Biseri mudrosti

Zemljotres mu srušio dio kuće koju je sagradio haramom
 

Živio je u skladnoj bračnoj zajednici sa svojom suprugom koja je bila prava sljedbenica Kur’ana i suneta u riječima i djelima. Ona je bila ta koja ga je opominjala i podsticala na činjenje dobih dijela i odvaraćala od loših. Želila je da mu bude sebeb ulaska u džennet i da na ahiretu budu zajedno sretni kao što su na dunjaluku…

Uvijek je svog dragog muža upozoravala na Allaha i molila da dobro pazi čime hrani svoju porodicu. Priklinjala ga da ih ne hrani haramamom govoreći: “Mi možemo da trpimo žeđ i glad, možemo da budemo u staroj i pohabanoj odjeći ali ne možemo da trpimo džehenemsku vatru koja je teška i strašna“.

Uvijek je tvrdio da se on boji Svevišnjeg Gospodara i da sebi neće nikada dozvoliti da svojoj porodici donese bilo šta što je stekao haram zaradom. Bio je ponosan na svoju suprugu koja je bila spremna na veliki sabur i odricanje od dunjalučkih ljepota kako bi zajedno usli u džennet.

Međutim, šejtan, l.a., je htio da on zamjeni želju da zadovolji Allaha, dželle šanuhu, u želji da usreći i zadovolji svoju dragu suprugu. Gradili su svoju kuću, svoj dom koji mu je ona još prije braka opisivala u detalje kako bi trebao da izgeda. Opisala je prostranu kuću sa velikim balkonima i baštama prepunim cvijeća. Ona u to vrijeme nije znala vrijednosti skromnosti i bezvrijednosti dunjaluka, koju je vremenom naučila, pa su tako i njene želje i snovi bili jako veliki i skupocjeni.

Izgradili su prvi sprat kuce i zbog loše finansijske situacije, godinama nisu nastavljali dalje. On je počeo da razmišlja na koji način da ispuni snove svoje mlade žene i kako da napravi upravo onakvu kucu kakvu mu je jednoga dana u šetnji pored rijeke opisala žena njegovog srca… Počeo je da se savjetuje sa prijateljima koji su, na žalost malo islamskog znanja i ahlaka imali i koji su uz pomoć šejtana, l.a., uspjeli da ga nagovore da uzme dugoročni kredit, uz kamatnu stopu koju će morati placati, i rekli su mu da o tome ništa ne govori svojoj dragoj ženi. Ubjeđivali su ga kako neće ni osjetit mjesečne rate koje budu stizale i kako ce bez poteškoće izgraditi kuću o kojoj je pričao.

Ubrzo je to i uradio i nastavio sa gradnjom kuće upravo onako kako je je njegova supruga nekad davno zamišljala… Ona se čudila građevinskom materijalu koji je svakodnevno stizao i radnicima koji su tvrdili da ih njen muž uredno i pošteno plaća. Sumnjičavo ga ispitivala o izvoru tih prihoda znajući da ga je njegova plata nedovoljna za tako ubrzanu gradnju, ali je on uvijek ubjeđivao da se radi o nekom ranije zarađenom novcu koji je stigao sa zakašnjenjem.. Iako je sumnjala u istinitost njegovih tvrdnji, ipak mu se nije suprostavljala. Pouzdala se u Allaha i molila Ga da uputi njenog muža, te da ga spriječi da ih hrani haramom.

Uskoro je bila gotova kuca iz snova, ali u kojoj se ova mlada vjernica nije nikako dobro osjećala. Stalno je govorila kako se boji Allaha zbog svake neiskorištene prostorije. Osjećala je stid i tugu zbog siromašnih komsšja čiji je krov prokišnjavao, a nisu imali novca da ga poprave. Bojala se Allaha da izađe na one prostrane balkone da popije kahvu, dok drugi nemaju novca ni jednu sobicu da izgrade…. Nije bila rahat u toj kući i osjećala je grižnju savjest zbog gafleta u kome su se nasli… Svemu tome se čudio njen muž jer je izgradio kuću upravo onakvu kakvu je ona opisala onog nezaboravnog dana.

Jedne noći, dok je klanjala noćni namaz i dovila na sedždi, začula je lagano podrhtavanje tla. Brzo je probudila svog muža te su u posljednjim trenutcima iznijeli njihovu djecu vani gledajući kako se njihova kuca ruši iako je zemljotres bio sasvim mali i njihove komšije ga nisu ni osjetile osim sto su čuli kako se nesto ruši i prašina diže…

Za deset minuta je nestalo njihovog drugog sprata i potkrovlja. Bili su potpuno uništeni. Dok su se svi čudili ovom fenomenu i činjenici da zemljotres nije bio upošte razarajući ali je uništio ovu kuću, osim prvog sprata koji je ostao netaknut, mladi čovjek je držao ruke ipružene ka nebu i dovio: “Gospodaru moj, oprosti mi, ja sam veliki griješnik “Primi moje pokajanje, ja sam prema sebi nasilje učinio“!

