Kad se javljaju strahovi od mraka i odvajanja

Malo prije druge godine, negdje oko 18. mjeseca, javlja se strah od odvajanja od majke, uobičajen za tu fazu razvoja, kaže dr. Vesna Vidović, dječja psihijatrica. 

– To se može javiti i ranije, kada dijete postane svjesno majke, koja je uvijek prisutna, i kad shvati da je ona odvojeno biće koje može otići – napominje.

To je normalan proces razvoja i traje sve dok dijete ne postane potpuno svjesno da je majka pouzdana i da ga neće napustiti. 

– Kao zamjena, dijete treba paziti netko tko mu je poznat i pouzdan – savjetuje psihijatrica. 

U tom periodu javlja se i strah od mraka koji je također povezan sa strahom od odvajanja i sa strahom od nepoznatog. Roditelji tad često rade grešku i dopuštaju djeci da s njima spavaju. 

– Neka djeca ne vole spavati u mraku, pa im se mora ostaviti upaljeno svjetlo. Neki uopće ne mogu spavati sami, pa se često uvlače roditeljima u krevet – kaže psihijatrica te dodaje da, kad su roditelji i sami osjetljivi te ne žele frustrirati dijete, dopuste da spava s njima.

Dijete preko dana živi intenzivno i svašta mu se događa, pa se neke za njega stresne situacije zrcale u snovima, pa nije rijetkost da se javljaju loši snovi. 

– Kad ga probudi loš san, treba ga umiriti na način primjeren za njegovu dob, i to u njegovu krevetu. Kad kažete djetetu: ‘Dođi, tu će ti biti bolje’, tako mu poručujete da je u njegovu krevetu opasno – kaže dr. Vidović.  

Između treće i pete godine, a najčešće oko četvrte godine, javlja se također normalan razvojni strah od ozljeda. 

– Djeca u toj dobi nisu svjesna sadržaja svog tijela i imaju dojam, ako im poteče krv, da se neće zaustaviti – tvrdi i napominje kako s vremenom dobiju realniju sliku, pa strah nestaje. Znak za uzbunu je kad se strahovi manifestiraju kvantitativno, a ne kvalitativno.

Postoje uobičajeni i iracionalni strahovi za svaku razvojnu dob, no ako je strah takav da onemogućuje normalno funkcioniranje, onda se treba zabrinuti.

Ostavite Vaš komentar!