Čovjek sam nesreće.
U koju god zemlju dođem, padaju vlade, ruše se koalicije, raspisuju izbori.
Putevi baksuzne sudbine vodili su me u dvije male, ali politički važne države.
Za prvu kažu da je ključ balkanskog problema, a druga je lakmus-papir budućnosti Evropske unije, koju očekuje istorijski vruća jesen.
U prvoj slijedi zapaljivi izborni listopad, druga je već u paklenom finišu septembarskog lova na još neodlučne glasače.
U Bosni i Hercegovini sanjaju plavu zastavu sa zlatnim zvjezdicama.
U njoj vide spas.
U Holandiji, naprotiv, propast!
Piše: Pavle PAVLOVIĆ
U BiH jedino još mogu da vabe većim ili manjim nacionalizmom. O ekonomiji ne govore, jer to ne privlači birače.
U Nizozemskoj obećavaju teže sutra, više otkaza, marševe protiv Bruxellesa i EU.
Kraljevina od 17 miliona podanika tako će presudno odlučivati o najvećoj ekonomskoj zajednici Starog kontinenta.
Grčka je za sada rupa koja se, ipak, može začepiti, ali ako pukotina krene iz Den Haaga, slijedi samo rušenje.
Vrednovanje izbora u BiH i Holandiji nije isto. U prvo zemlji, vidjeli smo već, ne donose, gotovo, nikakve promjene. Agonija se nastavlja. Lovu za glasovanja trošimo uzalud, umjesto da pomažemo sirotinji koje je sve više.
U NL birači izazivaju turbulencije koje pročišćavaju političku scenu. Njih se može prevariti samo jedanput. U Bosni i Hercegovini sto i jedan put!
Zato mislim da je Geert Wilders, najrazvikaniji svjetski islamofob, na opasnoj kušnji. Nizozemske izbore u 2010. godini označio je fantastični uspjeh njegovog PVV-a. Od stranke jednog lica, postala je to brojčano značajna parlamentarna frakcija za formiranje sadašnje vlade u ostavci premijera Marka Ruttea.
Kabinet je pao onog trena kada je Wilders izmakao podršku iz sjene. Žutokosi političar lukavo je to odigrao, baš kao neki u Sarajevu što su sastavljali nemoguće koalicije samo da bi vladali, pa ih zatim nenadano rušili, pokušavajući još jednom pokazati ko je gospodar igre.
Ovi u šeheru imali su strpljenja tek za koji mjesec, a Wilders je čekao dvije godine. Uskratio je podršku koalicionoj vladi ne zbog islama, novih džamija ili zakona o zabrani nošenja burke nego zbog Evrope.
Procijenio je da je pravi trenutak da ponovo stane u odbranu malog čovjeka, kojeg je do tada štitio od islamizacije Holandije. Ovog puta krenuo je u križarsku borbu protiv drakonskih zahtjeva i ucjena iz centrale EU.
Birokrate iz Bruxellesa traže da Den Haag ispoštuje ono što je i sam, prije nekoliko godina, zagovarao među članicama eurozone. Holanđani su tada, uz Nijemce, bili najglasniji u rigoroznom zahtjevu da deficit zemalja korisnica eura kao monete ne smije prelaziti tri posto državnog budžeta.
Nakon nevjerovatnog fijaska najvećih banaka u NL, kada je vlada sa preko 400 milijardi eura hitno morala sanirati gubitke, te ako se tome doda i pomoć Grčkoj, koja iznosi nekoliko desetina milijardi eura, nije teško zaključiti da je udar na kasu Niske zemlje bio poput orkana što sada brišu Amerikom.
Wilders je tako od aprila ove godine, nakon pada holandske vlade, naglo zaboravio na muslimansku opasnost i okrenuo se novim parolama što pale kod većine prosječnih ljudi u ovoj zemlji, koji do jučer, zapravo, nisu ni znali kako im se zove premijer ili ko su ministri.
U zlatno doba ove države politika i političari bili su potpuno nebitni. Naravno, to je potpuno suprotno od naših iskustava što govore da su vođe partija u BiH poznatije i od najslavnijih svjetskih faca.