Njegova je supruga prisša i zatražila objašnjenje za novac kojim je izgradio ovaj porušeni dio kuće te nakon sto je saznala istinu, zahvalila Allahu što ih je kaznio još na dunjaluku i što ih je spriječio da žive u haramu ostatak svog života. Njen muž više nikada nije dozvolio da ga privuče ljepota dunjaluka i od tog dana se posvetio halal zaradi i opskrbi svoje porodice kojom je Allah zadovoljan.

Kazu:
“Bogatsvo ne može ispuniti srce.”

Pravedni
Omer ibnul-Hattab, r.a., odredio je da se prvim muhadžirima iz bejtul-mala izdvoji po četiri hiljade dirhema godišnje plaće, a svome sinu je odredio tri hiljade i pet stotina dirhema, pa mu je rečeno:
„I on je jedan od prvih muhadžira, pa zašto si mu umanjio plaću?!“
Omer odgovori:
„On je hidžru učinio sa svojim ocem, i nije poput onoga ko je hidžru učinio sam.“

Dior

“Nema na svijetu ružnih žena. Postoje samo žene koje ne znaju da bi s malo truda mogle da budu lijepe.”

Ucenjakov turban
Predavac u jednoj medresi napunio je svoj turban pamukom, vunom i komadima koze kako bi mu izgledao sto veci i ugledniji. Na taj nacin je zelio da ga drugi vise cijene i da bude glavni u vijecu. Njegov turban je izvana izgledao kao Dzennetska odjeca, a iznutra je bio ruzan kao licemjerova dusa.

Dok je jedno jutro sav ponosan isao u medresu, cekao ga je lopov u jednoj uskoj ulicici. Kada je ucenjak naisao tuda, lopov se zaskoci, uze mu turban i poce bjezati. Ucenjak povika za njim:

„Prvo odrijesi turban, pa ga onda nosi. Bjezis, a ne gledas sta je u njemu. Prvo ga odrijesi ,pa ti halalim da ga nosis.“

Lopov je bjezao i istovremeno odmotavao turban. Kada ga je odmotao, iz njega ispade na stotine komada vune i pamucnog platna. Bilo je i vise od metra platna. Lopov baci turban i rece:

„O ti podli covjece, uzaludno si me zamucio.“

„Zamucio te jesam, ali sam ti rekao istinu.“

 

Svijet je nalik ovom turbanu i ovoj prici.odmotava se lijepo, a iz njega viri izdaja.

Mali princ:))
“Prave stvari se vide samo srcem. Bitno je ocima nevidljivo.”
Objavio/la kewser u 10:41, 6 komentar(a), print, #
09.02.2010.
Pokvaren namaz
Cetiri Indijca udjose u dzamiju i pocese klanjati. Sva cetvorica obavljala su namaz pokorno i skruseno. U tom udje mujezin i jedan od klanjaca ga upita:

-Mujezine, jesi li ucio ezan ili ima jos do ezana?

Drugi Indijac ga opomenu rijecima:

-Suti, pokvario si namaz.

Treci rece onom drugom da je i on pokvario namaz:

-Sto ga osudjujes? Vidi sebe! Osudjuj sebe!

A cetvrti ce na to:

-Hvala Allahu da ja ne pokvarih namaz kao ovi.

Tako su sva cetvorica pokvarila namaz.

Kazu:
“Nemoj se zadovoljiti da samo slijepo slijedis, vec nastoj da sam istrazis put do cilja.”

Posjeta gluhog covjeka bolesniku
Jedan gluhi  covjek saznao je da mu je komsija bolestan, pa rece:

„Kako cu cuti ovim gluhim usima ono sto prica bolesnik? Glas bolesnika ionako je tih, ali , ga ipak moram posjetiti. Kada vidim da mice ustima, pokusat cu logicno, odgonetnuti sta kaze. Reci cu mu:

„O bolni prijatelju, kako si?, a on ce mi odgovoriti: ’Dobro sam’.

Pitat cu ga sta jedes kad si ovako bolestan?, a on ce mi odgovoriti da jede corbu, recimo od lece. Ja cu mu reci: ’Prijatno’.

Pitat cu ga kod kojeg doktora se lijeci, a on ce odgovoriti kod tamo nekog. Na to cu ja dodati: ’On je sretne ruke. Je li vam dolazi? Znaci uspio vam je pomoci. I mi smo probali kod tog doktora…’“

Razmisljajuci o unaprijed pripremljenim odgovorima, covjek je otisao kod bolesnika da ga upita za zdravlje.

-Kako si?-upita ga gluhi komsija.

-Mrtav sam. Gotovo je sa mnom.

-Divno! Hvala Bogu.

