Skauting služba je jedan od važnijih dijelova svakog fudbalskog kluba.
Ali, često se dešava da ovaj dio zakaže i zbog loše procjene fudbalskih “stručnjaka” klub kasnije izgubi ogroman novac.
Tako je veoma interesantna priča je da je 2006. godine Robert Levandovski ponuđen Crvenoj zvezdi za mizeran novac, a da su čelnici kluba iz Ljutice Bogdana to odbili. O tome je kasnije pričao predsjednik Sindikata profesionalnih fudbalera „Nezavisnost“ Mirko Poledica, pišu Sportska sjećanja.
„Tačno je da sam Robija, kako ga zovem, ponudio Crvenoj zvezdi. Sjećam se bila je to 2006. godine, trenirao sam zbog nekih dešavanja u klubu sa drugim timom Legije… Na prvom treningu sam video „zvijer“ od napadača. Dijete od 18 godina je imalo sve karakteristike vrhunskog centarfora. Prava „zmija“. U to vreme za prvi tim Legije su igrala dva reprezentativca Poljske, ali sam odmah otišao kod trenera i predsjednika kluba i doslovno im rekao:
„Nemojte da se zezate, ovaj mali je dijamant, dajte mu šansu u prvom timu, kajaćete se kasnije“. Nije vrijedilo, oni su mu posle šest mjeseci dali papire, nisu više htjeli da ga gledaju u klubu.“ – otkrio je Poledica.
Uslijedio je događaj koji tadašnje glavešine iz Ljutice Bogdana tjera da se gorko kaju.
„On nije imao klub, bio je razočaran. Htio sam da mu pomognem, mada se nikada nisam bavio menadžerstvom. U to vrijeme sam još bio profesionalni igrač. Pazite sad ovo: Gorana „Mazu“ Vasilijevića sam odlično poznavao, igrali smo zajedno. Uzeo sam telefon i rekao mu: „Mazo, imam jedno čudo od igrača iz Legije, uzmite to dijete, pogledajte ga sedam dana“.
Ništa ne bi koštao Crvenu zvezdu, pošto sam bio u sjajnim odnosima sa Robijem on bi spavao u mom smještaju u Beogradu, međutim…
Nisam naišao na reakciju sa druge strane. Donekle je to i razumljivo. Maza mi je rekao da Poljak koji nije prošao u Legiji, ne može da igra u Crvenoj zvezdi.
Već tada su počela potcjenjivanja, iako je Legija u tom trenutku bila bolji i tim i klub od Crvene zvezde. Razumijem da je Levandovski tada bio totalni anonimus, praktično poluprofesionalac, ali… Zvezdu ništa nije koštalo da proba. On bi u tom trenutku pristao na ugovor od 1.000 eura mjesečno.“
Samo 200.000 ondašnjih maraka trebalo je izdvojiti da Andrej Ševčenko dođe u hrvatski Osijek. Uprava je tražila napadača, Ševa je ponuđen Osijeku, ali izabrali su Dumitrua Mitua.
Rumunski napadač bio im je jeftiniji.
Legendarna je i priča kako je Rivaldo nuđen Dinamu za 400.000 dolara. Ipak, u Maksimiru nisu htjeli da plate tu svotu za nepoznatog Brazilca početkom 1996. godine.
Tako je Rivaldo još ostao u Palmeirasu, a koji mjesec kasnije potpisao je za Deportivo, ostatak karijere vjerujemo da znate…
Sa Barcelonom je osvajao duple krune, sa Milanom Ligu prvaka, FIFA ga je izabrala za igrača godine, a i Brazil je odveo na svjetski tron.
Dinamo je deset godina kasnije imao na dlanu gotovo jednako veliku zvijezdu. Maksimirski skauti su par puta odlazili u Sarajevo kako bi gledali jedva punoljetnog napadača Željezničara. Nije im se svidio, proglasili su ga neperspektivnim, a on je par mjeseci kasnije otišao u Češku, tačnije Teplice.
Mogli su da ga kupe za 50.000 eura, ali im je bio preskup.
Naravno, pogađate, riječ je o kapitenu fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Edinu Džeki.
“Tada bih otišao u Dinamo bez razmišljanja.” – rekao je najbolji fudbaler BiH na spomen propale priče.
Navodno je i 2000. godine Dimitar Berbatov bio nadomak Hajduka. Splićani na čelu sa Ivicom Šurjakom mogli su dobiti bugarskog napadača za siću, ali odustali su. Berbatov je kasnije napravio odličnu karijeru, a cijena mu je prelazila 20 miliona eura.
Ostaje veliko pitanje je da li bi ovi igrači postali ono što jesu da im je karijera krenula sa Balkana…
izvor- avaz.ba
