Kažu: ” Ako je ko lud, ne budi mu drug.”

Ebu-Bekr
“Kada se rasiri razvrat u jednom narodu, Allah ce dati da se medju njima rasiri nesreca i belaj.”

Nasruddin-hodza i njegova krava

 Imao  Nasrudin-hodza jednu kravu koja nije nicemu valjala.

Jednom mu rece zena da odvede kravu na pazar i da je proda.Kad je hodza odvede na pazar,pocne vikati sto mu grlo da:

-Ova krava ne valja nista,nece na vrijeme da se teli,a kad se oteli,ne moze ni jednog teleta da othrani.Mlijeka daje sasvim malo.

Tako je Nasrudin-hodza kudio svoju kravu sto je vise mogao,on je to sve istinu govorio,jer je znao da je laz haram.

Kad je svijet cuo sta Nasrudin govori,niko ni da pogleda kravu.U to se Nasrudin-hodzi priblizi jedan njegov komsija i prisapta mu na uho:

-Sto tako govoris za kravu,da nisi pobudalio,znas da ne valja svog mala kuditi,jer ga onda neces nikad prodati,nego daj ti kravu,pa da vidis kako se prodaje,a ti se negdje sakrij i ne izlazi,da ne poznaju da je tvoja krava.Nasrudin-hodza mu dade kravu i sakrije se.Njegov komsija stane vodati kravu i vikati:

-Evo dobre krave,teli se kad je mlijeko najskuplje i daje na pomuzaj po pet oka mlijeka.

On je tako falio,a u to se svijet poceo kupiti oko krave i pitati:

posto je.

Tad odnekle izbije Nasrudin-hodza pa povice:
-Pa kad je ona tako dobra,necu je ni prodavati!

Uzme kravu od komsije i odvede je kuci.

Hasan el-Basri
“Nije grijeh jesti i piti u kuci svog prijatelja i prije nego te on osobno ponudi.”

Bogat covjek
Jedan covjek odluci da podari nesto novca Ibrahimu ibn Edhemu, no ovaj poboznjak  mu rece:
“Samo trenutak, da li si ti bogat covjek? Imas li jos novca kod kuce?;

“O, da! Imam jos najmanje hiljadu zlatnikarece trgovac ponosno.”
“A da li bi zelio imati jos jednu hiljadu?” upita dalje Ibrahim.

“Naravno! Ja vrijedno radim svakoga dana. Od jutra do veceri, da bih jos zaradio.”

“A da li bi zelio imati vise od dvije hiljade zlatnika?”
“Naravno, svaki dan se molim Allahu da mi udijeli vise i vise i jos vise para.”

Kada to zacu Ibrahim gurnu kesu nazad ka trgovcu i rece:
“Zao mi je, ali ja ne mogu primiti tvoje zlatnike, nije zakonito da bogat covjek prima novac od siromaha.”

“Sta kazes?; povika ljuto trgovac, -“Ti bogat covjek, a ja siromah!!!”

“Ja sam bogat covjek zato sto sam zadovoljan na svemu sto mi Allah Uzviseni posalje. Ti si prosjak, bez obzira koliko imao, nisi zadovoljan i trazis od Allaha da ti to poveca.”

hadis
“Mali grijeh postaje velikim kada se ponavlja, a veliki grijeh nestaje kada se čovjek pokaje.”

hikaje_zena

Mudri Lukman
“Sine, ne budi sladak, jer će te pojesti, a ni gorak, jer će te ispljuvati! “

Rekao je neki mudrac:
“Nemojte podcjenjivati male grijehe, jer uistinu se od njih granaju veliki grijesi.”

Receno je:
“Spoznajnika zaokuplja zahvala, a zahida dova. To je zato što spoznajnik brine za svoga Gospodara, a zahid se brine za samog sebe.”

Hodzine caksire
Jednoga dana Timur-Lenk objavi da hoce da upozna najhrabrijeg covjeka u mjestu.

Niko se ne usudi da se javi zato sto niko nije znao sta se iza toga krije.

Najzad ljudi zamolise Nasrudina da se on javi.

Rekose:

-Ti znas najbolje njegove cudi,pa ces najbolje uraditi sto bude trebalo!