Bolesnik se razljuti na ovaj odgovor i prilicno se uznemiri. Posjetilac ga ponovo upita:

-Sta jedes i pijes?

-Jedem otrov, a pijem cemer-odgovori bolesnik kojem je vec ponestalo strpljenje.

Kao sto je vec unaprijed pripremio odgovor, posjetilac dodade:

-Prijatno!

Bolesnik se jos vise razljuti.

-Koji ti doktor dolazi da te lijeci?

-Azrail mi dolazi.

-On je veoma sretne i spretne ruke. Raduj se i budi sretan?

„Vidi se da mi ovaj covjek zeli zlo i raduje se mojoj bolesti“, razmisljao je bolesnik.

Misleci kako je obavio svoju komsijsku duznost, gluhi covjek radosno izadje iz kuce. Bolesnik je mislio da mu je ovaj komsija najgori neprijatelj i bio je veoma ljut na njega.

Arapska poslovica
“Bolje ti je užditi jednu malu svijeću nego li da čitavog života proklinješ mrak”

Ebu-Hurejre

„Kada covjek umre ljudi kazu:
-Sta je ostavio?

A meleki kazu:
-Sta je donio?“

Zadovoljstvo ljudi-cilj do kojeg ne mozes doci
Nasmijao sam se pa rekoše – zašto si neozbiljan?
Zaplakao sam pa rekoše –zašto se ne smiješ?
Osmijehnuo sam se pa rekoše – pretvara se pred ljudima.
Smrknuo sam se pa rekoše – težak insan.
Šutio sam pa rekoše – ne zna da govori.
Progovorio sam pa rekoše – puno priča.
Oprostio sam pa rekoše – slab i kukavica, jer da je u stanju on bi se osvetio.
Uzvratio sam na nepravdu pa rekoše – zbog oholosti koja je pri njemu, a da je pravedan ne bi takav bio.

Onda sam shvatio da koliko god želim ljudsko zadovoljstvo ja moram biti kritikovan, jer je zadovoljstvo ljudi cilj do kojeg ne možeš doći.
Hazreti Alija je rekao:
”Držite se prijatelja! Oni su vam sigurnost i na ovom i na onom svijetu.”
Objavio/la kewser u 21:04, 4 komentar(a), print, #
04.02.2010.
Galen i budala
Galen rece jednom od svojih prijatelja:

-Daj mi taj lijek!

-Postovani profesore, to je lijek za ludost, a ti si daleko od toga,-odgovori mu prijatelj.

-Pogledao me je jedan  ludjak. Jedno vrijeme me je samo promatrao, a onda mi namignuo i poderao mi rukav i kragnu. Iako nisam nista pricao s njim, on se okomio na mene. Nisam imao nikakve veze sa njim, a on se prilijepio uz mene. Ako se dvije osobe slazu u necemu, znaci da imaju neke zajednicke osobine.

Vojnik koji je ustao u odbranu casti
Halifa Omer, r.a., je primio jednog vojnika koji je stigao iz Bahrejna. Vojnik u afektu, baci Omeru u lice šaku kose i rece:
„Ovako sa nama postupaju tvoji namjesnici.“
Kosa se rasprši po Omerovom licu i prsima. Omer ga poce smirivati i posadi ga pored sebe. Nakon što je osjetio da se vojnik smirio, obrati mu se i upita ga o razlogu za takvo ponašanje. To pitanje je ponovo rasplamsalo njegovu ljutnju, te srdito rece:
„Tvoj namjesnik u Bahrejnu (Ebu Musa el-Eš’ari) naredio je da mi, bez ikakvog povoda ili ucinjene greške, obriju glavu pred svim vojnicima.“
Omer, r.a., mu na te rijeci odgovori:
„Ako bude tako kao što tvrdiš, naredit cu da njemu bude isto ucinjeno ono što je on tebi ucinio.“
Zatim se halifa okrenuo prema onima koji su bili u njegovom društvu i rekao:
„Više volim da sva vojska bude poput ovog vojnika koji je ustao u odbranu svoje casti i ponosa, nego sve gradove koje smo u bitkama osvojili.“

hadis
”Ko se u Ime Allaha pobrati, Allah će ga za jedan stepen u Džennetu uzdići, stepen kojeg nijednim svojim djelom ne bi mogao dostići.”
Ibn Redzeb
 

„A kada budes htio iskusenje Svojim robovima, uzmi me Sebi neiskusanog.“

Prodavac i papagaj
Bio jedan prodavac. Taj prodavac imao je zelenog papagaja sa lijepim glasom. Znao je i pricati. Papagaj je imao ulogu strazara u ducanu. Sa kupcima je razmjenjivao po koju rijec i obracao im se kao da govori covjek, ali je umio i cvrkutati kao ptica.

Jedan dan prodavac je otisao kuci. Iznenada je u prodavnicu utrcala macka da bi uhvatila misa.ustrahu za goli zivot papagaj pobjeze iz glavnog coska na stranu i proli flasu sa ruzinim uljem.

