Koristi i dobra stvorenja upućuju na milost Stvoritelja – srdžba i osvetoljubivost stvorenja upućuju na srdžbu Stvoritelja

Gospodar Svevišnji u Kur’anu poziva Svoje robove da Ga upoznaju na dva načina: – promatranjem Njegova djelovanja, – proučavanjem onoga što je objavio. Prvo su vidljivi, vizuelni, znakovi, a drugo su čujni, pojmljivi, znakovi. Za primjer prvog načina spoznaje navest ćemo riječi Milostivog: “Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah spušta s neba, pa tako u život vraća zeml ju nakon mrtvila njezina-po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti”(El Bekara, 164.) ili Njegove riječi: “U stvaranju nebesa i Zemlje i smjeni noći i dana jesu, zaista, znamenja za razumom obdarene. “(Alu_Imran, 190)

 Sličnih ajeta u Kur’anu ima doista mnogo. Kada je riječ o drugoj metodi, spomenut ćemo riječi Uzvišenog: “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu?”(En-Nisa,82); “Zašto oni ne razmisle o ovim riječima … “ (El-Mu’minun,68.)” ili: “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili. .. “(Sa’d,29.)'” I ovakvih ajeta ima veoma mnogo. Stvorenja upućuju na stvaralačko djelovanje, a djelovanje ukazuje na osobine Stvoritelja. Stvoreno upućuje na onoga koji ga je stvorio, a to nužno podrazumijeva postojanje Stvoritelja, te da On posjeduje snagu, htijenje i znanje. Zato što je nemoguće da slobodno djelovanje potekne od onoga koji ne postoji, ne posjeduje snagu, život, htijenje i znanje. Zatim, raznovrsne odlike stvorenja upućuju na htijenje Stvoritelja i činjenicu da Njegovo stvaranje nije ograničeno na jednoličnost, pa da to bude samo jedna vrsta pored koje ne može stvoriti drugu. Interesi, mudrosti i pozitivne svrhe stvorenja upućuju na mudrost Svevišenjeg Stvoritelja.

Koristi i dobra stvorenja upućuju na milost Stvoritelja. Srdžba i osvetoljubivost stvorenja upućuju na srdžbu Stvoritelja. Gostoprimljivost, pažnja i briga stvorenja upućuju na ljubav Stvoritelja. Međusobno odbacivanje, omalovažavanje i odricanje stvorenja upućuju na prijezir Stvoritelja.

Životni vijek stvorenja, koji počinje od slabosti i manjkavosti, pa se razvija do stanja snage i potpunosti, a zatim ide ka skončanju i smrti, upućuje na dan povratka. A stanja stvorenja; bilja i životinja i kruženje vode upućuju na mogućnost povratka. Očitost tragova Njegove milosti i blagodati prema stvorenjima ukazuje na istinitost vjerovjesnika. Upotpunjenje osobina stvorenja, koje bi bez upotpunjenja bile manjkave i bezvrijedne, upućuju na činjenicu da Onaj Koji ih je upotpunio posjeduje veće pravo da bude potpun i savršen.

 Zato su Allahova stvorenja najbolji pokazatelj Njegovih osobina (sifata) i najjača potvrda istinitosti onogo što Njegovi poslanici kazuju o Njemu. Stvorenja svjedoče i potvrđuju objavljene, čujne ajete i podsjećaju na dokazivanje istine kosmičkim, vizuelnim ajetima.

Uzvišeni je Allah rekao: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, sve dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je tvoj Gospodar svjedokom svega. “(Fussilet, 53)

Uzvišeni obavještava da je nužno da im putem svemirskih vizuelnih znakova dokaže istinitost objavljenih, čujnih, ajeta. Zatim, na kraju ajeta, Uzvišeni obavještava, na osnovu iznesenih dokaza o iskrenosti Svoga Poslanika, s.a.v.s., da je Njegovo svjedočenje dovoljno kao potvrda ispravnosti Njegove objave. Njegovi znakovi svjedoče o istinitosti Njegovih riječi, a On preko Svojih znakova svjedoči o istinitosti Poslanika, s.a.v.s. Allah je svjedok, i Njega sve svjedoči. On ukazuje i sve ukazuje na Njega. On je dokaz sam po Sebi. O tome neki poznavaoci (arifin) kažu: “Kako da tražim dokaz za Onoga Koji je dokaz svega drugoga? Kakav dokaz tražiti o Njegovom postojanju, kad je Njegovo postojanje jasnije od svakog dokaza!”

Zato su poslanici govorili svojim narodima: “Zar se može sumnjati u Allaha?! “(Ibrahim, 10.) On je poznatiji od svega poznatoga i jasniji od bilo kojeg znaka ili dokaza. U zbilji su sve stvari preko Njega upoznate i otkrivene, iako smo, kroz promatranje i dedukciju, kroz stvari i Njegovo djelovanje na njih, upoznali Njega.

”Riznica znanja”, Ibn Kajjim el Dževzijj

obrada i izvor: pravisavjeti.info