Bršljan je invazivna i opasna biljka u šumama

Bršljan vidimo u svim našim šumama, na stablika i sličnom, to je biljka penjačica. Ukorijenjen  u šumskom tlu, kao potporanj za rast u visinu, koristi stabla na  način da se za njih pričvršćuje zračnim postranim korijenjem koje izlučuje ljepljivu tvar pogodnu za pričvršćivanje na mnoge podloge.

Za portal PRAVI SAVJETI.info piše: MUNIB Prošić dipl.ing.agr.

Bršljen svojim rastom može dostići do oko 30m visine i 20cm debljine ako raste na nekom potpornju. Iznimno, postoje i primjerci koji su se čak „popeli“ do 90m visine. Kao pokrivač zemlje naraste 10–20cm u visinu.

 

To je zanimljiva biljka i lijepa za vidjeti, ali treba uzeti u obzir i da može biti veoma invazivna, čak i opasna za naše šume.

Obrastanje živih stabala smanjuje količinu sunčeve svjetlosti koje stablo dobiva i pri tome mu oduzima jedno od osnovnih izvora hranjenja, smanjuje proces fotosinteze i uzrokuje prekomjernu težinu na deblima. Na nekim stablima agresivni napad ove penjačice može uzrokovati potpuno propadanje.

Da bi se to spriječilo, potrebno je i poželjno oštrom sjekirom presjeći bršljanove žile na visini oko očiju (odaberite visinu na kojoj vam je lakše raditi). Osim upotrebe sjekire, mogu se koristiti i razne ručne pile ili škare, ovisno o debljini bršljanovih grana. Kada bi se koristila motorna pila, postojala bi velika vjerojatnost da se ošteti kora drveta,  tako da taj način treba izbjegavati. Nakon što se grane presjeku, potrebno ih je oguliti sa kore stabla jednu po jednu i presavinuti prema dolje te na kraju presjeći pri dnu debla. To će uzrokovati njegovo sušenje i time oslobađanje stabla.

Taj postupak treba ponoviti svakih nekoliko godina, kako se bršljan ne bi ponovno razvio u tolikoj mjeri. To nije lak posao i treba primijeniti podosta fizičke snage i upornosti, ali se u konačnici ipak isplati jer pridonosi zdravom razvoju stabala u šumskoj sastojini pa time i njenoj stabilnosti.

Može se primijetiti da se obrastanje stabala bršljanom intenzivira u sastojinama kojima nije pravilno upravljano, koje su prerijetke i dolazi previše svjetlosti koja pogoduje razvoju bršljana. Nije bezrazložan zakonski propis da se prije sječe stabla u privatnim šumama treba izvršiti doznaka, stoga iznenađuje težnja pojedinih šumovlasnika da u svojoj šumi sijeku bez doznake, osobito ako znamo da je besplatna za vlasnika.

Tada gubimo ravnotežu u sastojini i ona je otvorenija za mnoge loše utjecaje, od biljaka, štetnika, bolesti i sl. Kako u prirodi vlada vječita kompeticija između vrsta, narušavanjem sklopa šume i prekomjernom sječom, u otvoreni prostor odmah će se „ugurati“ neka druga vrsta, koja je često puta nama nepoželjna iz aspekta gospodarenja. Osim toga, na područja na kojima dominira bršljan kao monokultura primijećena je znatno manja raznolikost ptičjih vrsta i sisavaca.

Iako bršljan spada u ljekovite biljke, i njegov sastojak alfa – hederin je našao primjenu u mnogim farmaceutskim pripravcima, u šumi ga je poželjno obuzdavati.

 

Ako želite sami proizvesti neke ljekovite pripravke, budite oprezni kod primjene i količine jer je cijela biljka, ako se uzima na neadekvatan način – otrovna, od čega su najotrovnije bobice (plodovi). Tim plodovima (bobicama) koje sadrže u sebi 2-5 sjemenki hrane se ptice pa mogu biti jedan od načina rasprostranjivanja.

Bršljan plodonosi tek u svojoj odrasloj fazi. Pored toga, razmnožava se i vegetativno jer njegova stabljika ima vrlo razvijeno postrano korijenje koje mu služi za pričvršćivanje na podlogu, a u dodiru s tlom se lako ukorjenjuje, tako da je u vrtlarskoj industriji vrlo praktičan i jednostavan za uzgoj.

To je dugovječna biljka (50–60 godina) koja je vrlo prilagodljiva na uvjete okoline. Najčešće se pojavljuje na vlažnim zemljištima, koja obiluju humusom, ali podnosi i kamena vapnenasta tla.

Može uspijevati u vrlo različitim svjetlosnim uvjetima, od potpune zasjene do potpune izloženosti sunčevoj svjetlosti. Podnosi sušu, mraz i duboki hlad. Stoga i imamo njegovu rasprostranjenost diljem cijele Hrvatske, od sjevernih pa do južnih, toplih Mediteranskih područja.  Radi velike prilagodljivosti jedna je od rijetkih vrsta koje se mogu koristiti za kontrolu erozije na zasjenjenim područjima, ali mu nedostaje sposobnost dublje stabilizacije tla jer ima plitko korijenje.