Ubrzo stize i vlasnik ducana. Prodje kroz prodavnicu i zadovoljan sjede na svoje mjesto. Kad ima sta vidjeti!sav ducan je zaprljan uljem. I odjecu je zaprljao uljem.ljutito udari papagaja po glavi. Papagaj od uzasa zanijemi, nestade mu glasa. I to nije sve, opade mu perje i glava mu ocelavi.zabrinuti prodavac poce uzdisati i gladiti se po glavi.

„Da sam Bogdo ruku slomio sebi! Kako sam mogao udariti glavu nekog sa tako milozvucnim glasom?!“-govorio je.

Podjelio je sadaku siromasima da bi papagaj ponovo progovorio. Od toga su prosla tri dana i tri noci. Vlasnik ducana sjedio je zbunjen, bez nade i tuzan. Razmisljao je kada li ce papagaj progovoriti. Iznenada ispred ducana prodje celavi dervis. Papagaju se odjednom povrati glas i povika:

„O celo, sto se mjesas sa celavim? Jesi li i ti prosuo flasu sa ruzinim uljem?“

Ljudi, koji su ovo culi, poceli su se smijati, jer je papagaj mislio da je i dervis ocelavio zbog iste greskekoju je papagaj napravio.

Znakovi dobrocinstva
U jednoj predaji stoji da je Zunnun rekao:

”Tri su znaka dobročinstva:
-dobročinstvo prema roditeljima, koje se ogleda u pokornosti njima u onome što je dobro, poniznosti prema njima i izdvajanju imetka za njih;
-dobročinstvo prema djeci, koje se ogleda u lijepom odgoju i upućivanju na dobro; -dobročinstvo prema ostalim ljudima ogleda se u nasmijanom licu i lijepom ophođenju.”

(Šuabul-iman)

Rekao je jdan zahid:
“Ko počini grijeh smijući se, zaista će ga Allah uvesti u džehennem uplakanog. Ko bude pokoran Allahu plačući, On će ga uvesti u džennet nasmijanog.”

Ko je svijetu ugodio???
Bili jednom jedan dedo i njegov unuk. I imali magarca. I krenu oni na put i povedu magarca za sobom. I hodali su tako hodali i sretnu neke ljude. I kako su prolazili ovi kažu: “aaaaa vidi budala, imaju magarca, a hodaju pješke”

I popnu se njih dvojica na magarca i nastave svoj put. I išli su tako, išli te prođoše pored nekih ljudi, a ovi rekoše: “vidi kako muče jadnu životinju, obojica joj se natovarili na leđa”

I siđe dedo s magarca, ostavi unuka u sedlu i nastavi hodati pored i voditi magarca za sobom. U susret im naiđoše neki putnici i rekoše: “vidi malog što se popeo u sedlo, a starca pustio da hoda, sramota”.

I siđe unuk s magarca, a dedo se uspne u sedlo i nastave svoj put. Kad prođoše opet neki ljudi i rekoše: “vidi starog sebičnjaka, on se uspeo u sedlo i sjedi, a natjerao dijete da ide pješke.”

Te siđe i dedo s magarca i nastavi put s unukom pješke, za sobom vodeći magarca. Te su išli tako jedan dio puta, kad sretoše neke ljude. I čuše komentar: “aaaaa vidi budala, imaju magarca a vode ga za sobom i hodaju pješke”…..

pravi_savjet
Hasan el-Basri
„ Najgora bolest koja se moze naci u srcu jeste strast.“

Iskren nijjet
vrijedi ponoviti:

Bijaše jedno pleme među Izraelićanima koje se, zavedeno od šejtana, klanjalo jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali božanstvom i svaku večer i svaki dan bacali su se ničice pred njim. Neki musliman prođe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga božanstvom. Potaknut žarom Božije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvišenog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posiječe ono stablo. Sejtan, u liku čovjeka, pojavi se pred njim i reče mu.
– Božiji robe, gdje ideš?
– Idem da se klanjam Allahu i da izvršim Allahovu naredbu – da posiječem stablo kome se klanjaju – odgovori.
– Kakvu korist imaš od toga ako posiječeš to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja ću te uputiti na nešto od čega ćes imati više koristi i dobiti veću nagradu.
– Sta je to? – upita čovjek.
– Ja ću ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit ću ga pod serdžadu – reče šejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to će biti bolja plaća i nagrada. Čovjek se zadovolji, povrati se, srdžba mu se smiri. Dan-dva šejtan je dolazio i donosio obećani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. Čovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posiječe. Sejtan ponovo dođe pred njega i reče:
– Čovječe, kuda ćeš s tom sjekirom?
– Idem da posiječem ono stablo – odgovori.
– Prevario si se! Tu šansu si propustio prekjučer – reče mu. – Vrati se dok si zdrav, inače ću ti opaliti takav šamar da ćeš se sravniti sa zemljom.
– Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? – upita ga čovjek.
– Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.
Čovjeku bi jasno da sve što nije učinjeno sa iskrenošću ne donosi koristi niti uspjeha.

