Danas me na Čaršiji zaustavi jedna starija žena koja je vodila sa sobom unuka. Reče mi: “Ovo je moj unuk Ahmed, i on voli Kur’an.”

Dječak mi pruži ruku i kaza: “Ja se zovem Ahmed i kad narastem bit ću hafiz. Idem sad na čas engleskog, a volio bih ići klanjati podne, ali ne mogu zato.”

Kad upitate drugu djecu šta će biti kada porastu, čut ćete odgovore poput: “Bit ću inžinjer, policajac, astronaut…”

Međutim, Ahmedova želja je da bude hafiz. Mašallah, kako lijepa ambicija.

Allah mu dao svako dobro i povećao mu ljubav prema Kur’anu.

hafiz Nedim Botić