Hodza se zaista javi.Timur -Lenk je htjeo da iskusa hrabrost najhrabrijeg mjestanina pa zapovijedi da se skupi svijet na jednoj poljani.Dodje i Timur-Lenk sa svojom pratnjom.Potom dovedu Hodzu na sred poljane da sluzi kao cilj na kome ce jedan strijelac da pokazuje svoju vjestinu.Strijelac nanisani i odape,a stijela prodje izmedju Hodzinih raskrecenih nogu.Zatim Hodzi rekose da raskrili ruke.Ovaj put strijela prodje tacno ispod pazuha,tako da probi rukav Hodzina ogrtaca.Iako se Hodza veoma uplasio,on nije dao da se to vidi na njemu.Najzad,za trecu probu trebalo je da se Hodzi strijelom pogodi kapa na glavi.Hodza premre od straha.Strijela probi vrh Hodzine kape i proletje kroz nju.

Timur-Lenk veoma pohvali Hodzinu hrabrost,pa ga bogato darova novcem i jos zapovijedi da mu se mjesto probijenog ogrtaca i kape dade nova kapa i ogrtac.Nasrudin se lijepo zahvali na daru i dodade:

-Molim te,gospodaru,naredi da mi se dadu i caksire,pa da bude potpuno odijelo!

Na to Timur-Lenk rece:

-S nase strane nije tvojim caksirama nanesena nikakva steta!

-Dobri gospodaru-rece Hodza -s vase strane,doduse,nije nanesena nikakva steta mojim caksirama,ali im je zato nanesena s moje strane: sad se one moraju najprije dobro oprati.

 

Volili su me vidjeti u kaficu a zabranili mi odlazak u Dzamiju

Ispričat ću vam priču o jednoj, meni veoma dragoj sestri i njenon povratku Allahu, s.w.t.. Sjećam se njenog prvog dolaska na predavanja i odjeće koja je odavala nizak moral i nedostatak stida, jer je došla napola gola na sijelo na kojem je znala da će da se održi ders. Nisam htjela da je kritikujem niti da ignorišem. Čak šta više, posvetila sam joj posebnu pažnju i sjećam se kako sam se s njom šalila dok sam je tjerala da popije svoju prvu kafu. Bila je jako mlada, lijepa i izrazito lijepo građenog tijela. Doista je svojom ljepotom pažnju privlačila, pa sam se jako bojala…za nju.