Kazu:
“Sreća koju tražimo izmiče nam; sreća koju pružamo vraća nam se!”

Sufjan es-Sevri
“Svako loše djelo počinjeno iz strasti moguće je da će biti oprošteno, a bilo koje loše djelo počinjeno iz oholosti nemoguće je da će biti oprošteno – zato što je korijen Iblisove neposlušnosti bio u oholosti, a Adem alejhi selam je svoju grešku počinio iz strasti.”
.
Kazu:
“Rijetka posjeta uvećava prijateljstvo”

Bajezid Bistami i dogadjaj u sinagogi

Jednoga dana hazreti Bajezid Bistami usni san u kojemu vidje sebe u sinagogi obučenog kao jevreja. Sprva bijaše zbunjen, no, kako vizija učesta odluči jednoga dana obuči se kao jevrej i otići u obližnju sinagogu.

 

U sinagogi jevreji već bijahu okupljeni i čekaše na rabina da dođe i započne predavanje. Nakon izvjesnoga vremena rabin dođe i htjede započeti predavanje. No, glas mu zadrhta, jezik se zamrznu i ne mogaše izustiti niti jednu riječ. Pribra se i reče: “Među nama je danas jedan sljedbenik Muhammeda. Ne mogu govoriti jer je došao iskušati nas.”
Jevreji ga upitaše: “Kako znaš da je među nama musliman?” Rabin, na iznenađenje prisutnih, odgovori kur’anskim ajetom: “Na licima njihovim vidi se trag od činjenja sedžde (padanja ničice).” (48:26.)
Kada to čuše, nasta galama i jevreji zatražiše od rabina da im pokaže gdje sjedi taj musliman te da im dozvoli da ga ubiju. Na to rabin reče: “Ne, ne možemo ga ubiti ‘tek tako’. O muhammedanče, tako ti tvoga Poslanika, dođi do mene da porazgovaramo. Postavit ću ti neka pitanja. Ako na sva odgovoriš tačno i time nam otkloniš sumnju u Muhammedovo poslanstvo, svi ćemo prihvatiti islam. U suprotnome, ostat ćemo jevreji a tebe ćemo ubiti.” Kada je to čuo, Bajezid Bistami ustade i priđe rabinu očekujući njegova pitanja.
. Rabinova pitanja

