Komunisti su u svoj vakat često rabili parolu:“Drugovi, prvo samokritika, a onda kritika“. Da, zaista treba tako. Moramo prvo od sebe poći, prvo sebe preispitati, iskritikovati i naružiti pa onda tražiti manjkavosti kod drugih.
Princip samokritičnosti nije nešto što su komunisti izmislili, to je i kur'anski princip. Naime, i Allah u Kur'anu kune se dušom koja sebe kori: „I kunem se dušom koja sama sebe kori.“ (Kur'an, sura El – Kijame, 2).
Sijaset je primjera kako su i komunisti, i pripadnici nekih drugih pokreta i mnogi drugi nemuslimani u svom djelovanju koristili kur'anske principe. Čini se, haman, da ih muslimani najmanje koriste u svome životu.
Muslimani vole pričati o islamu; islam su sveli na priču o islamu. Sve se ovo, dakako, sa pojedinačne ravni može preslikati na na nivo kolektiviteta, u konkretnom slučaju na Bošnjake kao narod. Za teško stanje najčešće i najlakše se optužuju međunarodna zajednica, Srbi, Hrvati, Dodik, Čović, ovaj, onaj… svi su krivi samo Bošnjaci jok. A podosta je do nas. Preispitajmo se.
Kada, recimo, gubiš utakmicu rezultatom 7:1, nije rješenje da ružiš protivnika što ti daje glove i da ga moliš da ti više ne daje golove; rješenje je da promijeniš nešto u svojoj igri, da konsoliduješ svoje redove, da napraviš neke izmjene, da u igru ubacis svježe grače, neke koji su se umorili da pošalješ na klupu, da promijeniš taktiku…
Za portal www.pravisavjeti.info piše: Fahrudin Sinanovic
