Kultura ophođenja sa slijepim osobama

Slijepi roditelji i njihova kćerka našli su se u liftu s komšijom koji ih nije ni pozdravio.
Piše: Amna Alispahić

E, ‘vako:

Ja se prije svega izvinjavam zbog frekventnosti vlastitog pojavljivanja na “Fejzburgu”, ali moram vam izložiti rezime dana naše (s)lijepe porodice, inače ću prsnut’!

 

slijepac

Dakle:

1. Krenemo u šetnju, zadesi nas nevrijeme. O’nese vjetar, a mi, haj’ što smo slijepi, nego izgubismo i blagodat sluha i orijentacije. Uglavnom, izbezumio nas vjetar, kad u po frke, vidi Zara – nećemo mi daleko stići, čvršće nam stegne ruke i počne nas vući ka odredištu i, Boga mi, stigosmo!

2. Uđemo u lift, ušao s nama i neki komšija i ne bi tu bilo problema da je komšija oglasio svoje prisustvo nekim zvukom, fiziološkim ili bilo kojim drugim, ali nije. I tako ja, pipajući gdje mi je dijete, strasno obgrlim komšiju oko struka, a on i tad ni “mu” ni “be”. Izvinim se ja ponizno, a u to se Zara iza mojih leđa počne na sav glas smijati. Kontam, tu je, dobro je.

3. Posjedili mi kod nane, pošli kući, taman izašli na cestu, moj dragi skonta da je zaboravio torbu. Vratimo se mi liftom, kaže čo’ek: “Drži vrata od lifta sekund, samo da torbu uzmem.” I tako ja držim ona vrata, prošlo, Boga mi, i 30 sekundi, kad pored sebe čujem neko puhtanje. Skontam ja, još je neko tu, al’ valjda mu se gadimo, baš kao i onom iz druge stavke, pa se nije udostojio da nas oslovi. Ja opet ponizno: “Izvinite.” A on ni “mu” ni “be”, nego me odgurnu, zatvori vrata i ode.

Pitanja za razmišljanje:

1. Jesmo li opteretili dijete na način na koji to nikada nismo željeli učiniti?

2. Je li bolje (s)lijepima reći “dobro veče” ili šutjeti i naći se u zagrljaju nekoga ko te nije vidio, ali te, makar i greškom, našao i prigrlio?

3. Je li nekad uredu namjerno zadržavati lift, pogotovo kad skontaš da onaj kome se žuri nema ni toliko kulture da te pozdravi ili da jednostavno kaže: “Ja bi’ iš’o”?

Eto, izvin’te!

* * *

Pojmovnik manje poznatih termina

– (S)lijep: Osoba kojoj se zadesilo da ne vidi

– (S)lijepa porodica: Lijepa porodica u kojoj su supružnici slijepi

– Zara: Troipogodišnje dijete gore pomenutih (s)lijepih supružnika

– Nana: Mama jednog od supružnika, osoba koja je za unuče nešto poput mame, s tom razlikom što dopušta mnogo više nego mama.

Al Jazeera Balkans