Dok političari u Holandiji i drugim razvijenim demokratskim zemljama zapadne Evrope na vlast dolaze i odlaze gotovo s jednakim bankovnim računom, ponosni na privilegiju što imaju čast služiti svom narodu, u našem tamnom vilajetu bavljenje društvenopolitičkim radom najčešće znači obezbjeđivanje potomaka do trećeg koljena.
Ipak, mora se priznati da jedina sličnost natapiranog žutokosog Holandeza sa našim političarima lezi u njegovoj prevrtljivosti i olakom gađanju teškim riječima. Kao da u njemu ima bh. gena.
Pitanje je sada da li će Geert Wilders slomiti zube na kampanji protiv Evropske unije i kako će preživjeti posljedice još jedne svoje ekspres-promjene? Da li će biti sposobniji od nekih ministara u Federaciji BiH što im prijete smjene?
Krajem augusta Wilders je dobio oštro pismo rabina Jona Metzgera, u kojem ovaj uticajni religiozni vođa iz Izraela izražava nevjericu i ljutnju da u izbornom program PVV-a stoji i zabrana ritualnog ubijanja životinja, odnosno košera, kako ga zovu Jevreji ili halala poznatog u muslimanskom svijetu.
Nije teško zaključiti da se iza ovoga krije prijetnja povlačenja bogatih donacija PVV-u, posebno od jevrejskih organizacija iz Amerike. One su naročito podržavale Wildersa u njegovoj galami protiv islama. U zapjenušanoj retorici, lider PVV-a, ups, zaboravio je da još neke religije, pored islama, upražnjavaju ritualna klanja.
Inače, većina poslanika u holandskom parlamentu je, na inicijativu Partije za životinje, za zakonski prijedlog uspavljivanja stoke prije ubijanja.
Holandski političar koji je obilježio izbore prije dvije godine danas je u velikoj sjeni neočekivanog favorita svih predizbornih anketa. Riječ je o vođi Socijalističke partije Emilu Roemeru.
Visoki čovjek, dječačkog lica s velikim ušima, kojem tepaju i Jumbo, od benignog učesnika s početka predizborne trke pretvorio se u razjarenog tigra, koji kandže posebno pruža prema Evropskoj uniji.
Iako je više od million i po ljudi u klompama poslovima vezano za zemlje EU, u kojoj Nizozemska utržuje godišnje preko 120 milijardi eura, Roemer se ne ustručava izreći da će, ako postane premijer, oštro biti protiv, po njemu, neshvatljivo drastičnih mjera štednje među članicama eurozone.
Gotovo je ismijao naredbu iz Bruxellesa da budžetski deficit ne smije biti veći od tri posto. Posebno se okomio na kaznu koju za takav prekršaj mogu izreći birokrati EU. Tvrdi da tu milijardu eura, oni iz glavnog grada Belgije, mogu dobiti samo preko njegovog tijela.
Vođa socijalista koji se skromnošću potpuno razlikuje od kolega mu iz naših krajeva, privukao je moguće glasače i žestokom borbom protiv odluke EU da Holandija, zbog širenja luke u belgijskom Antwerpenu, mora vodama Sjevernog mora potopiti jedan dio provincije Zeeland.
Prije 50 godina u zemlji lala i kanala, s teškom mukom i naporom, uspjeli su talasima oteti ovaj komad zemlje i od njega stvoriti visoko plodonosno poljoprivredno područje. Ako bude po Bruxellesu, zauvijek će nestati bogata imanja, a mnogi će izgubiti kuće i radna mjesta…
Inače, jačanjem antievropske predizborne kampanje pred dan odluke, 12. septembra, najviše bi mogla biti pogođena Njemačka i kancelarka Merkel. Poslije odlaska s vlasti francuskog predsjednika Sarkozya, Holandija joj je preostala kao najbliža saveznica u provođenju novog programa štednje u eurozoni…
Za razliku od naših, holandski glasači su duboko svjesni da je budućnost u njihovim rukama.
Odlazak na birališta u ovim turbulentnim vremenima za NL i EU je sveta dužnost.
To ko bi kod nas mogao biti pobjednik na oktobarskim izborima, nikome više nije važno, jer bolje, a ni gore, ne može biti.
Ako se ne varam?!
oslobodjenje.ba
