Fenomen zvani “DOMAĆICA vs ZAPOSLENA žena”

U posljednje vrijeme mi je baš interesantan fenomen koji se stvorio oko pojma domaćice. U razgovorima koji se dešavaju na ulici kada sretnete nekoga koga odavno niste vidjeli, pored standardnih pitanja ”Jesi završila fakultet?

Udala se? Rodila djecu?”, ide obavezno pitanje: ”Radiš li?”, a od odgovora zavisi hoćeš li biti svrstana u kategoriju niže ljudske vrste ili one superiornije, koja RADI. Meni je zanimanje (da, vjerovali ili ne, to je zanimanje) domaćice je jedno od najljepših, najplemenitijih i najtoplijih zanimanja. Nažalost, kod nas je veliki broj domaćica koje su to silom prilika.

Ali s druge strane, poznajem mnoge zaposlene žene koje su totalno nesretne, neispunjene, koje bi vrlo rado ostale kući sa svojom djecom, bavile se vrtlarstvom, kuhanjem, slikanjem… Ali pritisak društva je takav da im se to ne dozvoljava- svi te gledaju sažaljivo i ponašaju se prema tebi kao da si sa druge planete i za njih si neostvarena kao osoba ako nemaš taj famozni posao i tu famoznu platu, kakva god ona bila. SAMOVOLJNA DOMAĆICA

Imam jednu prijateljicu, fakultetski obrazovanu, pametnu, svestranu, sa mogućnošću da nađe posao koji želi sa svojim brojnim kvalitetama, ali koja je SVOJOM VOLJOM odlučila da bude domaćica. Kakva je njena svakodnevnica? Mogu vam reći da bi se mnoge zaposlene žene postidile njenom svakodnevnicom.

Pored toga što provodi kvalitetno vrijeme sa svojim djevojčicama, idu u redovne šetnje, na sve moguće kulturne i javne događaje, u kuhinji često isprobava nove recepte, često ugošćuje prijatelje, posjećuje prijatelje, pohađa razne kurseve, škole, piše odlične tekstove i aktivno se bavi humanitarnim radom i drugim društveno odgovornim radom, naročito onim koji se tiče prava žene i majke.

Mnogo je onih koje bi vrlo rado tako, ali nemaju hrabrosti. Na kraju krajeva, često se ne radi ni o novcu, jer kada se baci na papir, dok žena plati vrtić ili tetu da joj čuva dijete, dok svaki dan plati gorivo i parking, pa zatim treba jesti na poslu, pa ne može se ni svakakav ići na posao, treba tu neka šminki odjeća… ŠTA ĆE NAROD REĆI

Kada se sve sabere i oduzme, mnoge bi više ”zaradile” ostankom kod kuće. Ali ”Šta će narod reći?!” A kako ljudi zamišljaju svakodnevnicu jedne domaćice? Zamišljaju žene koje po čitav dan gledaju serije i ispijaju kafe po komšiluku i besposličare ili žene koje po cijeli dan ”rintaju” po kući. Strašno mi smeta to usađivanje osjećaja niže vrijednosti ženama koje ne rade.

Možda nisam prava osoba da priča i piše o ovome, jer sama ne spadam u tu kategoriju, ali mi se stvarno srce slama zbog dragih prijateljica koje društvo ubija u pojam. Jedna od njih je ostala bez posla kada je ostala trudna i sada ima curicu od godinu dana i još uvijek ne radi. Kaže mi ona: ”Ja tako uživam kući sa svojom curicom, lijepo provodimo vrijeme, idemo šetati, a onda redovno sretnem nekoga ko mi sa sažaljenjem prokomentariše: ”Pa ti još uvijek ne radiš?!

Ah, ode ti u domaćice”, i onda se ja vratim kući sva depresivna…” Moja draga, nezamjenjiva svekrva je cijeli život domaćica. I danas kada muž, zaova i ja dođemo kući s posla, ona nam često svima (za nas 6) pripremi ručak i kada se ja ponudim da joj pomognem oko postavljanja stola ili nešto slično ona kaže: ”Neka neka. Vi ste radnici. Umorili ste se”.

A ja je redovno napomenem da je ona veći radnik od sviju nas zajedno, jer je ona taj dan, pored čuvanja nestašnog trogodišnjeg unuka kojeg je na vrijeme hranila domaćom skuhanom hranom, kojeg je izvela vani da se igra s djecom, stavila na spavanje na vrijeme, igrala se s njim, još i stigla da obrađuje i bašticu iz koje svi mi neumorno crpimo zdrave i organske proizvode, pa zatim svoj cvijetnjak sa prelijepim ružama i raznim cvijećem, zatim pospremila kuću, popila mirnu podnevnu kaficu sa svojim mužem, napravila nam domaći zdravi ručak…

A mi smo sjedili 8 sati u kancelariji. Ali na kraju dana mi smo radnici a ona je ”domaćica”?! Ja cijenim svačiji izbor- i one žene koja se odluči za karijeru i koju to ispunjava, ali i one koje odluče da svoju sreću i ispunjenje nalaze kod kuće. Nažalost, naše društvo je okrutno i površno gleda na ove izbore.

Prihvatljivije je raditi, pa makar to bilo za neku bijednu platu, biti podvrgnut mobingu, biti nesretan na poslu, nego ostati kući i biti ”domaćica”. Društvo teško možemo promijeniti, ali zato možemo sebe.

Iskreno se nadam da će to što više žena shvatiti, te da ćete sve biti dovoljno hrabre da potražite svoju sreću tamo gdje se ona nalazi- u svojoj porodici, u svom hobiju, u svojoj kući, u svojoj karijeri…

Žene moje drage, budite sretne!

Izvor: dnevnikjednehidzabice.blogger.ba