Stoljećima je na brdu Mlađevac iznad Drine građena i dograđivana čuvena tvrđava.

Legenda kaže da ga je gradila prokleta Jerina, žena srpskog despota Đurđa Brankovića, a u njemu je živio i čuveni derviš, Šejh Hasan Kaimija.

Tvrđava je poznata pod imenom Kula Grad ili Đurđev Grad.

To bila jedno od najvećih i najočuvanijih srednjovjekovnih utvrđenja Bosne i Hercegovine.

Postoje pretpostavke da je na istom mjestu bio rimski grad Ad Drinum.
Danas se u ruševinama na površini od 49.000 m2 raspoznaju Gornji, Srednji i Donji grad.
Srednjovjekovni period
Srednji grad, Velika kula. Prva kula koja je podignuta u graditeljskoj cjelini starog zvorničkog grada je Velika kula u središnjem dijelu utvrđenja. Prvobitno to je bio tipično srednjovjekovni kompleks sa pravougaonom kulom i malim oborom oko nje. Zaravan duga 60 m, na kojoj je kula sagrađena, bila je sa svih strana, osim sa sjeverne, okružena nepristupačnim strminama.

Dvorište kule je opasano masivnim i do 2,0 m debelim zidovima. . Kula je zidana od pritesanog kamena iz okoline. Za zidanje je korišćen krečni malter u velikim količinama, a mjestimično i za zaravnavanje spoljnih i unutrašnjih lica zidova. Jezgro zida čini smjesa od lomljenog kamena i maltera. Gornji dio kule, u visini od 4 do 7 m, dozidan je kasnije. Pri samom vrhu, na sjevernoj i istočnoj strani, nalazi se po jedan prozorski otvor sa polukružnim završetkom.

Na zapadnoj strani kule naziru se ostaci sličnog otvora. U blizini otvora su četiri konzole koje su nosile neku isturenu dogradnju, te ostatak puškarnice koja je služila za kontrolisanje ulaza u kulu. Ispod konzola, u vodoravnom nizu, uzidani su metalni obruči, slični topovskim cijevima, nepoznate namjene.
Gornji grad. Novi način ratovanja, upotreba vatrenog oružja i potreba da se ovaj kompleks bolje zaštiti sa sjeverozapadne strane uzrokovali su razvoj Gornjeg grada. Ovaj dio grada leži na platou okruženom visokim zidom. Pri vrhu platoa podignut je glavni odbrambeni štit u kom je vjerovatno bila i jedna kula.

Na sjeverozapadnoj strani ovog štita je bio iskopan poprečni jarak. Na krajnjoj istočnoj strani platoa, na najdominantnijem mjestu, stajao je bastion ili jedna od kula koje se pominju u izvještaju kralja Matije. Sa južne strane od ovog bastiona vodio je put do Velike kule.

Put je bio zaštićen sa obje strane visokim zidom koji je sačuvan, uglavnom, u tragovima i do visine od 1,0 m. Bastioni su nekada stajali i na pristupačnijim stranama platoa, ali su se sačuvali samo južni. U ovakvom obliku grad je stajao do 1433. godine, kada ga je zauzeo despot Đurađ Branković.

Osmanski period
Važnost Zvornika kao pograničnog grada došla je do izražaja i u osmanskom periodu, kada je grad dodatno utvrđen i proširen.
Donji grad. Zauzimao je površinu od 7.600 m². Uz rijeku Drinu, u prvim godinama osmanske uprave, sagrađena je osmerougaona kula. Kao građevinski materijal Osmanlije su koristile stećke sa obližnje nekropole.

Kula je zatrpana do 8,0 m visine. Na vrhu je prostorija sa pet topovskih otvora i kamin. Na zapadnoj strani je ulaz sa polukružnim nadvratnikom. Sjeverno od ove sagrađena je još jedna kapijska kula. Grad je dalje utvrđen po strmim liticama izgradnjom različitih uporišta koja su povezana zidovima. Tako je zatvoren krševiti prostor u obliku trougla, poznat kao Srednji i Donji grad.

