Sejh Abas Betavi, ne jednom od druženja sa omladinom, ispričao je slučaj koji se desio njegovom prijatelju a koji je od učenih ljudi, u tavafu pored Kabe. Njegov prijatelj ispričao je šejhu Abasu sljedeće:“Dok smo tavafali oko Ka’be (kružili, tavaf činili), primijetio sam djevojku, kako priča na mobitel. Pričala je povišenim glasom, smijala se, okrečala lijevo, desno. Dok se tako ponašala, neki momci u tavafu su oko nje kružili, jer se ponašala izazovno a možda je sa nekim od njih i razgovarala u tavafu.

Kad sam vidio kako se ponaša nepristojno u tavafu, htio sam je samo posavjetovati, jer je privlačila na sebe pažnju, posebno omladine. Nisam htio odmah, nego sam sačekao da bude zadnji krug (sedmi). Pošto je vidjela da joj prilazim i hoću da joj se obratim, iznenada se proderala na mene riječima:“Šta hoćeš ti, šta trebaš?!“

Rekao sam joj tihim glasom, kao svom djetetu: “Djevojko, boj se Allaha, boj se Allaha, pripazi na svoje ponašanje, ti se nalaziš u Allahovoj kući (Bejtullah), vidiš da svojim ponašanjem privlačiš na sebe pažnju, ovi mladići kruže oko tebe (nabacivaju joj se). Boj se Allaha, ovog trenutka ti može doći Melek smrti i u takvom stanju uzeti tvoju dušu, šta radiš to od sebe!“

Nakon što ga je saslušala, oštro mu odgovori:“Slušaj, šta je tebe to briga, a što se tiče tog Meleka smrti, reci mu neka me čeka na izlazu broj devet !“(jedan od izlaza/vrata u Haremu, jer svaki izlaz/ulaz, odnosno vrata, imaju svoj broj zbog lakše orijentacije) Kad sam čuo njene riječi, samo sam izustio riječi: “Gospodaru, ja sam upozorio i dostavio, budi mi Svjedok.“

Od mene je otišla i uputila se prema izlazu broj devet. Samo što sam se okrenuo, narod je užurbanim korakom išao prema tom pravcu. Vidio sam da se nešto dešava, otišao sam tamo i imao sam šta vidjeti, na izlaznim stepenicama, ležala je prekrivena svojom abaijom djevojka koje se svađala sa mnom u tavafu. Bila je mrtva na onom mjestu za koje je rekla da je sačeka Melek smrti.

SubhanAllah! Usudila se da izazove Gospodara Nebesa i Zemlje, Gospodara Arša Veličanstvenog, ona, jadno stvorenje, svojom plitkom pameći i svojom ohološću, usudila se na takvo nešto. Rekao je Muhammed b. Alijj: “Nije oholost ušla u čovjekovo srce, a da mu nije u istoj mjeri smanjila njegov razum.” (Sijer ealamin-nubela, 4/408)

Ko smo ja i ti da izazivamo Allaha, s.w.t.!!! Ko šalje vjetrove, oluje, ko čini da se zemljotresi, grmljavine i gromovi dešavaju??? Da nije možda majka priroda, NE, nego Uzvišeni i Moćni Gospodar. Ko je tebe stvorio, podario ti život i sve što imaš od života? Allah, s.w.t.! Njemu ćeš se opet vratiti, postat ćeš ono od čega si stvoren, prašina. Nemoj jadni čovjeće da sebi umišljaš svašta, jer tvoj završetak mogao bi biti koban za tebe i za tvoj budući svijet.

Molim Allaha, dž.š., da nam se smiluje i da nam podari lijep završetak na ovom svijetu, amin ya Rabbi !!!