Rabin upita: “Šta je to jedan što nema dva?”
Bistami odgovori: “Allah uzvišeni je jedan, nema dvojice: ‘Reci: -On, Allah, Jedan je!-‘ ” (112:1.)
Rabin upita: “Šta je to dva što nema tri?”
Bistami odgovori: “To su noć i dan – dva znaka Allahova: ‘A noć i dan Mi smo dvama znacima učinili, pa znak noći uklanjamo, a znak dana vidljivim činimo, kako biste vi od Gospodara vašega blagodati tražili i kako biste broj godina i računanje vremena znali. I sve smo pomno objasnili.’” (17:12.)
Rabin upita: “Šta je to tri što nema četiri?”
Bistami odgovori: “To su tri tmine u utrobi žene u kojima se čovjek stvara: ‘A vas u utrobama vaših majki stvara, stvorenje nakon stvorenja, u tri tmine!’ ” (39:6.)
Rabin upita: “Šta je to četiri što nema pet?”
Bistami odgovori: “To su četiri mjeseca kod Allaha sveta: ‘Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Knjizi Allahovoj, sve od Dana kad je nebesa i Zemlju On stvorio, a četiri mjeseca su sveta.’ ” (9:36.)
Rabin upita: “Šta je to pet što nema šest?”
Bistami odgovori: “To je pet islamskih šarta – očitovanje vjerovanja u Allaha i Muhammeda, alejhisselam, namaz, post, zekat i obavljanje hadža: ‘O vjernici! Vi vjerujte u Allaha, i u Poslanika Njegova.’ (4:136.) ‘Namaz obavljajte, i zekat dajite…’ (2:43.) ‘O vjernici! Propisuje vam se post…’ (2:183.) ‘I Allaha radi nek’ ljudi Hram hodočaste…’ (3:97.)”
Rabin upita: “Šta je to šest što nema sedam?”
Bistami odgovori: “To je šest dana u kojima su Zemlja, nebo i sve između njih stvoreni: ‘A Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što između njih je za šest Dana, i Nas nije malaksalost zadesila!’ ” (50:38.)
Rabin upita: “Šta je to sedam što nema osam?”
Bistami odgovori: “To je sedam nebesa koje Allah stvori: ‘Koji sedam nebesa stvori na katove, a u onom što Svemilosnog stvorenje je ti ne vidiš nikakvo komešanje! Pa, pogled vrati opet: da li vidiš ikakav nered?’ ” (67:3.)
Rabin upita: “Šta je to osam što nema devet?”
Bistami odgovori: “To je osam meleka nosača Allahova Prijestolja (‘Arša): ‘A meleki na krajevima njegovim bit će, Prijestolje Gospodara tvoga toga dana iznad njih osmerica nosit će…’ ” (69:17.)
Rabin upita: “Šta je to devet što nema deset?”
Bistami odgovori: “To je devet znakova datih Musau, alejhisselam, kao pouka Faraonu: ‘A Musau smo Mi devet znakova jasnih dali…’ ” (17:101.)
Rabin upita: “Šta je to deset što nema jedanaest?”
Bistami odgovori: “To je deset noći kojima se Allah zaklinje: ‘Tako Mi zore, i deset noći…’ ” (89:2.)
Rabin upita: “Šta je to jedanaest što nema dvanaest?”
Bistami odgovori: “To je jedanaestero Jusufove, alejhisselam, braće: ‘Kad reče Jusuf ocu svome – O moj oče! Doista sam sanjao jedanaest zvijezda… vidio sam ih kako ničice padaju meni!’ (12:4.) ‘a oni zbog njega ničice padoše, i Jusuf reče – O moj oče! Ovo je značenje sna moga otprije, Gospodar moj obistinio mi ga je…’ (12:100.)”
Rabin upita: “Šta je to dvanaest što nema trinaest?”
Bistami reče: “To je dvanaest vrela koja izviraše iz stijene za dvanaest plemena, bratstava, naroda Musaa, alejhisselam: ‘I kada Musa zatraži vode narodu svome, naredismo Mi: -Udari štapom svojim po stijeni!– Iz stijene dvanaest vrela provrije, svako bratstvo znalo je pojilište svoje! –Jedite i pijte iz opskrbe Allahove i po Zemlji nered čineći ne griješite!-’ ” (2:60.)
Rabin upita: “Šta je to trinaest što nema četrnaest?”
Bistami odgovori: “To je trinaest nebeskih tijela koje Jusuf, alejhisselam, vidje u snu kako mu sedždu čine: ‘Kad reče Jusuf ocu svome: – O moj oče! Doista sam sanjao jedanaest zvijezda, i Sunce, i Mjesec; vidio sam ih kako ničice padaju meni!-‘ ” (12:4.)
Rabin upita: “Šta je to četrnaest što nema petnaest?”
Bistami odgovori: “ To su sedam nebesa i sedam zemalja koje je Allah uzvišeni stvorio: ‘Allah je Onaj Koji je sedam nebesa stvorio, a i zemalja baš toliko!’ ” (65:12.)
Rabin upita: “Šta je to petnaest što nema šesnaest?”
Bistami odgovori: “To su sedam noći i osam dana u kojima je vjetar ledeni, moćni, uništavao narod Ad: ‘A Ad kad je posrijedi, on uništen bi vjetrom ledenim, moćnim! Potčini ga nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih, pa si u njima ljude povaljane vidio ti, poput šupljih debala datulinih!’ ” (69:6-7.)
Rabin upita: “Koji su to ljudi koji lagaše a ući će u Džennet, a koji su to ljudi koji istinu govoriše a ući će u Džehennem?”
Bistami odgovori: “Oni koji slagaše a ipak će ući u Džennet jesu braća Jusufa, alejhisselam: ‘I uvečer oni dođoše ocu svome plačući, i govoreći: -O oče naš! Doista, bili smo otišli da se u trčanju nadmećemo a Jusufa kod stvari naših ostavismo, pa ga pojede vuk! Premda istinu zborimo mi, ti nama nećeš vjerovati!- I donesoše Jusufovu košulju, lažnom krvlju natopljenu.’ (12:16-18.)
‘–Od Gospodara ću svoga- reče on –vama tražiti oprosta, On doista grijehe prašta i samilostan je!-‘ (12:98.)
Oni koji govoriše istinu a ipak će ući u Džehennem jesu jevreji i kršćani, koji tvrdiše jedni za druge da ovi drugi nisu na Pravome putu: ‘Jevreji vele: -Kršćani su ni na čemu!- A kršćani vele: -Jevreji su ni na čemu!’ A oni čitaju Knjigu. Tako govore nalik njima samo oni koji ne znaju, a Allah će im presuditi na Sudnjem Danu o onome u čemu se podvajaju!’ (2:113.)”
Rabin upita: “Šta je značenje ajeta 1-4., sure Oni koji pušu (ez-Zarijat): ‘Tako Mi onih koji pušu, i onih koji teret nose, i onih koji lahko jezde, i onih koji vrše naredbe im dodijeljene…’?”
