Kako sam je upoznao ?

HETEROPTERA……………………….

“Esselamu alejkum i dobar dan”, rekao sam joj, na što ona odgovori na oba pozdrava.

Gledala me je nekako čudno, sa znakom upitnika iznad glave.

Vjerovatno nije mislila da ću je primjetiti. Jer, uistinu se dešavalo da ne obraćam pažnju na nju, ali ne zbog toga što je nisam vidio, nego sto jednostavno imam svoj stav prema njoj.

I ne samo prema njoj, nego imam svoj stav prema svemu i svačemu oko sebe. Onako iz kurtoaznosti ubacih ono naše: “Šta ima, kako si”?

Za portal pravisavjeti.info piše: Admir Durmo

Na što ona samo odmahnu i reče u istom žanru: “Pamtim i boljih dana”.
Mislio sam da me ne poznaje jer je bila isuviše mlada, ili se to meni samo učinilo?

Na sebi nije imala nijedan znak oronulosti, nije je “nagrizao” zub vremena. Šta više, izgledala je jako fit i lijepo, u dobroj formi, pa sam u djeliću sekunde skužio da je ona od one druge japije, druge genetike.

Od samog našeg susreta osjetilo se u zraku da i ona želi “razbaciti” koju pametnu, da se poželjela s nekim ispričati.

Podijeliti neke stvari što dušu tište. Sa strancem?

Da, zašto da ne? Nekada takvi razgovori najbolje “legnu”.

Ne možeš sve kazati bliskim osobama, uvijek postoji neki jaz, neko pribojavanje da će ti razumjevanje biti uskraćeno.

Meni, u biti to ne fali, ali volim i ja konstruktivne razgovore, razmjenu iskustava, informacija, naročito s kompetentnim osobama koje razumiju što im želim kazati.

Nastavak razgovora sam počeo nekim vidom izvinjenja, mada to nije bilo, više je bila kultura i vid respekta.

Objasnio sam da nekada prođem a da se ne javim, iako sam je vidio. Nekada jednostavno nisam za razgovor jer odavno se primjeti da je nestalo bereketa u vremenu, da stalno negdje i nešto žurimo a nikako da stignemo.

Sve su to posljedice forsiranja nečega za što mislimo da vrijedi pa nam život i najbolje godine prođu u toj frtutmi. A koliko je bitno i koliko vrijedi doznat’ ćemo kada i ako ostarimo pa podvučemo crtu i sumiramo ono u što nam život prođe…

Kaže: ” I sama sam ti takva, posao, obaveze, život, trka da nešto ostvariš, ostaviš iza sebe, obezbjediš potomstvo i daaš im “hljeb” u ruke, sve znam, ništa te ne krivim”.

Kasnije mi objašnjavala od kojeg je roda, šta su joj rođaci pričali o meni, šta cu čuli u nekim razgovorima koje sam vodio na našim parcelama, debatama, novim saznanjima i tako u nedogled.

Pričala mi kako sam poseban, kako nije srela nikog da je razumije, nikog od mog roda skim bi voljela porazgovarati. Nije me “furala”, znala je da razgovaramo samo jaranski.

Nisam furao ni ja nju samo sam joj rekao da više volim razgovarati s njom, i njoj sličnima, nego pokusavati “valjati” ljudima jer ljudima je teško valjati? Naravno da postoje izuzeci, da ima fine raje, da nije sve crno i bijelo.

Zbog te fine raje “džahkad” uradim dobro djelo, mislim, uradim ga za svoje dobro, samo mi oni budu ona pokretačka snaga.
Pokušao sam joj u što kraćim crtama objasniti kako sam i koliko istraživao čitavo stablo njenih predaka.

Kako sam to shvatio i znatiželjno cčkao njen odgovor pitajući se jesam li dobro razumio ili tu ima jos dosta nedorečenih stvari. Usput sam tražio i neki savjet, bilo kakav, jer volim da mi ne prođe dan, a da ne naučim nešto novo.
Znam da si drugačiji, da na svijet imaš druge poglede. Možda ja izgledam mladoliko ali sam starija od tebe jer ja sam uveliko prešla polovicu prosječnog našeg životnog vijeka.

Koliko će to trajati ne znam ali nisam time opterećena. I sam znaš da ima ono nepisano pravilo da se dama ne pita za godine (smijeh). Dat’ ću ti par savjeta do kojih ne možeš doprijeti iako znam da si razgovarao i sa ostalim stanovnicima i podstanarima ovog našeg grada.

Kažem grada jer možda vi u ovome vidite plantažu ali ona sigurno to nije. A našeg grada kažem da ne pomisliš da je ovo tvoje ili vaše.

Ovo je vaše i naše podjednako i dok tako razmišljaš možeš se nadati nekom uspjehu. Nisi od onih koji u nama vide neprijatelja iako to na prvu možda i izgleda zato ću ti otkriti neke tajne koje do sada nikome nisam.

Od davnina je poznato da ima više svjetova, da se susreću, isprepliću ali se ne razumiju, čak i ne komuniciraju. Ko zna, možda je tako bolje?

Vi ljudi ste u najmanju ruku čudni, zbog neznatnih razlika sami sebi zagorčavate život pa kako onda nekom drugom da mislite dobro. Kod nas je drugacije, živimo u simbiozi sa svima oko nas i to funkcioniše veoma dobro dok se ne pojavite vi, svi ste u pet deka.

