Kako je stari dido očitao bukvicu popularnom pjevaču

Pjevač…

– I veliš ti si pjevač?
– Ja, jesam.

Ćudi me da nisi čuo za mene.
– A kako ću ti sinko čut, kad ti ja ne begenišem muziku ni ti o čemu vi pjevate.
– A što to?
– Duga je to priča, a možda me nećeš ni razumit.
– Imamo vremena a i potrudit ću se da te razumijem.
– Ja sam ti čovjek koji drži do časti i obraza.

Ne bih volio drugom ono što ne bih volio sebi.
– I mi pjevači smo takvi, mislim, sigurno većina.
– Kad ste takvi, kako vas nije stid da pjevate i maštate o tuđim udatim ženama!?

Da pozivate omladinu da čini blud?

Da li bi vi voljeli da se tako postupa sa vašim majkama, kćerima, sestrama…tako ko što vi pjevate u svojim pjesmama.
– Ma daj dedo, druga su sad vremena.
– Ne rekoh li ja tebi da me možda nećeš razumit.

Vrijeme je uvijek isto.

A i to da su se ljudi uvijek dijelili na one koji imaju i na one koji nemaju časti i obraza.

Jedino što se promijenilo jeste to da se ljudi bez obraza u ovom vremenu ne kriju ko prije, nego se još time što nemaju obraza hvale, i uz to su ko biva još i popularni.

Za portal www.pravisavjeti.info piše: Efid Šehić