Gledam pahuljicu kako pada.
Ona lebdi, izvija se, pleše.
Pahuljica mi plesom svojim govori,
Pahuljica želi dušu da mi odmori.
I tako pada ona mala,
Na dušu mi cijela stala,
Pahulja mala tek rođena,
Dušom mojom je vođena.
I prestaju brige i umori,
Prestaju nervi i slomovi,
Prestaju ljutnje i šokovi,
Prestaju lutnje i horori.
Ona mi je baš trebala,
Majušna bijela pahulja,
Da mi srce raskravi,
Da mi dušu razgali.
U času jednom
Zaboravih sve što danas imadoh,
Kroz koje sam scile i haribde prošao,
Kako sam glavu svoju sačuvao…
Zaboravih sve osim grijanja duše.
A sada mi toplo od pahuljice hladne
Koja grije duše poput moje gladne
I ne ostavlja me ni trena samog
Već provodi noć pahuljica sa mnom.
piše – Admir Muhić