Bistami odgovori: “Oni koji pušu, misli se na zrak. Oni koji teret nose, misli se na oblak koji nosi kišu. Oni koji lahko jezde jesu brodovi, a meleki koji vrše naredbe im dodijeljenje jesu meleki zaduženi za podržavanje života.”
Rabin upita: “Šta je to što nema duše niti dašaka a ipak diše?”
Bistami odgovori: “To je zora: ‘(i zaklinjem Se) zorom kada diše…’ (81:18.)”
Rabin upita: “Kakva je to grobnica koja se kreće a kreće se i onaj u njoj?”
Bistami odgovori: “To je kit koji proguta Junusa, alejhisselam: ‘i riba ga proguta, a bio je prokletstvo zaslužio.’ (37:142.)
Rabin upita: “Kakva je to voda koja nije došla niti iz zemlje niti sa neba?”
Bistami odgovori: “To je voda koju hazreti Sulejman, alejhisselam, posla Belkisi, kraljici od Sabe. Bio je to znoj konja.”
Rabin upita: “Koje četvero nemaju niti oca niti majke?”
Bistami odgovori: “To su: hazreti Adem, alejhisselam: ‘Kada tvoj Gospodar reče melekima: -Ja ću doista od gline stvoriti čovjeka…-’ (38:71.); hazreti Hava: ‘A On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara, i od njega je ženu mu stvorio da uz nju smiraj nađe.’ (7:189.) Zatim ovan koji bijaše Ibrahimu, alejhisselam, zamjena za žrtvovanje sina: ‘I kurbanom velikim ga iskupismo…’ (37:107.), te deva koja bi poslana kao znamenje Semudu, narodu hazreti Saliha, alejhisselam: ‘A Semudu smo Mi kao čudo očito kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda Mi dajemo samo da zastrašimo.’ (17:59.)”
Rabin upita: “Čija krv prva poteče Zemljom?”
Bistami odgovori: “To je krv Habila kojega brat njegov Kabil ubi: ‘I duša njegova navrati ga da ubije brata svoga, i ubi ga…’ (5:30.)”
Rabin upita: “Šta je to što je Allah stvorio a zatim to kupio?”
Bistami odgovori: “To je duša osobe vjernika: ‘Allah je zbilja od vjernika kupio duše njihove i imetke njihove, a za to njima – džennet pripada!’ (9:111.)
Rabin upita: “Kakav je to glas kojega Allah stvori a potom o njemu loše govori?”
Bistami odgovori: “To je glas magarca: ‘U svom hodu smjeran budi i glas svoj ti obori! Zbilja, najmrskiji je glas revanje magarca!-‘ (31:19.)
Rabin upita: “Kakvo je to stvorenje kojega Allah stvori i od te veličanstvenosti stvori strah?”
Bistami odgovori: “To je ženska spletka: ‘I kad on vidje da je košulja njegova straga rastrgana, reče: -Ovo je čin ženske spletke vaše, vaše spletke ženske zbilja su velike!-‘ (12:28.)”
Rabin upita: “Šta je to što Allah stvori a potom za to upita?”
Bistami odgovori: “To je štap hazreti Musaa, alejhisselam: ‘On je sve stvorio, On zna sve!’ (6:101.) ‘-A šta ti je to u ruci desnoj, o Musa?- -Ovo je štap moj- odgovori on…’ (20:18.)”
Rabin upita: “Koji je najbolji od svih mjeseci, i koja je najbolja od svih noći?”
Bistami odgovori: “Najbolji mjesec je mjesec ramazana: ‘U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, Upute za ljude, i jasnih dokaza Prave Staze, i lučenja Istine od laži.’ (2:185.) Najbolja noć je Noć sudbine (Lejletul-kadr): ‘Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci!’ (97:3.)”
Rabin upita: “Postoji jedno drvo koje ima dvanaest grana, svaka grana ima trideset listova, a svaki list ima pet plodova, dva na Suncu i tri u sjenci. Kakvo je značenje ovoga drveta?”
Bistami odgovori: “Drvo predstavlja jednu godinu, grane predstavljaju dvanaest mjeseci, lišće predstavlja dane u mjesecu, a plodovi predstavljaju pet namaza (dva dnevna i tri noćna).”
Rabin upita: “Kakva je to stvar koja tavafi (kruži) oko Kabe u Mekki a nema dušu?”
Bistami odgovori: “To je Nuhova, alejhisselam, lađa, koja je nakon Potopa doplovila u Arabiju i tavafila Kabu.”
Rabin upita: “Koliko je izaslanika Allah poslao kao poslanike?”
Bistami odgovori: “Allah dragi najbolje zna, ali je rečeno da je poslao 126 000 izaslanika, od kojih njih 313 bijahu poslanici (donesoše sobom Knjigu).”
Rabin upita: “Koje su to četiri stvari identičnoga korijena ali njihovi okus i boja su različiti?”
Bistami odgovori: “To su oči, uši, usta i nos. Suze očiju su kiselkaste, smola ušiju gorka, sline iz nosa bljutave a pljuvačka iz usta slatka.”
Rabin upita: “Šta znači revanje magarca?”
Bistami odgovori: “Znači zazivanje prokletstva na nepravedne poreznike.”
Rabin upita: “Šta znači lavež psa?”
Bistami odgovori: “Propast za one koji sumnjaju u postojanje Džehennema.”
Rabin upita: “Šta simbolizira govedo?”
Bistami odgovori: “Zikr (spominjanje) Allaha i znak da je sva slava Njemu.”
Rabin upita: “Šta simbolizira kamila?”
Bistami odgovori: “Allah nam je dovoljan, on nam je dovoljan kao zaštitinik.”
Rabin upita: “Šta simbolizira paun?”
Bistami odgovori: “Allah neizmjerno voli, Onaj koji sjedi na Prijestolju (‘Aršu).”
Rabin upita: “Šta simbolizira prelijepi poj slavuja?”
Bistami odgovori: “Tako se oni ‘čisti’ sjećaju Allaha jutrom i večeri.”
Rabin upita: “Kome je Allah poslao Objavu a nije ni čovjek, ni džin, ni melek?”
Bistami odgovori: “To je pčela: ‘A Gospodar tvoj pčeli objavljuje…’ (16:68.)
Nakon ovoga rabin više ne mogaše ništa pitati pa ušutje. Hazreti Bajezid Bistami reče: “Sada ti meni odgovori na jedno pitanje. Šta je ključ Dženneta?”
Rabin odgovori: “Ako dadnem odgovor na ovo pitanje ovaj će me skup linčovati.”
Skup zavika: “Nećemo ti ništa! Hajde, reci nam odgovor!”
Rabin reče: “Slušajte! Ključ Dženneta su slijedeće riječi: Svjedočim da ne postoje božanstva već samo Allah, te da je Muhammed, alejhisselam, Njegov poslanik.”
Kada ovo čuše, svi odreda prihvatiše islam a hazreti Bajezid Bistami vrati se kući zadovoljan, Allahu zahvaljujući.
Priređeno usmeno predanje
Autor: Samir Beglerović

