Dragi malinari, pomozimo sami sebi, udružimo se!

Evidentno da se u proizvodnji maline dešavaju lomovi, koji mogu imati nesagledive posljedice za sve nas koji smo na bilo koji način naslonjeni na ovu proizvodnju. Država kao takva, nit zna, nit hoće šta preduzeti da ublaži nadolazeću krizu.

Za portal www.pravisavjeti.info piše: Milenko S.

Hladnjačari, nemaju kapaciteta da za istu nađu riješenje.  Ostadoše na vjetrometini sami proizvođači, oni moraju potražiti spas za sebe i svoju proizvodnju, a kako?

U bivšem društveno-političkom sistemu postojalo je firma UPI, koja je u sebi sadržala primarnu poljoprivrednu proizvodnju, zemljoradničke zadruge, preradne kapacitete, eksport-import. Zaokružena cjelina, ali cjelina koja je imala šta ponuditi.


Desetine hiljada proizvođača su robni proizvođači koji su za respekt kod svakog ozbiljnog kupca u inostranstvu.

Šta ovo znači danas?
Ako se malinarskom proizvodnjom na području BiH bavi 50.000 domaćinstava, da svako domaćinstvo proizvede 1.000 kg svježe maline, to je 50.000 tona.


Da se polovina od pomenutog broja proizvođača uključi u ovaj sistem, to je 25.000 tona maline, količina koja svakog pregovarača preporučuje u pregovorima i sa najvećim dilerima maline na svijetu.
Kako to učiniti?
U svakom ozbiljnijem udruženju malinara izvršiti anketu spremnosti istih da se udruženje transformiše u poljoprivrednu zadrugu, nakon toga pristupiti registraciji zadruga.
Gdje plasirati svoju malinu?
Zadruge u svom posjedu nemaju hladnjače, ali mogu svoju robu dati na uslužno zamrzavanje kod već aktivnih hladnjača.
Hoće li hladnjače raditi uslužno zamrzavanje?
Ako nemaju dovoljno sirovine, ako im hladnjače “zvrje” prazne ekonomski interes će ih natjerati da rade i uslužno zamrzavanje.
Ako bi se gro registrovanih zadruga udružilo u zadružni savez, ne ovaj državni ,već vlastiti, po uzoru na UPI, proizveli bi dovoljnu količinu kvalitetne robe, tada će doći investitori do nas, doći će kupci.

A ko će mi platiti moju malinu?

Ako ću je prodati za projektovanu marku, marku i po, mogu pokušati i ovo ukrupnjavanje, mogu sačekati momenat dok se naša roba ne proda.
Ko će je prodati?
Normalno mora se uposliti kvalitetan menadžment, koji bi imao adekvatnu cijenu za obavljeni posao. Svako bi u izvoznoj cijeni participao srazmjerno vrijednosti uloženog truda.
Lijepa priča, ali ovako može i mora. Svaka druga priča će uništiti ovu proizvodnju, na nama je da nešto preduzmemo.

Ima dosta dobrih iskustava, treba ih iskoristiti u gradnji nove strategije, a po meni ovo je jedini ispravan put. Da bi se ideja trebala dograditi, nije sporno. Ideja je samo povod za razmišljanje svih kojih se ova tema tiče.
Ako smo uspijeli zainteresovati bar mali dio od silne populacije koja se bavi ovom proizvodnjom, biće mi drago.
S poštovanjem, Vaša stručna ekipa portala www.pravisavjeti.info.

Pozivamo Vas da ban se pridružite, da nas redovno pratite, djelite naše savjete na vašim profilima na društvenim mrežama, pomozite nam da se proširimo.