Jarane znaš li kako voljeti pčele ?

Kako voljeti pčele?

Većina pčelara tvrdi da su se pčelarstvom počeli baviti iz ljubavi prema prirodi, pa se to vremenom kod nekih pretvorilo u manji ili veći “biznis”.

I ja sam jedan od tih i godinama se obučavam za tkz. visoke prinose, pročitao sam brdo literature na tu temu i moram sa žaljenjem priznati da sam “indoktriniran” ili narodski rečeno “navijen” da volim pčele na način koji je u nakmanju ruku sumnjiv.

Suština toga što piše u literaturi za “visoke prinose” može stati u jednu rečenicu: Spriječi rojenje po svaku cijenu, uzmi pčelama med, polen, propolis, u novije vrijeme i apitoksin, prodaj po neki roj i td.

Postali smo apsolutni vlasnici bića koja slobodno i po instinktu žive u prirodi, a najveća manifestacija naše ljubavi prema njima je estetski besprijekorno dotjeran pčelinjak, složen pod konac, sa svim pripadajućim izumima za kontrolu života pčela i oduzimanje gore navedenih proizvoda.

Mnogi od nas su gledali kultni film “Mizzery” u kojem luda medicinska sestra drži zatočenog književnika kojeg obožava i voli pa mora da ga kontroliše, jer on ne zna šta je za njega dobro.


Kasim Mujabašić Pčelarstvo

Skoro pa se može povući paralela sa trenutnim stanjem u pčelarstvu, jer mene su, a i mnoge od vas dobro obučili naši “partijski drugovi”, pčelarski autoriteti, a osim gore navedenih uzurpiranja pčelinjih resursa tu je i naređenje da se varoa destruktor mora smaknuti po svaku cijenu, ali ne da bi pčele preživjele jer ih volimo, u pozadini je samo briga za visoke prinose.

Sada kada sam se pošteno pogledao u ogledalu vrijeme je da počnem tragati kako pošteno voljeti pčele?

Trenutno nemam cijeli odgovor izuzev onog da se u novije vrijeme pominje pojam “Dobra pčelarska praksa” koji ne mogu tačno definisati, ali znam da bi trebao kulminirati humanizacijom našeg odnosa prema pčeli kao jedinstveno biću u životinjskom svijetu.

Možete li se pogledati u ogledalo i reći da na pravi način volite pčele, i da nema potrebe da bilo šta mijenjate?

Za portal www.pravisavjeti.info piše: Kasim Mujabašić