Da ti nisi možda dobri…

Da ti nisi možda dobri…

Vozeći auto, primijetih plavi kombi parkiran pokraj ceste sa dignutom haubom. Sa strane su stajala dva čovjeka i razgovarala. Jedna od njih je bio stariji čovjek sa sijedom kosom, dok je drugi bio znatno mlađi.

Smanjivši brzinu, zaustavio sam auto sa namjerom da im pomognem. Izašavši iz auta obratio sam im se:
– Selam Alejkum! Mogu li vam kako pomoći?
Na moje riječi, oba se okrenuše, te me pogledaše.
Stariji čovjek je prvi progovorio:
– Zdravo, momak. Ma ne znam šta da ti kažem, jednostavno se ugasi u vožnji. Možda je neki kvar u pitanju, a moglo bi biti i da nema goriva. Godine čine svoje, postao sam senilan. Znao sam da trebam otići do pumpe ali sam zaboravio. Je li kod tebe dizel?
– Ne nije, benzinac je.
– Ništa onda! – reče starac razočaranim glasom.
– Mogao bih otići do punpe kupiti vam nafte, možda vam riješim problem?
– Dobro bi bilo, ali nemam kanister. – reče starac pesimističnim glasom.
– Snaći se usput negdje za kanister, neka taj momak ide samnom. Brzo će mo se vratit. – predložnih kako bih izbjegao bilo kakvo sumnjičenje.
Stariji čovjek bi pomalo iznenađen prijedlogom, no brzo se složi.
Pola sata kasnije, problem je bio riješen. Nasuli su naftu iz kanistera i kombi je počeo da radi. Starac sav zadovoljan mi se obrati;
– E svaka ti čast, baš si nam pomogao, da je više ljudi kao što si ti ovaj svijet bi bio puno bolje mjesto za življenje. Nego reci ti meni koliko sam ti ja dužan za ovo uslugu, benzinska i nije baš blizu!? – završi starac vadeći novčanik iz džepa.
– Dužan mi jesi, ali ne možeš se odužiti novcem.
Na licu mu se mogla primjetit zbunjenost izazvana mojom rečenicom.
– Pa dobro ako nećeš novac, kako ću ti se onda odužiti!?
– Vrlo jednostavno, odužiti ćeš mi se tako što ćeš pomoći nekom drugom čovjeku kada budeš u prilici u visini ove moje usluge. Ako to ne uradiš, znaj da mi se nisi odužio i da si mi dužnik.
Nakon što je razabrao moje riječi, primijetih mu polu osmijeh na licu. Nije rekao ništa, samo me je zbunjeno gledao.
Okrenuo sam se i krenuo prema autu, u momentu kada sam sjedao u auto, čuh ga kako tiho govori mladiću, očito se trudeći da ja to ne čujem:
– E sinko vidio sam svakakvi budala na svijetu, ali ovaj je baš budaletina. Ja mu bio naumio dati cvaju.
Ušavši u auto nastavio sam vožnju.

Godinu dana kasnije…

Ove ljetne temperature su skoro nesnošljive. Toplije ljeto ne pamtim. S dosta muke sam ušao u auto, koje je već puna tri sata bilo na suncu. Volan skoro da nisam mogao dotaknuti od vreline.

Tako da sam se nakon pokretanja auta trudio da ga što manje dodirujem. Vozeći auto primijeti čovjeka na autobusnoj stanici. Dvije stvari su mi odmah pale u oči. Prva stvar je bila, da nema hlada na tom stajalištu i druga, da je čovjek imao povredu vrata i glave jer je bio u zavojima.

Davši žmigavac, skrenuh i auto zaustavi pred čovjekom, davši mu znak rukom da uđe unutra. Prišao je i pomalo čudeći se upitao:
– Dokle ćeš momak?
– Nije bitno gdje ja idem, sjedi odvući ću te direktno kući. Nema smisla da u takvom stanju, stojiš tu na ovako jakom suncu.
Dok je ulazio, sjetih se da ga odnekud znam. Bio je to onaj stariji čovjek kome sam pomogao oko kombija.
Nakon što se smjestio na sjedište, upitah ga;
– Gdje ti je kombi?
Pogledao me je, te vjerovatno prepoznavši me, reče:
– Imao sam saobraćanju nesreću – malo je zastao a onda ponovo progovorio:
– Izvini da ti nisi prijatelju kakav “dobri“!?
U glasu mu se mogla primijetiti nelagoda, čak i mala doza straha.
– A odakle ti to da bih ja moga o biti taj neki “dobri“?
Sad sa već nešto većom dozom straha u glasu, progovori;
– Pa ne znamo se, a ja kad god sam u nekom belaju, ti odnekuda bahneš!?
Na njegove riječi sam se nasmijao, te mu ukratko rekao:
– Ne, nisam ja “dobri“.

Radi se o tome da se vjerovanje mora potvrđivati konkretnim dobrim djelima. Jedno bez drugog ne ide.

Musliman ne smije biti papak koji nema osjećaj za društvo u kome živi.

Ne smije biti sebičan i bezosjećajan na probleme i patnje ljudi oko sebe ako može da pomogne, dužan je.
– E vala svaka ti je na mjestu. Sa svim se slažem što si rekao.
– Ako se slažeš što si me ono onda nazvao budaletinom?

Za portal www.pravisavjeti.info piše : Šehić Efid