkog liječenja veoma brzo i prijatno prođe i dočekao je taj dan da ide kući. Bio je malo i žalostan jer neće imati više priliku da svaki dan viđa Ellu.

Čežnja i želja za njom trajala je svega dva dana otkako je izašao iz bolnice. Onako “zakrpljen i pocijepan” uputio se iz Bužima za Bihać kako bi se družio s Ellom, da zajedno ispijaju kaficu, da joj gleda najljepše oči. Ali, nažalost dođe i tome kraj. Vrijeme je da se ide kući nakon posjeta Bihaću. Opet neko tmurno lice izazvano fizičkom, ali i duševnom boli. Rastanak.

Poruke se pišu, misli se na nju usmjeravaju, razgovara se na mobitel do sljedećeg susreta. Da, i došao je ponovo taj dan, ali nije ni sanjao da će to biti odmah sutra i ponovo je vidio svoju Ellu. Radost, sreća i ushićenje nisu se mogli sakriti. Oduševljenje nije krio. Čak je pokušavao da je očara s pokretima svoje teško pokretne slomljene ruke.

Četrnaestog maja dolazi do samog zapleta ove istinite priče. Tog dana kada je proveo trećinu dana s njom uz lijepe razgovore i naravno uz već nabačen osmijeh, u jednom trenutku ju je poljubio i upitao da li će mu biti djevojka. Na njegovu iskrenu radost i sreću Ella je pristala. Selvad je bio najsretniji momak na svijetu. Bio je ushićen, sretan, radostan, nasmijan, veseo. Toliko sretan da je zahvaljivao Bogu i na trenutku koji je proizveo njihovo upoznavanje, a to je nesretni udes.

Svaki dan je bio dan iz snova. Bilo je šapata, nježnosti, lijepih riječi, ponekad malo nepromišljeno grubih, ali brzo su jedno drugom opraštali. Prolazio je mjesec po mjesec, a njihovoj ljubavi nije bilo kraja. Uživali su oboje u svojoj vezi. Dugi razgovori koje će vječno pamtiti kao i na hiljade poslanih i primljenih SMS poruka od svoje Elle ostat će neizbrisiv trag ljubavi koju je Selvad doživio, koju je s ponosom svima predstavljao. I sve je to tako lijepo trajalo. Bilo je bajno, ispunjene ljubavne čari. Viđali su se tajno i često. Jednostavno, bilo je besprijekorno. Znali su i najmanju tajnu vezanu jedno za drugo. Vjerovali su jedno drugom. Bili su podrška i potpora u nekim iskušenjima koje im je Bog poslao. Ako ste bili zaljubljeni i ushićeni lebdjeli ste iznad svega. Ništa vam nije bilo važno baš kao Selvadu i Elli.

“Hvala ti Svemogući Bože na 433 sata, 30 minuta i 21 sekundi razgovora koje sam s njom obavio. Hvala ti Bože na 5 973 SMS poruke te 65 MMS poruka,” -bile su Selvadove riječi kojima se obraćao Bogu, a koje sa sjetom iskazuje u svom sjećanju.

Najteža mu je bila ona 5 969. poruka koju je dobio 27.02.2013. godine, dan prije njegovog rođendana, sljedećeg sadržaja: “Stvarno ti želim ovo dugo reći, ali evo došao je trenutak da ti kažem. Ne mogu više biti s tobom. Jednostavno želim biti sama.” “ŠTA?” -upitao je Selvad samoga sebe. Da li je moguće da mu se svijet u jednom momentu srušio!!! Ali nažalost, tako je. “POTREBNA JOJ JE SAMOĆA?” -pitao se pogođeni Selvad.

“Naravno, koga lažeš? Nisam beba,” -trudi se Selvad i pokušava to razjasniti da vidi da li se Ella šali jer je voljela zbijati šale. Ali ne. Ona je ono srce što je kucalo za nju iščupala i bacila ga na pod. Ali da je samo to još je uzela i stala nogama na njega i zgnječila ga tako da više nikog ne može voljeti. Još je i uvijala svoje stopalo gnječeći Selvadovo srce. “Moram ići da povratim,” -prekida svoju ljubavnu ispovijest mladi dvadesetčetverogodišnji Selvad iz Bužima.

On moli Boga da je sve ovo još uvijek samo u njegovoj glavi i da će se probuditi 23.4.2012. godine u zagrljaju svoga prijatelja Aldina koji mu je pomagao kada su imali udes. “Želim da je ovo samo san,” -zaključuje Selvad i okreće glavu u čošak zida kao da ga zid razumije pa njemu klima glavom. Ali i šta da se probudi tog dana s ovim znanjem? To ne bi ništa promijenilo. Opet bi svoje srce dao njoj jer je ono njeno iako zna kakav će biti kraj.”Znaj da sam te iskreno VOLIO i VOLJET ĆU TE UVIJEK. ZA VOLJENU ELLU.” -pokazuje mi svoju zadnju SMS poruku koju je poslao Elli.

Valjda je to ispušni ventil da nekome svoje ljubavne jade ispovijedi nakon čega očekuje da mu barem malo bude bolje. Ne samo Selvad nego i svi oni koji doživljavaju isti ovakav slučaj. Jednostavno imate potrebu ispustiti sve iz sebe kroz taj ispušni ventil što se slušanje zove. Naravno, ako vas ima ko saslušati. Teško je shvatiti i opisati ljubav. Ljubav je neopisiva. Nije ljubav ako ti se sviđa nečija ljepota, izgled, porijeklo, glas. Nije ljubav kad nekome kažeš da ga voliš, kad nekome poklone daruješ. Ljubav se ustvari ne može opisati ili jako jako teško, kada voliš cijelu njegovu ili njenu porodicu bez da ih poznaješ, kada ti se sve čini laganim, kada svaki dan tj. svako jutro prva miso bude on ili ona, kada u mislima ideš tako daleko da ni sam ne znaš zašto. Ah ta ljubav!

Ljubav je kad nemaš razloga za opisom te osobe, ali ti ne izlazi iz glave, dan i noć. Ljubav je kad ne možeš opisati i kad ne možeš riječima iskazati tu ljubav, taj osjećaj. Ljubav je kad si sam i gledaš u zid, a istovremeno zamišljaš tu osobu i osmijeh na svom licu neopaženo praviš. Ljubav se samo doživjeti može, iskusiti. Sve ono šta vam drugi pričaju o ljubavi upravo nije ljubav. Ljubav se živi i kuša. Ljubav se samo probati mora.

LJUBAVNA BOLEST

Čeznem.
Vehnem.
Gorim.
Nestajem.

Ponavlja mi se to u zadnje vrijeme
Od kad nisi tu pored mene.
Uzimam lijek što mi treba.
Osjećam olakšanje, dolazi s neba.

Utjeha je moja zdrava hrana
Kad mi se smiješi tvoja nada.
Spasi me Bože ove more.
Glavu upirem Tebi gore.

Za portal www.pravisavjeti.info piše : Admir Muhić