U 17. i 18. vijeku utvrđenje poprima savremeniji izgled. Za izgradnju novih objekata primjenjivali su se noviji materijali i tehnike gradnje. U Donjem gradu, na mjestu ranijih kapija, najprije su sagrađene kapi kule. Uz njih su, zatim, podignute tabije i iskopani jarci, duboki od 4,0 do 6,0 m.
Sjeverni ulaz u grad vodio je ispod kapijske kule. Kula je masivni jednospratni objekat kvadratne osnove. Kroz prizemni dio vodio je ulaz u grad, a na spratu je jedna prostorija koja je na sjeveru imala topovski otvor, a na jugu ulaz u prostoriju u koju je bilo moguće ući samo uz upotrebu ljestvi.

Pred kulom je bio velik jarak zidan tesanim kamenom, dubok 5,0 m, a širok 6,0 m. U osmanskom periodu Gornji grad pretrpio je značajne prepravke, tako da se od starih zidova sačuvao samo južni zid, a ostali u temeljima.

Zauzimao je površinu od 8.000 m2. Na mjestu ranije srednjovjekovne kule izgrađen je Veliki bastion. Prizemlje prvobitne kule je pretvoreno u podzemni hodnik (dimenzija 10 X 2,5 X 2,5 m), pokriven poluobličastim svodom, a služio je kao veza zapadne tabije bastiona sa središnjim dijelom tvrđave.

Nad podzemnim hodnikom je nabijen sloj zemlje, debeo 2, 25 m. Na sjevernoj strani hodnika je sagrađeno sklonište za vojnike. U unutrašnjosti Gornjeg grada bio je sagrađen veliki broj objekata za stanovanje, kancelarije i skladišta, te jedna manja džamija. Prema riječima Evlije Čelebije, bila je to ” starinska džamija, pokrivena olovom i tavan kupolom.

Iznad ulaznih vrata je stajao natpis (tarih): “Dobrotvor, Osvajač silni podigao je ovu/džamiju/ za pobožne ljude.” Natpis o njenoj kasnijoj popravci glasi:
“Bogomolja derviša (uššak), dom onih koji padaju ničice Godine 982 (=1574)”(Čelebi, 1979, 482-484). Svi ovi objekti su porušeni nakon 1878. godine.
Srednji grad je situiran na strmom dijelu brda, između gornje i donje tvrđave, i širi se od Velike kule do litica iznad Donjeg grada. Zauzima površinu od 33.000 m2. Velika kula je sačuvana u svom obliku, predstavljajući i dalje važno strateško mjesto zvorničkog grada.

Novoizgrađene kule i bastioni u zidinama, po strmim liticama, osim strateške, imali su konstruktivnu ulogu s obzirom na to da su gotovo do vrha bili ispunjeni zemljom. U sjevernom bedemu izgrađene su dvije manje kule potkovičastog oblika, u donjim dijelovima ispunjene zemljom a od sredine šuplje.
Austrougarski period
Austrougarski period je obilježen intervencijama koje se, uglavnom, odnose na rušenje objekata Starog grada, a u manjoj mjeri na izgradnju. Karavanski put u Donjem gradu nije više zadovoljavao pojačani intenzitet saobraćaja usljed čega dolazi do manjih intervencija na sjevernoj kapiji, zaziđivanja južne kapije i proboja bedema za prolaz puta. U Gornjem gradu Austrija je za potrebe svoje vojske izgradila kasarnu dimenzija 60,0 x 13,0 m.

Objekat je imao podrum sa cisternom, prizemlje i sprat. Ulaz je bio na istočnoj strani. Do sprata je vodilo spoljno stepenište. Na sjevernoj strani je stajao bunker nad čijim se ulazom i danas nalazi ploča sa natpisom.
Po završetku prvog svjetskog rata vrše se daljnje intervencije na proširenju puta. Proširuje se prolaz kroz sjevernu kapiju, znatno nasipa unutrašnji prostor grada, podiže niveleta puta i gotovo u cijelosti ruši južna kapija. Ovim radovima su znatno devastirani Donji grad i Stari grad Zvornik u cjelini.