Čovjek je nesalomljiv

ČOVJEK JE NESALOMLJIV

Snijeg je okopnio. Otiče voda.
A čovjek je ostao, nikuda ne ide.
Ostaje živjeti.
Čovjek ostaje živjeti,
Voljeti i krasti,
Ljubiti i otimati,
Disati i kidati,
Graditi i rušiti.

Čovjek ostaje kad sve ode
I kad svi svojim životom plove.
Samo čovjek ostaje.
Ostaje i čeka kiše,
Sunce i vjetrove,
Čeka mjesec i zvijezde.
Čovjek znakove čeka
Koji će ga podsjećati da je čovjek
Onaj čovječiji
Koji se diže i pada,
Uranja i izranja iz života.

Gdje je čovjek tu života ima.
Jer, samo čovjeku ništa
Ne može promjenjiva klima.
Ne lomi se, uspravan je
Poput čovjeka.
On i voli i ljubi,
Otima i daje,
Nudi i traži.

Čovjek je nesalomljiv.
Pun je iznenađenja,
Ali na kraju samo
Čovjek čovjeka vreba
I čovjek čovjeku treba.

Za portal www.pravisavjeti.info piše : Admir Maljevac Muhić