Nedavno sam razgovarala sa jednom od malina, ona gore, što je vi zovete vilamet, drugi red od šume. Jadale se jedna drugoj, pričale o životu a dotakele se i vas, smijale se, malo onako, malo ironično.

Ona mi je pričala kako je cijelu prošlu godinu bila ljuta na tebe, da, baš ljuta. Čula te kako si očekivao više, kako su mogle bolje izrasti bolje ploda dati? A svojim te ušima čula kako si rekao da odošte na Ramsko jezero i da nećete doći heftu dana.

Da javlja 35 stepeni i da će vam biti lijepo, da neće biti kiše. Pa da, neka je vama lijepo, sigurno nećete biti žedni a mi neka skapamo iako ni juče nisi pustio vodu, ni sama ne znam zašto, bure puno do vrha.

Ah da, zaboravio? Pričala je kako ste kasnili s plijevljenjem trave toliko da se pobojala da niste počeli travu uzgajati i brinuti se za nju. Kasnije ste s brda dola to sfušerili jer su vas stigli drugi važniji poslovi.

Koji važniji? Kasnili ste i sa zaštitom “kožnih” oboljenja i ostalih “uv” zračenja. Jednom ste dali zaštitu 10 minuta prije kiše? Prava majstorija, nema šta.

Sistem za dovod pitke vode priključili u 7 mjesecu a imali pare u šteku? Ma niste morali ni tada.

Da smo vas čekale davno bi nam spjevali za dušu. Sreća pa ima Onaj koji se o svemu “brine”. Onda se poslije pitaš zašto one neće da razgovaraju s tobom, zašto daju samo onoliko koliko realno zasluzuješ.

Pa žensko je to bolan, to trazi nježnost, pažnju, titranje, oslonac i svaki drugi vid podrške i sigurnosti. Možda kad se popraviš uspiješ i sa njima prozboriti koju pa da imate uzajamnu korist.

Ima tu još stvari o kojima smo pričale ali o tome možemo drugom prilikom. Vidiš da će uskoro smračiti pa da ti kažem jos ovo i odoh. Drago mi je što si se prvo raspitao o nama pa tek onda donio sud.

Drago mi je što si se prvo informisao, edukovao pa tek onda zauzeo stav. Nije istina sve što ljudi pričaju bez obzira na nauku.

Dosta stvari su relativno upravu ali ne razumiju bit i suštinu. Jel’ oni misle da mi ne trebamo živjeti? Da smo uzalud stvorene?

Da nismo u ravnoteži i svrsi Stvoritelja? Ako tako misle grdno se varaju.

Vidio si čime se hranimo, mislim na gusjenice. To što čopnemo malo maline je sasvim razumljivo. Hem su lijepe i ukusne, hem su zdrave i neodoljive.

Gdje polazemo jajašca je sasvim logična stvar. Tu blizu, zaklonjeno od jakog sunca i naših “neprijatelja”. Evo, napravite nam nekakve kucice ili relevantna mjesta odmah prelazimo tu.

Obezbjedite nam hranu nećemo ni pogledati malinu. Uh, šteta što ne možete prskati u berbi mada sam čula da i to radite. Ne radiš ti, ali je uradio onaj tip pa mu vratilo šleper malina iz Italije (smijeh).

Dozvoljeno 0,05 arsena a njemu našli 0,35 hahaha, levat.

Hajd ovako, postavit ću ti pitanje na koje ne moraš dati odgovor jer znam da znaš. Koliko to mi napravimo “štete” na dulum maline, u procentima? A skoro nikada nismo u najezdi, osim vasom greškom ili vašom zaslugom.
Već ti je moja mama pričala čime nas možete otjerati iz malinjaka bez da nas istrebljujete a samim tim štetite svom zdravlju. Rekla ti je koja trava vama lijepo miriše, ljekovita je, a mi je, eto, ne volimo.
Razumijem ja da imaju one naše komšije, drugi svijet koja vam nekada uinat pravi štetu. Jedni vam sjeku peteljke i vršice a drugi polazu jajašca u plod i razumijem ono preventivno prskanje pred cvatnju jer je poslije kasno.

To je ok, nas je svakako tada minimum a morate i vi svoj trud sačuvati. Oni su malo drugčije naravi, i ja sam s njima na vi ali pokušaj s njima razgovarati, naći neki kompromis, možda može?

Eto, generalni savjet je da za dobrobit našeg i vašeg zdravlja prskanje svedete na minimum, samo na one preventivne mjere. Više se pobrinite o izučavanju zemlje, đubriva, uredjenja malinjaka, pravovremenog plijevljenja, navodnjavanja, preventive od viška padavina sa jedne i suše sa druge strane jer ste klimatske uslove promjenili upravo vi, pa sada i mi ispaštamo.

Pobrinite se, znači, o agro i pomo tehničkim mjerama. Što se vise edukujete to će vam biti lakše. Sada žurim, a ako te zanima još bilo šta, slobodno navrni.

Proguglaj malo o virozama, virusnim oboljenjima, gljivicama, bakterijama i o tome treba znati. Ah da, ne sekiraj se za cijenu maline, to je posebna priča.

Samo radi i no sikiriki… I tako, ode ona.

Nisam joj se čestito ni zahvalio.

Dan proglasih kao vrlo uspješan i laganini krenem kući.

I meni je mrak, moram i ja malo odmoriti…

Za portal pravisavjeti.info piše: Admir Durmo