Isa a.s. i dunjaluk
“Jednog dana je Isa, alejhisselam, stavivši kamen pod glavu umjesto jastuka legao i duboko zaspao, pa je naišao Iblis i rekao:
“O Isa, zar ne tvrdiš da ti od ovog svijeta nije ništa potrebno. Pa i taj kamen je jedna od dunjalučkih stvari!'”
Na to je Isa,alejhisselam, ustao, uzeo kamen i bacio ga prema njemu i rekao:

“Eto ti ga, zajedno sa dunjalukom!”

Kazu:
“Ako nemaš šta reći, bolje šuti.”

Alija r.a.
“Ko bude u potrazi za naukom, džennet će biti to što je tražio, a ko bude u potrazi za grješenjem, džehennem će biti to što je tražio.”
.
Baci niz vodu naci ces uz vodu

Jedna premudra hikaja nam kazuje da je jedan od mudrih halifa sa svojom svitom šetao parkovima drevnog Bagdada kada je u jednom vrtu ugledao starca koji u ruci drži mladicu palme sa jasnom namjerom da je posadi.
Halifa mu kaza, cestiti covjece, deder mi reci zašto ciniš uzaludan posao? Šta te nagnalo da ciniš ono od cega ti pouzdano nikakve koristi neceš imati?
Starac se nije dao zbuniti vec je halifi kazao da je tacno da on nece plodove ubirati sa ovog drveta ali je on za svoga života jeo plodove koje su zasadili njegovi preci pa i on isto cini za buduca pokoljenja.
Zacudi se halifa dubokoumnošcu starca pa mu rece aferim, cestitam ti na tome. Napomenimo da je u taj vakat bio obicaj da onoga koga halifa javno pohvali iz državne hazne bude nagracen sa 1000 dukata. Starac primivši pare nastavi da govori.
Vidiš cestiti halifa moja palma koju još ni posadio nisam plod mi vec dade. Halifa se nasmija i ponovo kaza aferim i starom baštovanu bude isplacena još 1000 dukata. Stari baštovan još dometnu na svoje rijeci sljedecu mudrost. Svaka palma raca u godini dana tek jedanput ova moja, uzoriti halifa, evo rodi dva puta za jednu godinu. Halifa rece još jedanput aferim i uskliknu svojim dvorjanima. Požurimo odavde, ovaj starac kako je krenuo cijelu državnu blagajnu ce nam isprazniti.

E’mes
“Kome bogobojaznost bude kapital, jezici neće moći opisati isplativost njegove vjere, a kome ovaj svijet bude kapital, jezici neće moći opisati propast njegove vjere.”
.
Kazu:
“Bolje i crna istina, nego ružičasta laž.”