Nadala sam se da će ponovo da dođe i na slijedeće predavanje i ona je, elhamdulillah, došla. Ovoga puta je bila nešto bolje obučena. Pokrila je stomak i obukla majicu sa rukavima. Bila je opuštenija ,uključivala se u razgovore, tražila da se predavanja održavaju malo češće. Počela je da dolazi redovno, a svakim dolaskom njena odjeća je bivala ljepša, šira, duža.. Na kraju je počela redovno da dolazi u dugim suknjama i širokim tunikama. Bila sam presretna zbog nje, jer sam se nadala da je na putu spasa. Puno sam dovila da je Allah Svevišnji uputi na Pravi put i da je zaštiti od šejtanskih spletki.
Primjetila sam da svaki put kada joj mobitel zazvoni, ona uzima svoj diktafon i izlazi u drugu sobu. Nisam htjela da je kritikujem, jer sam se bojala da ta kritika ne bude uzorkom njenog udaljavanja od džemata, a samim tim i vraćanje na put koji vodi ka vatri. Jednog dana, nakon što sam pričala na temu Adabi ponašanja na sijelu, njen mobitel je zazvonio i ona je postiđeno zamolila da svi šutimo dok se ona javi majci.
Uključila je diktafon na kome je bila snimljena nekakva muzika i galama i kratko rekla: “Majko, slabo te čujem, u kafiću sam sa prijateljima!” Uključila je zvučnik, a majka odgovara: “Samo sam htjela da vidim jesi li ponijela pare, ako ti treba dođi kod mene u kancelariju”… “Ne treba, ćao!”, odgovara sestra i brzo vezu prekida.
Zamolila sam Allaha da mi podari sabur i mudrost, a zatim upitala sestru zbog čega je pustila muziku u društvu u kome se nalaze vjernici koji su pokorni Allahu, s.w.t., i koji znaju da je slušanje muzike veliki grijeh, a pjesma šejtanska himna.
Počela je svoju priču gorko plačući. Ispričala je da su njeni roditelji džahili (neznalice)i da joj ne dozvoljavaju da ide u džamiju, na predavanja niti da donosi u kuću knjige o islamu. Oni islam smatraju zaostalom vjerom, a sestre sa hidžabima i nikabima glupim i divljim. Nude joj sve što jedna savremena djevojka nemuslimanka traži i ne štede novca, niti vremena da je od islama što više udalje.
Kada je došla prvi put kod mene na predavanje, ispričala je roditeljima o svojim utiscima, a oni su bili zaprepašteni njenim oduševljenjem, te je bila kažnjena ne izlascima iz kuće, sve dok nije obećala da više nikada neće otići na predavanje. Iz tog razloga je otišla u kafić i snimila muziku i buku u njemu te taj snimak pušta kada je majka ili babo zovu da provjere gdje se nalazi… Ona je odlučila po svaku cijenu da ide ispravnim putem i bježi od lažnih prijatelja i svih prljavština i opasnosti koje sa sobom razvratni život nosi.
Plakala sam i ja sa njom kao i sve prisutne sestre. Divile smo se njenoj snazi i želji da pobjedi šejtana i sve šejtanske spletke. Bila je divan primjer istinske spoznaje Allahove veličine. Odlučile smo upućivati dove za našu dragu sestru, po najčvršćoj vezi, i zavidile joj na blagodatima snage i istrajnosti na ispravnom putu kojim je Milostivi vodio.
Vrijeme je prolazilo, a ona je redovno dolazila i uvijek na isti nacin postupala. Trudila se da učestvuje u svim aktivnostima, da bude od pomoći. Kopirala je predavanja i dijelila ih dalje. Izraz njenog lica je pokazivao da je sav njen trud iskreno u ime Allaha. Postala je omiljena u našem društvu. Sve sestre su je voljele i radovale se njenom dolasku, a ona je počela da dovodi i svoje drugarice koje su prolazile faze slične njenim.
Jednog dana me pitala o hidžabu na šta sam ja kratko odgovorila da je hidžab farz (obaveza) svake polno zrele muslimanke. Nakon četiri dana me nazvala i rekla mi “Uputi dovu za mene sestro, stavila sam hidžab, sada sam potpuno sretna”. Bila sam presretna zbog nje, jer doista samo hidžab joj je i trebao kako bi upotpunila svoj iman. Objasnila je da roditeljima ništa nije rekla i da još neće reći, ali da je njena odluka čvrsta i konačna.
Strahovala je da je ne preduhitri melek smrti prije nego ga stavi i od dana kada sam joj odgovorila da je hidzab obaveza svake muslimanke, nije prestala da razmišlja te je donijela konačnu odluku. Od srca sam dovila da joj Allah olakša i bude na pomoći. Nosila je ova sestra 8 mjeseci hidžab krijući od roditelja i strahujući od reakcije kada saznaju da ga je stavila. Allah Milostivi joj je olakšao kako se nije nadala i znalo se desiti da prolazi pored svojih roditelja ili čak u tramvaju stoji pored njih, ali je ne prepoznaju.
Desilo se iskušenje sa njenom majkom koja se jako razboljela i završila u bolnici, tako da je sestra morala da joj ide u posjetu i morala je da bira između pokornosti Allahu i odlaska u hidžabu u posjetu ili pokornosti majci i odlaska bez hidžaba. Ova iskrena mu minka je odlučila da se čvrsto pouzda u Allaha i otišla je ponosno i dostojanstveno u hidžabu. Iako je majka negodovala kao i otac ,ipak to nije bilo ni približno onome čime su joj prijetili i što smo svi očekivali.
Allah, s.w.t., ju je iskušao i, elhamdulillah, naša sestra je taj ispit položila sa najboljom ocjenom. Njeni roditelji je danas podržavaju u svemu, kupuju joj hidžabe i često organizuju predavanja u njihovoj kući. Ova priča je velika pouka svim sestrama koje imaju slična iskušenja sa članovima porodice zbog svog ispoljavanja vjere. Kada insan istinu spozna, tada treba iskreno i istinski u Allaha Svemogućeg da se pouzda i uspjeh je zagarantovan.

( prica  prenesena )

 

Kazu:
“Nije da se ne usuđujemo jer je teško, već je teško jer se ne usuđujemo.”

VRATA ALLAHOVOG OPROSTA NIKAD NISU ZATVORENA
Alim  je često govorio svojim učenicima:

“Onome koji uporno kuca, vrata će se otvoriti.”
Hanuma je čula za to, te jednoga dana reče Alimu:

“O, Sejh, dokle ćeš ti govoriti da se neka vrata trebaju otvoriti?

Zar su ta vrata ikada bila zatvorena?”
Čuvši to Alim se nakloni Rabiji priznavajući njenu mudrost.

 

Mudri Lukman
“Čuvaj se loša druga, jer on je kao sablja, lijepo izgleda, a trag mu je odveć bolan.”

Zudnja
Upitase bolesnog covjeka:
“ Za cime ti srce zudi?”

“ Samo da u njemu zudnje ne bude!” odgovori bolesnik.

 

Slobodan
Upitase jednog mudrog covjeka:

” Toliko je poznatog, plodonosnog I visokog drveca Allah stvorio, al’ ni jedno se od njih ne zove azad-slobodan-osim cemresa, mada on ne daje korisnih plodova. Koja se tajna krije iza toga?”

“ Svako drvo”, rece on, “ ima svoju pogodnu sezonu kada daje plodove; ponekad je u punom cvatu, ponekad obraslo zelenim liscem, a ponekad izgleda golo I tuzno I uvehne kada uslovi za rast ne postoje. Medjutim cempres je uvijek svjez I zelen, a to je osobina azada-duhovno slobodnih ljudi.”

Ispunjeni zadatak
Bila jedna grupa žabica koje su se htjele natjecati.
Željele su se popeti na vrlo visoku kulu.
Došlo je mnogo gledaoca za gledaju utrku i daju podršku žabicama.
Utrka je počela…
Ali…
Nitko od prisutnih gledaoca nije vjerovao da će neka žabica uspjeti doći do vrha kule. Klimali su glavama i govorili:
“Joj, to je jako teško!!! Nikad neće uspjeti!”
Ili:
“U tome neće uspjeti, jer je kula veoma visoka!”
Žabice su počele zaostajati…osim jedne, koja je brzo puzila sve više i više…
Gledaoci su vikali:
“To je jako teško! Nitko neće tako visoko dospjeti!”
Jedna po jedna žabice su odustajale i okretale se natrag…
Osim jedne koja je ustrajno išla naprijed… Nije se htjela predati!
Na kraju je svaka odustala, osim te jedne žabice, koja se sama i s velikim ambicijama popela na vrh kule!
Ostale žabice, kao i gledaoci, željeli su saznati kako je uspjela napraviti ono što su ostali smatrali nemogućim.
Jedan je gledatelj pristupio žabici i upitao je gdje je uzela toliko snage da izdrži do samog vrha.

Tada se pokazalo:
POBJEDNIČKA ŽABICA JE GLUHA!!!!!

 

Hasan el-Basri
“Nije pravedan onaj koji trazi da ga postujes, a on ti uskracuje svoju pomoc.”

Sulejman i mrav
Zabilježeno je da je mudri Sulejman a. s. upitao mrava:
“Koliko jedeš godišnje?”
Mrav je odgovorio:
“Za godinu pojedem 3 zrna .”

Onda ga je Sulejman a. s. zatvorio u jednu kutiju i stavio mu 3 zrna. Kada je prošla godina dana Sulejman a s je otvorio kutiju i bio iznenađen.

Vidio je da je mrav pojeo samo zrno i po.
Ljutito ga je upitao Sulejman a. s. :
“Kako to, rekao si mi da ti je potrebno 3 zrna godišnje, a vidim pojeo si samo zrno i po? ”
Mrav mu reče:
“Kada sam bio na slobodi znao sam da me Gospodar neće zaboraviti s opskrbom, a sad kad si me ti zatvorio u kutiju nisam bio siguran da me nećeš zaboraviti, pa sam uštedio još za jednu godinu ”

Kazu:
“Najprazniji je onaj čovjek koji je pun sebe.”

Uvazavanje mudrosti
Prenosi se da je Allah,dz.s., objavio Musau,a.s.:

” O Musa, uvazavaj i postuj mudrost, jer Ja ne dajem mudrost ni jednom covjeku osim s ciljem da mu oprostim grijehe. Zato nauci mudrost, radi po njoj i drugima je prenosi, da bi tako stekao Moju naklonost na dunjaluku i na Ahiretu.”

( ” Mevariduz-zam’an li durusiz-zeman”, Abdul-Aziz Muhammed Selman)